Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/20 (E.B., E.B., Z.B. i E.J.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Građanski postupak
  • Kamata
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1880/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. srpnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1880/20, rješavajući apelaciju E.B., E.B., Z.B. i E.J., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli E.B., E.B., Z.B. i E.J. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 020204 19 Gž 5 od 7. svibnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. E.B., E.B., Z.B. i E.J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupaju Vladimir Kevac i Desimir Kevac odvjetnici iz Banjaluke, podnijeli su 1. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 020204 19 Gž 5 od 7. svibnja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, naloženo je predlagaču (Grad Banjaluka) da protivnicima predlagača (apelantima, N.J. i J.B.) za nekretnine eksproprirane rješenjem predlagača u korist izgradnje prometnice isplati naknadu u određenim novčanim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate. Također, obvezan je predlagač da punomoćniku apelanata naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.

3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke (T.Š.) i dopuni nalaza u kojima je na stručan, objektivan i pouzdan način utvrđena tržišnu vrijednost eksproprirane nekretnine, a kako je to propisano u članku 54. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji. Kako je sudski vještak građevinske struke u dopunjenom nalazu utvrdio da je došlo do promjene regulacijskog plana, te se na ekspropriranim nekretninama neće graditi prometnica nego je predviđena izgradnja kolektivnog stambeno poslovnog objekta što značajno uvećava vrijednosti parcele u odnosu na namjenu kakvu je nekretnina imala prije izmjene regulacijskog plana, prvostupanjski sud je naveo da protivnicima predlagača pripada naknada u novčanoj vrijednosti koju je sudski vještak utvrdio u dopunjenom nalazu. Utvrdivši bitne činjenice, prvostupanjski sud je naveo da je na osnovu čl.163 Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP) odredio visinu naknade za ekspropriranu nekretninu. Imajući u vidu da je iznos naknade za ekspropriranu nekretninu određen prema tržišnoj vrijednosti na dan donošenja prvostupanjske odluke (članak 54. stavak 2. i članka 61. Zakona o eksproprijaciji), kada predlagač koji je dužan platiti tu naknadu saznaje za opseg svoje obaveze, sud je zateznu kamatu na iznos naknade za ekspropriranu nekretninu dosudio od dana donošenja odluke, a na osnovu članka 277. stavak 1. u vezi sa člankom 324. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Nadalje, naveo je da je na osnovu članka 161. ZVP obavezao predlagača da punomoćnicima protivnika predlagača nadoknadi troškove postupka.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je rješenjem skupštine predlagača iz 2005. godine, izuzeto iz posjeda protivnika predlagača određeno zemljište za koje je priznato pravo na naknadu. Međutim, u postupku pred upravnim organom nije postignut sporazum o visini naknade za predmetno zemljište, te je vođen parnični postupak i određena naknada. Nadalje, naveo je da je u smislu odredbe članka 227. stavak 1. i članka 278. stavak 1. ZOO u vezi sa člankom 61. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji zakonska zatezna kamata pripada od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, kao dana kada je naknada utvrđena i određena, te su žalbe protivnika predlagača u ovom dijelu neosnovane. Nadalje, naveo je da su neosnovane i žalbe protivnika predlagača u pogledu odluke o troškovima postupka, jer je pravilno prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka i o nagradama i naknadi troškova za rad advokata primijenio tarifni broj 3. Tarife. Naime, naveo je da je postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine vanparnični postupak koji je po prirodi sudski postupak bez spora, koji se provodi po službenoj dužnosti. Zbog toga prema mišljenju Okružnog suda, u konkretnom slučaju nema vrijednosti i ne primjenjuje se tarifni broj 2. Tarife, na koju primjenu neosnovano u izjavljenim žalbama ukazuju protivnici predlagača i radi se o postupku iz tarifnog broja 3. kojim je propisana naknada za ostale postupke u neprocjenjivim predmetima.

Apelacioni navodi

5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u suštini, smatraju da su sudovi zatezne kamate trebali dosuditi od trenutka oduzimanja zemljišta (2005. godine). Dalje, su apelanti istakli da su sudovi pogrešno dosudili troškove postupka. Osim toga, apelanti su se pozvali na povredu zabrane diskriminacije, ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/20 (E.B., E.B., Z.B. i E.J.) | Sudska praksa | Aktio