Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3203/19 (V.Ć.)
Odluka donesena 02. 07. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3203/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-3203/19, rješavajući apelaciju V. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V. Ć.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Dn 004047 17 Gž od 14. maja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ivanić Grada, Republika Hrvatska, podnio je 5. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Dn 004047 17 Gž od 14. maja 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 14. maja 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje u Tomislavgradu od 16. marta 2017. godine, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev apelanta „radi upisa zabilježbe spora i zabrane raspolaganja“ na nekretninama pobliže označenim izrekom prvostepene odluke upisanim kao državno vlasništvo.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da nisu osnovani žalbeni navodi apelanta da su se stekli uslovi za upis zabrane postojanja spora i zabrane raspolaganja predmetnih nekretnina zato što se zabrana iz člana 365. stav (1) tačka 7) Zakona o stvarnim pravima odnosi na same titulare poljoprivrednog i drugog zemljišta, grada, stanova i poslovnih prostorija u državnoj svojini, a ne odnosi se na predlagače označene kao fizička lica. Kantonalni sud je ukazao da apelant, kao predlagač, u konkretnom slučaju nije titular prava svojine ili nekog drugog stvarnog prava na osnovu kojeg bi mogao zahtijevati upis postojanja spora, niti može tražiti da se izvrši zabrana prenosa otuđenja, zamjenjivanja ili drugog oblika raspolaganja navedenog zemljišta. Kantonalni sud je zaključio da se, na osnovu naprijed navedenog, ne može izvršiti upis zabilježbe spora, te da je predmetni zahtjev neosnovan.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Primjenjivost se određuje odgovorom na pitanje da li se u postupku donošenja pobijanog rješenja odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno da li je ishod postupka bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. U svezi s tim, Ustavni sud upućuje na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za upis zabilježbe spora nije postupak kojim se određuju građanska prava i obaveze, jer zabilježba spora u zemljišnim knjigama u pogledu određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uslovi za upis, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na nekretninama (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2056/15 od 22. decembra 2016. godine, AP-4671/17 od 11. septembra 2018. godine i AP-1278/20 od 6. maja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud smatra da se ova praksa može primijeniti i na predmetni slučaj, jer se u konkretnomu postupku nisu utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, niti je ishod postupka bio odlučujući za njegova građanska prava i obaveze. Iz navedenog proizlazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi na konkretan slučaj, te da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević