Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3783/19 (D. T.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3783/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-3783/19, rješavajući zahtjev Dauta Tihića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dauta Tihića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Daut Tihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Mirna Delalić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudā Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 12 0 K 005475 19 Kvlz 2 od 26. avgusta 209. godine i 12 0 K 005475 18 Kž 3 od 17. januara 2019. godine te Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 005475 18 K2 od 16. avgusta 2018. godine. Apelant je, 17. juna 2020. godine, Ustavnom sudu podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se „nalaže Općinskom sud u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kazneno popravnom zavodu u Tuzli (u daljnjem tekstu: KPZ Tuzla) da apelanta ne upućuje na izdržavanje kazne zatvora [...]“.

2. Presudom Okružnog suda broj 12 0 K 005475 18 K 2 od 16. avgusta 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 K 005475 18 Kž 3 od 17. januara 2019. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci prvostepene presude počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

3. Vrhovni sud je potom, Presudom broj 12 0 K 005475 19 Kvlz 2 od 26. avgusta 2019. godine, odbio, kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti apelantovog branioca podnijet protiv pravosnažne Presude Vrhovnog suda broj 12 0 K 005475 18 Kž 3 od 17. januara 2019. godine.

4. Općinski sud je donio Uputni akt broj 33 0 K 080595 19 Iks, koji je apelantu uručen 13. februara 2019. godine kojim se apelant upućuje na izdržavanje kazne zatvora počev od 11. marta 2019. godine. Odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud je donio Rješenje broj 33 0 K 080595 19 Iks od 13. marta 2019. godine kojim se odlaže izvršenje kazne zatvora osuđenom apelantu, izrečene presudom Okružnog suda broj 12 0 K 005475 18 K 2 od 16. avgusta 2018. godine, na period od 3 (tri) mjeseca. Izvršenje kazne je odloženo zbog razloga propisanih u članu 27. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIKS).

5. Odlučujući o apelantovoj drugoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud je donio Rješenje broj 33 0 K 080595 19 Iks od 24. maja 2019. godine kojim se odlaže izvršenje kazne zatvora osuđenom apelantu, na period od 3 (tri) mjeseca. Apelant je obavezan da se 25. septembra 2019. godine, javi u KPZ u Tuzli radi izdržavanja kazne zatvora. Odlaganje izdržavanja izvršenja kazne zatvora je dozvoljeno zbog slabog zdravstvenog stanja apelanta i razloga propisanih u članu 27. stav 1. tačke 1. ZIKS-a. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 27. stav 1. tačka 1. ZIKS-a propisano da će se odlaganje kazne izvršiti ako osuđeni boluje od teže akutne bolesti. Navedeno je da iz priložene dokumentacije proizilazi da apelant boluje od više bolesti i s obzirom da je u toku postupka vještačenjem potrebno utvrditi da li boluje od teže akutne bolesti, to je odlučeno da se izdržavanje kazne odloži na period od 3 (tri) mjeseca, a da se s obzirom na okolnosti da osuđeni treba izvršiti određene medicinske preglede u daljnjem tokom postupka utvrdi od koje teže akutne bolesti osuđeni boluje. Cijeneći navedene okolnosti i priloženu medicinsku dokumentaciju koja će biti predmet vještačenja, potrebno je da apelant preciznije odredi od koje teže akutne bolesti boluje i koja bolest će biti predmet vještačenja.

6. Apelant je potom, u molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, od 24. septembra 2019. godine, naveo da se „odlučio da se odredi vještačenje po vještaku medicinske struke, te da se isti izjasni o srčanim bolestima istog imajući u vidu nalaze o srčanim bolestima koji se već nalaze u spisu suda, kao i medicinsku dokumentaciju“ koju je dostavio u prilogu. Odlučujući o apelantovoj trećoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud je donio Rješenje broj 33 0 K 080595 19 Iks od 25. septembra 2019. godine kojim se odlaže izvršenje kazne zatvora osuđenom apelantu, na period od 3 (tri) mjeseca. Apelant je obavezan da se 25. decembra 2019. godine, javi u KPZ u Tuzli radi izdržavanja kazne zatvora.

7. Apelant je potom, u molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, od 24. decembra 2019. godine, naveo da se „odlučio da se odredi vještačenje po vještaku medicinske struke, te da se isti izjasni o srčanim bolestima istog imajući u vidu nalaze o srčanim bolestima koji se već nalaze u spisu suda, kao i medicinsku dokumentaciju“ koju je dostavio u prilogu. Odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud je donio Rješenje broj 33 0 K 080595 19 Iks od 29. januara 2020. godine, kojim se odlaže izvršenje kazne zatvora apelantu do 26. marta 2020. godine kada se apelant dužan javiti u KPZ Tuzla radi izdržavanja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz priložene dokumentacije proizilazi da apelant boluje od više bolesti te da je odlučeno da se izvrši vještačenje po vještaku medicinske struke, kardiohirurgijske specijalnosti i vještačenje je povjereno prof. prim. dr. sc. Harunu Avdagiću. Navedeno je da je vještak medicinske struke izvršio vještačenje medicinske dokumentacije apelanta i da je nakon izvršenog vještačenja, vještak sudu dostavio pismeni nalaz i zaključak u kojem navodi da na osnovu pregledane medicinske dokumentacije smatra da apelant ne boluje od teže akutne bolesti, ali da smatra da s obzirom na njegovo zdravstveno stanje da može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora nakon tri mjeseca od završene invanzivne procedure koronarografije koja je urađena 26. decembra 2019. godine, uz redovne kontrole od strane nadležnog ljekara. Općinski sud je naveo da je prilikom donošenja odluke, osim zdravstvenog stanja apelanta i mišljenja vještaka medicinske struke, cijenio i okolnosti da se zbog razloga propisanih u članu 27. st. 1. tačka 1 ZIKS-a kazna osuđenoj osobi može odložiti do jedne godine, pa kako je ranije apelantu odlagano izdržavanje kazne tri puta po tri mjeseca, to je odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Apelant je potom, u molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora od 23. marta 2020. godine, naveo da je „očito došlo do pogreške u rješenju Općinskog suda od 29. januara 2020. godine, s obzirom da je apelantu Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 K 080595 19 Iks od 13. marta 2019. godine odloženo izvršenje kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca u skladu sa odredbom člana 27. stav 1. tačka 3) ZIKS-a FBiH tj. „ako je odlaganje potrebno radi izvršenja ili dovršenja izuzetno neodložnih poljskih ili sezonskih radova. Nakon toga, a s obzirom da je apelantu teško narušeno zdravstveno stanje, Općinski sud je dva puta odlagao izvršenje kazne zatvora na periode od po 3 (tri) mjeseca, te rješenjem od 29. januara 2020. godine na još 3 (tri) mjeseca što znači da je zbog lošeg zdravstvenog stanja, a imajući u vidu odredbe člana 27. stav 1. tačka a) ZIKS-a, apelantu do sada odlagano izvršenje kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud je donio Rješenje broj 33 0 K 080595 19 Iks od 4. juna 2020. godine kojim se „odlaže izvršenje kazne zatvora osuđenom apelantu, na period od tri meseca“. Određeno je da se apelant dužan javiti u KPZ u Tuzli, 26. juna 2020. godine radi izdržavanja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je članom 27. stav 1. tačka 1. ZIKS-a propisano da će se odlaganje kazne izvršiti ako osuđeni boluje od teže akutne bolesti. Kako je ranije uz molbe priložena obimna medicinska dokumentacija, kod donošenja odluke Općinski sud je cijenio priloženu dokumentaciju kao i novu medicinsku dokumentaciju iz koje se nedvosmisleno utvrđuje da osuđeni apelant ima ozbiljnih zdravstvenih problema, ali da ne boluje od teže akutne bolesti, kako je to utvrđeno nalazom vještaka medicinske struke. Međutim, cijeneći sve navedene okolnosti, Općinski sud je kod donošenja odluke cijenio i vanredno stanje i okolnosti izazvane virusom Covid-19, te upute KPZ Tuzla da se osuđene osobe ne upućuju na izdržavanje kazne dok traje opasnost širenja zaraze ovim virusom. Zbog svega navedenog a prije svega teškog zdravstvenog stanja apelanta i postojanja smetnji za upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora odlučeno je da se izdržavanje kazne odloži na period od tri mjeseca. Osim navedenih okolnosti, sud je kod donošenja odluke cijenio i činjenicu da se apelant zbog razloga propisanih u tački 1. člana 27. ZIKS-a kazna može odložiti najduže do jedne godine, pa kako je zbog ovih razloga kazna odložena u trajanju od devet mjeseci, to je odlučeno kao u izreci. U rješenju je dana i pouka o pravnom lijeku.

9. Ustavni sud konstatuje da je apelant u prilogu zahtjeva za donošenje privremene mjere dostavio obimnu medicinsku dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju.

10. Apelant navodi da su osporenim presudama prekršena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

11. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je opisao činjenice navedene u prethodnom dijelu ove odluke te istakao da je ukupno odlaganje izvršenja kazne zatvora prema apelantu, a po odredbi člana 27. stav 1. tačka 1. ZIKS-a bilo u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci kao maksimalnom periodu odlaganja u skladu sa zakonom. Međutim, kako je naveo, on se i dalje nalazi u teškom zdravstvenom stanju i isto se iz dana u dan dodatno pogoršava. Stoga, budući da u skladu sa ZIKS-om više nema mogućnost odlaganja izvršenja kazne zatvora zbog teške bolesti, a naročito uzimajući u obzir činjenicu da se radi o „čovjeku starije životne dobi sa jako lošim zdravstvenim stanjem koji u prostorijama KPZ-a ne može ostvariti adekvatnu zdravstvenu zaštitu s obzirom na teško zdravstveno stanje u kakvom se nalazi“, isti moli Ustavni sud da hitno donese privremenu mjeru kojom se odlaže izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

14. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se naložio odgađanje izdržavanja kazne zatvora, temelji na svom lošem zdravstvenom stanju te smatra da je neophodno postupanje Ustavnog suda radi donošenja tražene mjere radi interesa zaštite njegovog zdravlja. S tim u vezi, Ustavni sud ima u vidu okolnost da je prethodno redovni sud podrobno razmotrio apelantov zahtjev za odgodu izvršenja kazne zatvora u skladu sa članom 27. stav. 1. tačka 1. ZIKS te zaključio da je isti neosnovan. Ustavni sud ukazuje da je članom 27. stav 1. tačka 1) ZIKS-a propisano da će se osuđenoj osobi odložiti izvršenje kazne zatvora: 1) ako je oboljela od teže akutne bolesti. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, u postupku odlučivanja o apelantovim molbama, izdao odgovarajuću naredbu vještaku medicinske struke radi sačinjavanja nalaza i mišljenja o apelantovoj bolesti, te da je vještak u svom nalazu i mišljenju konstatovao da smatra da, s obzirom na apelantovo zdravstveno stanje, može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora nakon 3 mjeseca od završene invanzivne procedure koronarografije koja je urađena 26. decembra 2019. godine, uz redovne kontrole od strane nadležnog ljekara. Dakle, Općinski sud je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka da se kod apelanta ne radi o teškoj akutnoj bolesti zbog kojih bi u konkretnom slučaju bilo odloženo izvršenje kazne zatvora. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud prilikom donošenja odluke imao u vidu činjenicu da je članom 27. stav 2. ZIKS-a propisano da se zbog teže akutne bolesti izvršenje kazne zatvora može odložiti najduže godinu dana, te da je apelantu zbog tog osnova odlagano izvršenje kazne zatvora na period od jedne godine, koliko je maksimalno moguće. Pri tome, Ustavni sud konstatuje da je osuđenim osobama u ustanovama za izdržavanje kazne zatvora, odredbama čl. 45. i

46. ZIKS-a regulisana zdravstvena zaštita, a koja po potrebi predviđa i mogućnost bolničkog liječenja. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je članom 45. ZIKS-a propisano da se „osuđenim osobama osigurava ljekarska pomoć i bolničko liječenje, a članom 46. je propisano „Svaka ustanova treba da ima svoga ljekara i po mogućnosti organizovanu zdravstvenu zaštitu“. O smještaju osuđenog u bolnicu ustanove ili u ambulantnu sobu iste ustanove odlučuje ljekar. U slučaju da ne postoji mogućnost liječenja u ustanovi, oboljela osuđena osoba upućuje se u ustanovu u kojoj postoji mogućnost liječenja, a u slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prevoza u tu ustanovu, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijaliziranog liječenja u toj ustanovi, oboljela osuđena osoba uputit će se u zdravstvenu ustanovu, o čemu odlučuje rukovodilac ustanove. Vrijeme provedeno u općoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u izvršenje kazne zatvora.“ S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da citirane odredbe ZIKS-a garantuju da će osuđene osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Stoga, uprkos tome što više nema zakonskog osnova za odgodu izvršenja zatvorske kazne zbog zdravstvenog stanja, apelant i dalje ima mogućnost liječenja ukoliko to njegovo zdravstveno stanje bude zahtijevalo, uključujući (i) smještaj u adekvatnu zdravstvenu ustanovu van kaznene ustanove, ukoliko u toj ustanovi ne bude moguće pružiti sav potreban zadravstveni tretman.

15. Iz navedenih razloga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge koji bi bili dovoljni da se u datim okolnostima donese privremena mjera kojom bi se naložio prekid apelantovog izdržavanja kazne zatvora te da bi to bilo „u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3783/19 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio