Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5672/18 (H. Z.)
Odluka donesena 02. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Djelotvoran pravni lijek
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Opća zabrana diskriminacije
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5672/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-5672/18, rješavajući apelaciju Hasiba Zekovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasiba Zekovića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasiba Zekovića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevo broj 65 0 I 670914 17 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasib Zeković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017.godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 670914 17 I.
Parnični postupak
2. Apelant je 30. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) radi potraživanja iz osnova radnog odnosa.
3. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 210854 11 Rs od 6. decembra 2012. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
4. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017.godine kojom je žalba apelanta odbijena, a žalba tuženog djelimično uvažena i preinačena je presuda Općinskog suda od 6. decembra 2012. godine, pa je tuženi obavezan da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, naknade za noćni rad, naknade za rad u dane državnih praznika, topli obrok i regres, kao i uplatu na ime razlike za PIO, te troškova postupka.
Izvršni postupak
5. Apelant je 9. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, protiv izvršenika (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) na osnovu Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 210854 11 Rs od 6. decembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine.
6. Općinski sud je 30. oktobra 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 670914 17 I, na način i u obimu kako je to pobliže opisano u samom Rješenju o izvršenju.
7. Izvršenik je 2. novembra 2017. godine izjavio prigovor, na koji je apelant 8. decembra 2017. godine putem punomoćnika dostavio odgovor.
8. Rješenjem Općinskog suda od 22. januara 2018. godine odbijen je prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju od 30. oktobra 2017. godine je održano na snazi u cijelosti.
9. Uz zaključak Općinskog suda od 22. januara 2018. godine, Rješenje o izvršenju od 30. oktobra 2017. godine, koje je postalo izvršno sa 22. januarom 2018. godine, dostavljeno je Intesa Sanpaolo banci na provođenje.
10. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH dostavila je Općinskom sudu obavijest 7. februara 2018. godine kojim je obavijestila Općinski sud da je, postupajući po zaprimljenom rješenju o izvršenju, isto zavela u redoslijed prioriteta prinudne naplate, s obzirom da je račun izvršenika blokiran po drugom osnovu, te na istom nema sredstava za realizaciju prispjelih obaveza.
11. Postupajući po dopisu Općinskog suda od 19. aprila 2019. godine, Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH je dopisom od 9. maja 2019. godine obavijestila Općinski sud da je rješenjem Poreske uprave F BiH izvršeniku ograničeno pravo raspolaganja novčanim sredstvima koja se nalaze i uplaćuju na račun otvoren u ovoj banci, te se račun izvršenika drži u privremenoj blokadi. Slijedom navedenog, banka je navela da nije u mogućnosti provesti predmetno izvršenje, jer imajući u vidu rješenje Poreske uprave, nije dozvoljena isplata po izvršnim odlukama sudova i organa uprave sa računa izvršenika. Banka je predmetno rješenje o izvršenju zavela u redoslijed prioriteta prinudne naplate.
Apelacioni navodi
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka i zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se nadalje pozvao i na povredu prava iz člana 13. i 14. Evropske konvencije, te člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu člana 7. i 17. Opće deklaracije i ljudskim pravima UN-a i član 2. tačke 3.a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Odgovor na apelaciju
13. U odgovorima na apelaciju od 21. marta 2019. godine i 11. juna 2020. godine, Općinski sud je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud tokom postupka nije povrijedio prava apelanta na koja se u apelaciji poziva.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Protek roka (u odnosu na parnični postupak)
15. Ustavni sud ukazuje da je apelant je 9. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Kantonalnog suda od 21. aprila 2017. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. oktobra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđena navedena ustavna prava zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
18. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
19. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili složenim. S obzirom na činjenicu da je apelant predmetni izvršni postupak pokrenuo na osnovu pravosnažne i izvršne presude radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni postupak dovršen u vremenskom periodu od tri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provođenje banci. Dakle, Ustavni sud smatra da se period od tri mjeseca u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević