Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2684/19 (R.S. i M.S.)

Odluka donesena 02. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Smetanje posjeda
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2684/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2684/19, rješavajući apelaciju R. S. i M. S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele R. S.

i M. S. zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu u predmetu broj 22 0 P 021568 15 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. R. S. i M. S. (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Milorad Đukić advokat iz Banjaluke, podnijele su 28. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 22 0 P 021568 15 I .

2. Apelantice su 19. novembra 2015. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za izvršenje protiv izvršenica (J.B i M.B. rođ. S.) na osnovu izvršnih ispravarješenja Općinskog suda broj 22 0 P 021568 12 P od 17. februara 2014. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 P 021568 14 Gž od 27. avgusta 2015. godine, kojim je utvrđeno da su tužene, sada izvršenice smetale apelantice u posjedu prava služnosti prolaska prilaznim putom i u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu njihovih nekretnina na način i u vrijeme precizirano predmetnim rješenjima i naloženo je tuženim da u roku tri dana pod prijetnjom izvršenja uklone žičanu ogradu sa metalnim stubovima i predaju apelanticama ključ od ulazne kapije radi nesmetanog korištenja prilaznog puta, te da se ubuduće klone ovakvog ili sličnog smetanja posjeda, te su obavezane da plate troškove postupka u iznosu preciziranom tim rješenjem, dok su preko tog iznosa apelantice odbijene. Apelantice su, između ostalog, predložile da Općinski sud izvršenicama izrekne novčanu kaznu od 1.000,00 KM ukoliko u roku od osam dana ne postupe po rješenju o izvršenju, a da se po proteku navedenog roka činidba predaje u posjed ključeva ulazne kapije i uklanjanje žičane ograde provede putem izvršnog organa suda ili da se ovlaste apelantice da same ili angažovanjem trećeg lica sprovedu izvršenje na račun izvršenica, dok je naplata novčanog potraživanja predložena popisom, zapljenom i prodajom pokretnih stvari izvršenica do namirenja glavnog duga, dospjelih kamata te troškova izvršenja, a ukoliko se na ovaj način ne provede prinudna naplata novčanog potraživanja predloženo je izvršenje prodajom nekreninama bliže označenih u prijedlogu za izvršenje, te namirenjem iz dobijenog iznosa. Općinski sud je 22. marta 2016. godine rješenjem o izvršenju dozvolio predloženo izvršenje, istovremeno određujući troškove izvršnog postupka. Iz dostavljene dokumentacije uz apelaciju proizilazi da je Općinski sud 20. septembra 2016. godine donio zaključak kojim je naložio apelanticama da dostave tačnu adresu izvršenica radi dostavljanja predmetnog rješenja o izvršenju. Po navedenom zaključku apelantice su postupile 10. oktobra 2016. godine. Apelantice su protiv dijela rješenja o izvršenju kojim je odlučeno o troškovima izvršnog postupka uložile prigovor, dok su izvršenice protiv rješenja o izvršenju u cijelosti uložile prigovor 23. novembra 2016. godine. Općinski sud je 26. januara 2017. godine donio rješenje broj 22 0 P 021568 15 I kojim je djelimično usvojio prigovor apelantica te je odredio troškove izvršnog postupka u iznosu od 745,48 KM (stav 1), dok je apelantice odbio sa viškom zahtjeva za troškove izvršenja (stav 2), te ih je oslobodio plaćanja sudske takse u postupku (stav 3). Općinski sud je istim rješenjem odbio prigovor izvršenica, u cijelosti kao neosnovan (stav 4). Odlučujući o žalbi izvršenica Kantonalni sud je donio rješenje broj 22 0 P 021568 17 Gži od 5. decembra 2017. godine kojim je žalbu uvažio u odnosu na stav 1. izreke prvostepenog rješenja, istu u odnosu na stav 4. izreke odbio i prvostepeno rješenje potvrdio, dok je u odnosu na st. 2 i 3. izreke prvostepenog rješenja žalbu odbacio. Općinski sud je 2. aprila 2018. godine donio zaključak kojim je odredio ročište na licu mjesta za 8. maj 2018. godine radi uvođenja apelantica u posjed puta prolaza. Apelantice su uložile prigovor na rad sudskih izvršitelja pri provođenju izvršnih radnji na licu mjesta na navedenom ročištu, koji je Općinski sud svojim Zaključkom broj 22 0 P 021568 15 I od 4. jula 2018. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju zaključka Općinski sud je, između ostalog, naveo da su ostale navedene prepreke i smetnje u korištenju puta, kao što su voćna stabla, betonski blokovi i uređeni betonski cvjetnjak postojali i u vrijeme vođenja parničnog postupka po smetnji posjeda, osim voćnih stabala, a čije uklanjanje nije naloženo navedenom izvršnom ispravom odnosno rješenjem o smetanju posjeda, slijedom čega ni izvršni sud nije imao ovlaštenje za uklanjanje, poštujući princip strogog formalnog legaliteta izvršne isprave i prijedloga za izvršenje i rješenja o izvršenju suda, čiji sadržaji moraju biti identični, slijedom čega je Općinski sud zaključio da su navedeni prigovori apelantica na rad izvršitelja neosnovani. Općinski sud je takođe naveo da navedene prepreke puta koje nisu obuhvaćene činom smetanja posjeda niti je naloženo njihovo uklanjanje izvršnom ispravom, nisu nastala nakon donošenja navedenog rješenja suda o smetanju posjeda ili tokom trajanja izvršnog postupka da bi se tretirali kao ponovljeni čin smetanja, pri čemu bi sud onda imao ovlaštenja postupanja i u odnosu na iste, a u skladu sa članom 212. Zakona o izvršnom postupku, što ovdje nije slučaj. Navedeni zaključak apelantice su zaprimile 9. jula 2018. godine. Apelantice su 25. novembra 2016, 15. februara, 11. juna 2018 i 4 i 18. novembra 2019. godine upućivale urgencije Općinskom sudu u cilju preduzimanja procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku.

3. Apelantice ukazuju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantice su detaljno navele tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući, između ostalog, da na ročištu koje je održan 8. maja 2018. godine nisu uvedene u posjed puta prolaza, odnosno izvršna isprava i rješenje o izvršenju nisu provedeni u cjelosti, kao i da izvršenici i dalje apelanticama onemogućavaju nesmetan pristup njihovom domu. Apelantice navode da Općinski sud nije proveo izvršni postupak na način kako je to određeno u skici sa lica mjesta vještaka geometra. Ističu da na licu mjesta i dalje postoje prepreke kojima izvršenici, uprkos tome što ih je sud obavezao da se ubuduće uzdrže od smetanja ali i od svakog sličnog smetanja, namjerno onemogućavaju apelantice da nesmetano pristupe svom domu. S tim u vezi dalje je navedeno da se isto može uočiti i iz zapisnika Općinskog suda od 8. maja 2018. godine u kome je i vještak geometar naveo da i dalje postoje prepreke na putu prolaza koje predstavljaju smetnju za prolaz apelantica do njihove kuće. Osim glavne stvari, apelantice ističu da rješenje o izvršenju nije provedeno ni u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog i izvršnog postupka a koje su troškove izvršenici prouzrokovali apelantima. Apelantice navode da je Ustavni sud u svojoj odluci broj AP 3528/10 od 12. juna 2013. godine utvrdio da: „postoji povreda prava na imovinu kada se redovni sud umiješao u apelantovo pravo na imovinu i kada to miješanje ne zadovoljava standard zakonitog miješanja jer nasuprot zakonskoj obavezi da ne samo odobri već i provede izvršenje, te postupak koji je zakonom određen kao hitan okonča na jedan od načina određen zakonom, redovni sud nije okončao niti je iznio razloge utvrđene zakonom koji bi mogli da opravdaju takvo postupanje". Apelantice traže da Ustavni sud u skladu sa „već utvrđenim principom naknade nematerijalne štete obaveže Vladu Republike Srpske da na ime nematerijalne štete isplati apelanticama naknadu štete kao i da Vladu Republike Srpske obaveže na snošenje troškova sačinjavanja ove apelacije u iznosu od 1.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja odluke po apelaciji pa do isplate“.

