Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6980/18 (Grad Livno)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6980/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 6980/18, rješavajući apelacije Grada Livno, pravnog sljednika Općine Livno, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. srpnja 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Grada Livno, pravnog sljednika Općine Livno, podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 008768 18 Gži 3 od 12. studenog 2018.
godine i rješenja Općinskog suda u Livnu br. 68 0 P 008768 17 I 5 od 28. ožujka 2018. godine i 68 0 P 008768 17 I 5 od 12. veljače 2018.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Grad Livno, pravni sljednik Općine Livno (u daljnjem tekstu: apelant ili Općina Livno), kojeg zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo iz Livna kao zakonski zastupnik, podnio je 27. studenog 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 008768 18 Gži 3 od 12. studenog 2018. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 68 0 P 008768 17 I 5 od 28. ožujka 2018. godine i 68 0 P 008768 17 I 5 od 12. veljače 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tražitelja izvršenja Marijana Jake (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zatraženo je 12. ožujka 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. ožujka 2020. godine, a Kantonalni sud 23. ožujka 2020. godine. Tražitelj izvršenja nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Tražitelj izvršenja je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv udruge Autoklub „Livno“ iz Livna kao izvršenika radi izvršenja na temelju izvršne isprave – presude istog suda.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 68 0 P 008768 10 I 2 od 13. studenog 2012. godi dopustio predloženo izvršenje.
Pobijane odluke
7. Odlučujući o prijedlogu tražitelja izvršenja (a ne kako je pogrešno navedeno ovršenika) od 2. veljače 2018. godine za izmjenu rješenja o izvršenju, Općinski sud je 12. veljače 2018. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 13. studenog 2012. godi tako da se „na temelju Presude (na temelju priznanja) Općinskog suda u Livnu br. 68 0 P 008768 09 P od 1. srpnja 2009. godine određuje izvršenje protiv izvršenika Općine Livno, Livno, pravnog sljednika Autoklub Livno […], zapljenom i prijenosom novčanih izvršenikovih sredstava sa računa otvorenih kod [poimenice označenih banaka i računa], u iznosu od 15.480,00 KM na račun tražitelja izvršenja otvoren kod […]; zapljenom i prijenosom novčanih sredstava na račun Federalnog zavoda MIO, a na ime uplate doprinosa za tražitelja izvršenja“ (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).
8. Iz obrazloženja rješenja, između ostalog, proizlazi da je tražitelj izvršenja podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Autoklub „Livno“ iz Livna (u daljnjem tekstu: AK „Livno“) radi izvršenja na temelju izvršne presude, te da je Općinski sud udovoljio prijedlozima donoseći rješenja o izvršenju od 13. studenog 2012. godine. Potom iz obrazloženja rješenja proizlazi da je izvršenik AK „Livno“ prestao s radom po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 Livno od 14. rujna 2009. godine; da je rješenjem istog ministarstva utvrđen prestanak rada izvršenika (udruge) zbog ispunjavanja uvjeta iz članka 43. stavak (2) točka 1. Zakona o udrugama i fondacijama; da je rješenje objavljeno u kantonalnim službenim novinama, nakon čega je udruga AK „Livno“ brisana iz registra udruga građana koji se vodi kod nadležnog ministarstva. Općinski sud je naveo da je te podatke zatražio službenim putem jer po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost stranaka u postupku.
9. Potom se Općinski sud pozvao i citirao odredbu članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama kojom je regulirano da se „preostala imovina udruge ili fondacije koja se briše iz registra raspoređuje sukladno odluci nadležnog tijela udruge ili fondacije, sukladno odredbama statuta“. Obrazloženo je da je odredbom članka 67. stavak 2. Statuta izvršenika AK „Livno“ propisano da se prilikom prestanka rada udruge sva postojeća sredstva stavljaju na raspolaganje Općini Livno radi ostvarivanja dotadašnjih zadataka i ciljeva postojanja i ostvarivanja njegovih javnih ovlasti. Općinski sud je nadalje obrazložio da je zbog „naprijed navedenog Općina Livno pravni sljednik [AK „Livno“], koje je prestalo postojati i koje je izbrisano iz registra udruga građana kod nadležnog ministarstva“. S obzirom na to da je utvrđeno da je Općina Livno pravni slijednik AK „Livno“, to sud, kako je obrazloženo, u skladu sa člankom 79a stavak 1. Zakona o izvršnom postupku nije mogao provesti izvršenje na nekretninama AK „Livno“, sada općine Livno, kako je to bilo određeno po rješenju o izvršenju od 13. studenog 2012. godine, tako da je tražitelj izvršenja podnescima predložio izmjenu predmeta i sredstva izvršenja, kojima je udovoljeno primjenom članka 8. stavak (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
10. Općinski sud je Rješenjem broj 68 0 P 008768 17 I 5 od 28. ožujka 2018. godine odbio apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izmjeni rješenja o izvršenju od 12. veljače 2018. godine.
11. Općinski sud je naveo da je apelant (odnosno Općina Livno) u prigovoru, između ostalog, naveo da pobijano rješenje nije pravilno ni zakonito i da ih u cijelosti pobija temeljem čl. 30. i 47. ZIP-a, tvrdeći da apelant nije osnivač, niti pravni sljednik AK „Livno“, niti je to tražitelj izvršenja tijekom postupka dokazao. Apelant je dalje naveo i da odredbe Statuta i Zakona o udrugama i fondacijama, koje je sud imao u vidu, ne propisuju da imovina udruge može preći na jedinicu lokalne samouprave, pa time apelant ne može ni biti izvršenik u postupku. U svezi s iznesenim prigovorom, Općinski sud je utvrdio da je on neutemeljen zato što je tijekom postupka utvrđeno da je apelant pravni sljednik AK „Livno“, što je u pobijanim rješenjima dovoljno jasno obrazloženo, uz pravilnu primjenu prava. Neutemeljenim je ocijenjen i prigovor da je predloženo izvršenje dopušteno na predmetu izvršenja koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena, uz pozivanje na odredbu članka 138. stavak (4) ZIP-a jer, prema ocjeni Općinskog suda, navedena odredba ne može utjecati na donošenje rješenja o izvršenju, ali može biti od utjecaja u vrijeme provedbe izvršenja. Općinski sud je ocijenio neutemeljenim i apelantov prigovor o visini dosuđenih troškova izvršnog postupka.
12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 P 008768 18 Gži 3 od 12. studenog 2018. godine apelantovu žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.
13. Obrazlažući svoju odluku, Kantonalni sud je kao prvo detaljno ponovio činjenično utvrđenje koje je doveo u svezu s materijalnim dokazima i relevantnim odredbama materijalnog prava temeljem čega je potvrdio stav Općinskog suda da je Općina Livno kao pravni sukcesor dužnika, u smislu članka 30. ZIP-a, pravni sljednik AK „Livno“, tako da je Općina Livno pravni sljednik i obveza i prava i imovine AK „Livno“, pa je stoga neutemeljen prigovor da apelant nije pravni sljednik AK „Livno“. Žalbeni prigovor da je izvršenje predloženo na predmetu na kojem je mogućnost izvršenja ograničena je neutemeljen jer su svi proračunski korisnici dužni u proračunu za općinu predvidjeti sredstva koja se odnose na izvršenja sudskih odluka, pa zbog toga taj prigovor ne može biti utemeljen. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoje odlučenje, koje je kao pravilno u cijelosti prihvatio taj sud.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant tvrdi da nije osnivač, niti pravni sljednik AK „Livno“, niti je to tražitelj izvršenja tijekom postupka dokazao. Navedeno je vidljivo iz akta osnivača AK „Livno“, koji je dostavljen na uvid redovnim sudovima. Prema apelantovoj ocjeni, redovni sudovi su svoje odluke utemeljili na proizvoljnoj primjeni članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama, te na proizvoljnoj primjeni odredbe članka 67. Statuta AK „Livno“. Iz zk. izvadaka na koje se apelant poziva jasno proizlazi da imovina AK „Livno“ nije raspoređena na apelanta, a štoviše, vidljivo je da je imovina iz navedenih zk. izvadaka opterećena hipotekom na temelju rješenja Federalnog ministarstva financija i nadležne porezne uprave radi naplate dospjelih, a neizmirenih javnih prihoda. Apelant posebno ističe da niti jedan propis ne propisuje da obveze udruge građana mogu preći na jedinicu lokalne samouprave, niti je apelant ijednim svojim aktom odobrio i dao suglasnost na statut predmetne udruge. Zbog svega navedenog, apelant smatra da u konkretnom slučaju nije pasivno legitimiran. Također, apelant tvrdi da se ni Općinski, ni Kantonalni sud, koji su odlučivali o prigovoru odnosno žalbi, nisu osvrnuli na istaknute prigovore, pri čemu su dali proizvoljna obrazloženja koja nemaju utemeljenje u zakonskom okviru i provedenim dokazima. Apelant ističe i da se izvršenje, s obzirom na to da se radi o uplati doprinosa, ne može provesti na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja jer tražitelj izvršenja nikada nije bio apelantov uposlenik. Apelant kršenje svojih prava na koja se pozvao dovodi u svezu s proizvoljnom primjenom odredaba ZIP-a, i to čl. 30. i 138. stavak 4. ZIP-a, kao i članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama, te članka 67. Statuta.
b) Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud i Općinski sud su u odgovoru na apelaciju sve prigovore ocijenili neutemeljenim predloživši da se apelacije odbiju kao neutemeljene.
16. Tražitelj izvršenja je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da su apelacije bez pravne osnove, predloživši da se one odbiju kao neutemeljene. U prilogu odgovora dostavljeni su dokumenti kojima potkrepljuju navode o neutemeljenosti apelacija.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 30. stavak (2) Prijelaz tražbine ili obveze (2) Ovrha se određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao ovršenik, ako tražitelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili je taj dug po zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Članak 138. st. (4), (5) i (6) Ograničenje ovrhe (4) Ovrha na teret sredstava proračuna grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Odluci o izvršavanju proračuna.
(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirivanja iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja tražbine iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju ovršne sudske presude dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u proračunu.
18. Zakon o udrugama i fondacijama („Službene novine Federacije BiH“ broj 45/02) u relevantnom dijelu glasi:
I – TEMELJNE ODREDBE
Članak 43. st. 1. i 4.
Udruga ili fondacija prestaje s radom:
1) ako nadležni organ udruge, odnosno fondacije donese odluku o prestanku rada ili odluku o pripajanju, razdvajanju ili transformaciji udruge odnosno fondacije;
2) ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. stavak 4. ovog zakona, ili ako se utvrdi da je udruga ili fondacija prestala djelovati.
Kada Federalno ministarstvo, odnosno kantonalni organ utvrdi činjenice iz stavka 1. ovog članka, donosi rješenje o prestanku rada udruge odnosno fondacije.
Članak 46. stavak 1.
Preostala imovina udruge ili fondacije koja se briše iz registra raspoređuje se shodno odluci nadležnog organa udruge ili fondacije, sukladno odredbama statuta.
19. Statut Autokluba „Livno“ iz veljače 2004. godine koji je ovjerilo Ministarstvo pravosuđa i uprave Kantona 10 i koji je upisan u registar pod brojem 06-R-11/04 od 19. ožujka 2004. godine u relevantnom dijelu glasi:
Prestanak rada Članak 67.
Skupština može, prema vlastitoj ocjeni ili zbog drugih opravdanih razloga, donijeti odluku o prestanku rada i to četvrtinskom većinom glasova svih članova Skupštine. Prilikom prestanka rada sva postojeća sredstva A.K. „Livno“ stavljaju se na raspolaganje Općini Livno, radi ostvarivanja dosadašnjih zadataka i ciljeva postojanja i ostvarivanja njegovih javnih ovlaštenja.
Skupština u zadnjem sastavu imenuje likvidacijskog upravitelja i provodi likvidacijski postupak.
20. Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 broj 06-R-11/04 od 14. rujna 2009. godine u dispozitivu glasi:
Prestaje sa radom AUTO KLUB „LIVNO“ upisan u registar udruženja građana Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 pod brojem 06-R-11/04 od 19. ožujka 2004. godine.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijama je Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 008768 18 Gži 3 od 12. studenog 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijano rješenje apelant je primio 22. studenog 2018. godine, a apelacije su podnesene 27. studenog 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojih apelacije nisu dopustive, niti su očito (prima facie) neutemeljene.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
26. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državna tijela i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravičan postupak, odnosno imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
28. U konkretnom slučaju postupak iz kojeg su proizašle pobijane odluke odnosi se na izvršni postupak koji je tražitelj izvršenja pokrenuo radi promjene kod izvršenika AK „Livno“, udruge koja je prestala postojati jer je brisana iz registra. Kako je apelant u ovom postupku određen za izvršenika, te obvezan umjesto dotadašnjeg izvršenika AK „Livno“ koji je prestao postojati jer je brisan iz registra tražitelju izvršenja uplatiti doprinose na račun Fonda MIO, Ustavni sud smatra, podržavajući vlastitu praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5496/18 od 4. lipnja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , točka 29.), da se radi o predmetu u kojem apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
29. U svezi s apelacijskim prigovorima kojima apelant dovodi u pitanje pobijane odluke u segmentu primjene materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao gotovo identična pravna i činjenična pitanja (op. cit., AP 5496/18, točka 35. i AP 5847/18 od 23. lipnja 2020. godine, točka 28.) povodom apelacije istog apelanta kojim je pobio odluke istih sudova, a kojim je također izmijenjeno rješenje o izvršenju tako što je po zahtjevima tražitelja izvršenja (poimenično označene fizičke osobe) dopušteno izvršenje protiv apelanta kao pravnog sljednika prvobitno označenog izvršenika AK „Livno“. Ustavni sud je u tim odlukama, raspravljajući gotovo identične navode apelanata, istakao da su „redovni sudovi, imajući u vidu odredbu članka 67. Statuta AK Livno, te ostalu relevantnu dokumentaciju, utvrdili da su tražitelji izvršenja dostavili relevantne dokumente iz kojih proizlazi da je apelant pravni sljednik AK Livno, udruge građana, koja je brisana iz registra udruga temeljem čega je udovoljeno zahtjevu tražitelja izvršenja da se ranija rješenja o izvršenju izmijene u odnosu na izvršenika, kako to propisuje odredba članka 30. stavak 2. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je apelant kao novooznačeni izvršenik imao mogućnost u postupku koristiti pravne lijekove (prigovor i žalbu), iznositi argumente i dostavljati dokaze u prilog svojim tvrdnjama da on nije pravni sljednik udruženja AK Livno. Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdili da su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavak (2) ZIP-a, za što su dali dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim ni u segmentu primjene prava ni u segmentu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su redovni sudovi ispitali sve apelantove relevantne prigovore koje apelant ponavlja u apelaciji, a koji nisu mogli utjecati na drugačije odlučenje redovnih sudova.
30. Dovodeći u svezu navedene stavove s konkretnim predmetom, Ustavni sud ne vidi razlog da u ovoj odluci zauzme drugačiji stav. Naime, Ustavni sud zapaža da su i u konkretnom slučaju kao i u naprijed navedenim predmetima redovni sudovi utvrdili da je apelant pravni sljednik AK „Livno“, koji je brisan iz registra udruga, te je udovoljeno zahtjevu tražitelja izvršenja da se prvobitno doneseno rješenja o izvršenju izmijeni u pogledu izvršenika. Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba materijalnog prava na kojem su utemeljene pobijane odluke, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u zaključku redovnih sudova da je apelant, u smislu članka 30. ZIP-a, pravni sljednik AK „Livno“.
31. Dakle, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je Kantonalni sud koji je u konkretnom slučaju donio konačnu odluku, detaljno i argumentirano obrazložio svoju odluku odgovorivši na sve apelantove relevantne žalbene prigovore, a sve u svjetlu dosadašnje prakse na koju je Ustavni sud ukazao u prethodnim točkama ove odluke, Ustavni sud u takvim okolnostima ne uočava niti jedan razlog da u konkretnom slučaju odstupi od dosadašnje prakse. Shodno tome, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženja dana u navedenim odlukama, te da u svezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova jer se stavovi iz tih odluka u cijelosti odnose i na konkretan slučaj.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine neutemeljeni.
Pravo na imovinu
33. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se i ti navodi, također, temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke, te zaključio da nije bilo proizvoljnosti u postupanju redovnih sudova. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neutemeljeni. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redovni sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdili da su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavak (2) ZIP-a, za što su dali dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim ni u segmentu primjene prava ni u segmentu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su redovni sudovi ispitali sve apelantove relevantne prigovore koje ponavlja u apelaciji, a koji nisu mogli utjecati na drugačije odlučenje redovnih sudova.
35. Ustavni sud, također, zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine kada se navodi o kršenju tog prava temelje na istim navodima koje je apelant istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević