Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1735/20 (B. V.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1735/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-1735/20, rješavajući apelaciju Bojana Vidića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojana Vidića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 035263 20 Iž od 10. travnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Vidić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, podnio je 15. svibnja 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 035263 20 Iž od 10. travnja 2020. godine.

2. „Obavještenjem“ Središnjeg izbornog povjerenstva (u daljnjem tekstu: SIP), obavješten je apelant da nema potrebe za ukidanje odluke SIP-a od 19. prosinca 2019. godine (kojom je odbijen kao nedopušten apelantov zahtjev za povlačenje kandidature s kandidacijske liste kandidata određenog političkog subjekta), na osnovu apelantovog zahtjeva.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog „Obavještenja“, Sud BiH je donio rješenje od 10. travnja 2020. godine kojim je žalbu odbio. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je apelant 10. prosinca 2019. godine podnio zahtjev za povlačenje kandidature s kandidacijske liste, o kojem je pravomoćno odlučeno odlukom SIP-a (od 19. prosinca 2019. godine). S obzirom da je apelant navedenu odluku SIP-a prethodno već osporavao žalbom, koju je Sud BiH odbio kao neosnovanu, Sud BiH je istakao da je SIP pravilno postupio kad je po uloženom zahtjevu za ukidanje pravomoćne odluke, aktom pod nazivom „Obavještenje“ apelanta samo informirao da se posebna odluka po njegovom zahtjevu neće donositi, jer za to ne postoje zakonski uvjeti. Međutim, Sud BiH je naveo da su u „Obavještenju“ dani pogrešni razlozi, koji su se ogledali u tome da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 254. stavak 2., a u vezi stavka 1. Zakona o upravnom postupku BiH. Naime, Sud BiH je istakao da se u konkretnom slučaju radi o predmetu izborne žalbe, slijedom čega se na rješavanje konkretne pravne stvari imaju primijeniti relevantne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, a u vezi sa odredbama Zakona o upravnim sporovima BiH, kao specijalnih zakona (lex specijalis). S tim u vezi ukazao je da je u postupku zaštite izbornog prava, u smislu odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Zakonom o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (članak 76 do 81), protiv odluka SIP-a dozvoljena, samo i jedino, žalba Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine, što znači da se u navedenim postupcima ne primjenjuju odredbe Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine kojima su propisani redovni i vanredni pravni lijekovi. Pri tome je ukazao da je člankom 82. Zakona o upravnim sporovima BiH, propisano da su odluke koje Apelaciono odjeljenje Suda BiH donese u postupcima povodom izbornih žalbi, konačne i obvezujuće, što znači da se odluke ovog odjeljenja, naknadno ne mogu preispitivati niti se može, u istim stvarima, drugačije odlučivati, pa dakle, ni primjenom vanrednih pravnih sredstava protiv odluka SIP-a, propisanim Zakonom o upravnom postupku Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da je osporena odluka SIP-a postala pravomoćna, Sud BiH je istakao da se cjelokupno postupanje SIP-a, u konkretnoj pravnoj stvari, pravilno i zakonito.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te da je došlo do povrede članka I/2., te čl. II/1. i II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant u suštini smatra da su nepravilno primijenjene odredbe Izbornog zakona BiH i Zakona o upravnom postupku BiH.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koja se prema tvrdnji apelanta dogodila u postupku pokrenutom po njegovom zahtjevu, radi poništenja rješenja Suda BiH, kojim je odbijena žalba protiv akta SIP-a kojim je apelant obaviješten da ne postoji mogućnost da se po njegovom zahtjevu ukine odluka o kojoj je pravomoćno odlučeno, Ustavni sud mora odlučiti jesu li garancije predviđene navedenim člankom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

7. Ustavni sud je u predmetu broj AP 2418/06 već odlučivao o sličnim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu zbog sličnih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci poziva na obrazloženje i razloge dane u Odluci broj AP 2418/06 od 18. prosinca 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. listopada 1997. godine, Izvještaji 1997- VI).

9. Obrazloženje navedeno u Odluci Ustavnog suda broj AP 2418/06 od 18. prosinca 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga, Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira članka 6. Europske konvencije, a članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi opseg zaštite, te su apelantovi navodi u ovom dijelu inkompatibilni ratione materie s Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Također, Ustavni sud ukazuje da osporena odluka ne pokreće pitanja povrede članka I/2., te čl. II/1. i II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1735/20 (B. V.) | Sudska praksa | Aktio