Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2019/20 (R. J., S. J., J. J., T. J. i M. J.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2019/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2019/20, rješavajući apelaciju R. J. i drugih na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli R. J., S. J., J. J., T. J. i M. J. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 007568 19 Gži 7 od 17. marta 2020. godine, zato što su je podnijela neovlaštena lica.

OBRAZLOŽENJE

1. R. J., S. J., J. J., T. J. i M. J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Mario Buntić advokat iz Posušja, podnijeli su 16. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 007568 19 Gži 7 od 17. marta 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 007568 17 I 4 od 12. jula 2019. godine u izvršnom postupku tražioca izvršenja T. J. (prednik apelanata) protiv izvršenika („Leda“ d.d. Široki Brijeg) smatra se da je tražilac izvršenja u cjelosti namiren u svom potraživanju u predmetnom izvršnom postupku, naplatom ukupnog iznosa od 65.079,89 KM.

3. Odlučujući o žalbi tražioca izvršenja protiv rješenja Općinskog suda od 12. jula 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 007568 19 Gži 7 od 17. marta 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je tražilac izvršenja u cjelosti namiren u svom potraživanju jer iz dopisa UniCredit banke od 6. februara 2018. godine proizlazi da je navedena banka „u cjelosti provela rješenje o izvršenju broj 64 0 P 007568 17 I 4, te obračun kamata izvršila u periodu od 7. februara 1991. godine do 2. februara 2018. godine, s tim da u skladu sa uputama suda od 25. januara 2018. godine kamata nije obračunata za period od 18. septembra 1991. godine do 23. novembra 1995. godine“. Kantonalni sud je ukazao, a u vezi sa žalbenim navodima koji se odnose na način obračuna zakonskih zateznih kamata, da je odredbama člana 2. stav (3) Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja propisano da se zatezna kamata iz stava (2) navedenog člana neće obračunavati za period ratnog stanja od 18. septembra 1991. godine do 23. novembra 1995. godine. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je zaključio da su žalbeni navodi neosnovani, te je shodno odredbama člana 235. stav (1) tačka 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci osporenog rješenja.

Apelacioni navodi

4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

6. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava).

7. Također, Ustavni sud, dalje podsjeća da je odredbama člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Dakle navedenom odredbom regulisana je situacija ukoliko apelant umre u toku postupka po apelaciji.

8. Međutim, u konkretnom slučaju, postavlja se pitanje da li su apelanti koji su apelaciju podnijeli 16. juna 2020. godine protiv rješenja Kantonalnog suda koje je doneseno 17. marta 2020. godine ovlaštena lica za podnošenje apelacije u svoje ime u slučaju kada je njihov otac, odnosno suprug, koji je bio stranka u postupku, preminuo prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ako je navodna žrtva povrede umrla prije podnošenja zahtjeva, moguće je da osoba koja ima potreban pravni interes, kao ona u bliskom srodstvu, podnese zahtjev u kojem navodi prigovore vezane uz smrt; međutim, zahtjev se vodi pod imenom osobe koja je srodnik (vidi, Varnava i drugi protiv Turske, presuda od 18. septembra 2009. godine, zahtjevi br. 16064/90, 16065/90, 16066/90, 16068/90, 16069/90, 16070/90, 16071/90, 16072/90 i 16073/90). Također, Ustavni sud ukazuje da Evropski sud, izuzetno, bliskom srodniku izravne žrtve povrede nekog konvencijskog prava, priznaje aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva u vlastito ime i kad njegovi prigovori nisu vezani uz smrt izravne žrtve, obrazlažući to time da podnosilac ima „nasljedni interes“ povratiti troškove postupka pred domaćim sudovima koje je poslije sestrine smrti on platio i, drugo, da njegovi prigovori otvaraju pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opšti interes (vidi, Evropski sud, Micallef protiv Malte, presuda od 7. oktobra 2009. godine, zahtjev broj 17056/06). Isto tako, Ustavni sud ukazuje da bi, s obzirom na prigovore na osnovu člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud bi bio spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnika bilo kad su prigovori bili od opšteg interesa, a podnosioci zahtjeva su, u svojstvu nasljednika, imali legitiman interes nastaviti sa zahtjevom (vidi, Evropski sud, Marie-Louise Loyen i Bruneel protiv Francuske iz 2005. godine, i obrnuto, Bič i drugi protiv Turske, presuda od 3. jula 2006. godine, aplikacija broj 55955/00), bilo na osnovu direktnog učinka na podnosiočeva nasljedna prava (vidi, Evropski sud, Ressegatti protiv Švicarske, presuda od 13. jula 2006. godine, aplikacija broj 17671/02).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se zahtjev tražioca izvršenja za obračun zateznih kamata za vrijeme ratnog stanja i proglašene ratne opasnosti, odnosno pravno pitanje perioda za koji se trebaju računati zatezne kamate, ne može po svojoj prirodi podvesti pod nasljedni interes apelanata, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom npr. suvlasničkom pravu već o postupku provođenja rješenja o izvršenju u predmetu u kojem pred redovnim sudovima apelanti nisu učestvovali i u kojem je odlučeno da je tražilac izvršenja namiren u cijelosti. Takođe, Ustavni sud zapaža da pitanje navodne pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, kao i toga da li se za vrijeme ratnog stanja i proglašene ratne opasnosti trebaju obračunavati zatezne kamate (što je uređeno odredbama člana 2. stav (3) Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, a koje odredbe su redovni sudovi primijenili u konkretnom slučaju) nije stvar koja otvara pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opšti interes.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2019/20 (R. J., S. J., J. J., T. J. i M. J.) | Sudska praksa | Aktio