4. U odgovoru na apelaciju od 11. jula 2019. godine Općinski sud je, između ostalog, naveo da smatra da su navodi iz apelacije u cijelosti nedopustivi i očigledno neosnovani. S tim u vezi je naveo da je postupak de facto okončan u dijelu nenovčanog potraživanja, kao i da će se o novčanim potraživanjima raspravljati kada apelantice u skladu sa članom 16. stav 6. Zakona o izvršnom postupku dostave troškovnik kako bi se rješenje o izvršenju nastavilo u tom pogledu. Općinski sud je naveo da se tokom postupka vidi nepristrastnost i ažurnost suda u postupanju, te su apelantice nezadovoljne provođenjem izvršenja iz razloga drugačijeg shvatanja predmetnog postupka. Općinski sud ističe da se u skladu sa načelom legaliteta tokom postupka kretao u granicama izvršne isprave, te da je na licu mjesta proveo pravosnažnu odluku, a na kraju i odlučio po prigovoru apelantica. Općinski sud navodi da je prvoapelantica prodala nekretnine 17-51/6 upisane u PL 363 KO Ključ II a za koje izvršenje nekretnine se odnose, čime se po Općinskom sudu isključuje namjera korištenja nekretnina kao doma. U odnosu na vrijeme trajanja postupka, Općinski sud smatra da je postupanje u predmetu bilo u razumnom roku, imajući u vidu period od podnošenja prijedloga za izvršenje 19. novembar 2015. godine i posljednje odluke 4. jula 2018 godine kojim je de facto postupljeno po zahtjevu apelantica. Općinski sud navodi da je u odnosu na glavnu stvar izvršenje provedeno dok u odnosu na troškove apelantice nisu dostavile podnesak koliko ti troškovi iznose a koji troškovi se mogu znati tek po okončanju glavne stvari. Također ovaj sud smatra da ovaj izvršni postupak je imao uobičajeni tok sve do izvršenja glavnog zahtjeva 12 aprila 2018. godine, cijenjeći pri tome i opterećenje sudova.

5. U informaciji o statusu predmeta od 21. maja 2020. godine Općinski sud je naveo da je 4. novembra 2019. godine zaprimio urgenciju za postupanje od punomoćnika apelantica u kojem ističe da sud nije proveo izvršenje u skladu sa predmetnim rješenjem o izvršenjem, te traži da se hitno provede izvršni postupak u skladu sa navedenim rješenjem. Osim toga, Općinski sud je naveo da je 18. novembra 2019. godine zaprimio urgenciju apelantica u kojem se iznosi identičan zahtjev. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je u skladu sa glavom XVIII Zakona o izvršnom postupku Zaključkom od 4. jula 2018. godine potvrdio radnje sudskih izvršitelja na licu mjesta od 12. aprila 2018. godine, u skladu sa članom 204. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, čime je po Općinskom sudu provedeno traženo izvršenje iz rješenja o izvršenju pod stavom 1 u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. U odnosu na dio rješenja o izvršenju koji se odnosi na naplatu novčanog potraživanja (pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari), Općinski sud ukazuje da je postupak u toku, odnosno da predmetni postupak nije okončan.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju apelantice tvrde da su im povrijeđena navedena ustavna prava zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007.godine, stav 26).

9. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, io sigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda(u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi nato da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

10. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili složenim.

11. S obzirom na činjenicu da su apelantice predmetni izvršni postupak pokrenule radi uspostave pređašnjeg stanja posjeda prolaza puta, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelantice od većeg značaja. Ocjenjujući ponašanje apelantica, kao tražioca izvršenja, Ustavni sud zapaža da su apelantice, podnijele neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenica, zbog čega je Općinski sud putem zaključka tražio dostavljanje ispravne adrese radi dostave predmetnog rješenja o izvršenju, što je imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. S druge strane ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tokom postupka nije imao periode većih pasivnosti, te da je procesne radnje preduzimao u relativno razumnim rokovima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio četiri mjeseca nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 19. novembra 2015. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 22. marta 2016. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju preduzimao više procesnih radnji s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka (naložio apelanticama da dostave tačnu adresu izvršenica, odlučio o uloženim prigovorima od strane apelantica i izvršenica, održao ročište na licu mjesta radi uvođenja apelantica u posjed puta prolaza, odlučio o prigovoru apelantica na rad sudskih izvršitelja pri provođenju izvršnih radnji na licu mjesta na ročištu od 8. maja 2018. godine). Takođe, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbi izvršenica. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku donio u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke u cilju okončanja predmetog postupka. S druge strane, redovni sudovi su bez nepotrebnog odugovlačenja provodili procesne radnje u cilju okončanja postupka. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Pri tome Ustavni sud napominje da se izvršni postupak vodi na inicijativu tražioca izvršenja, a da prema odgovoru Općinskog suda proizilazi da je izvršni postupak u dijelu nenovčanog potraživanja okončan, dok će se o novčanim potraživanjima (pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari) raspravljati kada apelantice u skladu sa članom 16. stav 6. Zakona o izvršnom postupku dostave troškovnik kako bi se rješenje o izvršenju nastavilo u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantice svojim ponašanjem prouzrokovale daljnje vođenje postupka, a što se ne može staviti na teret redovnim sudovima. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18.stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2684/19 (R.S. i M.S.) | Sudska praksa | Aktio