Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-497/19 (M. H.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-497/19
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 497/19, rješavajući apelaciju Muniba Halimanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Munib Halimanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 631803 17 Gži od 10. juna 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Munib Halimanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 631803 17 Gži od 10. juna 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 26. marta 2019. godine je od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a 10. juna 2020. godine od Kantonalnog suda zatražen odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. aprila 2019. godine, a Kantonalni sud 18. juna 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je posredstvom punomoćnika 3. marta 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 223913 11 Rs od 23. maja 2013. godine. Navedenom presudom apelantu su pravomoćno dosuđena određena novčana sredstva na ime potraživanja iz radnog odnosa. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na izvršenikovim žiroračunima otvorenim kod određenih banaka, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 631803 17 I od 15. marta 2017. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 21. marta 2017. godine izjavio prigovor, a apelant je 31. marta 2017. godine sudu dostavio odgovor na prigovor. Općinski sud je rješenjem od 24. aprila 2017. godine odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan, te je 26. aprila 2017. godine navedeno rješenje o izvršenju dostavio Intesa Sanpaolo banci d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) na provođenje.
7. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je izvršenik 27. aprila 2017. godine podnio žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor, te je Općinski sud 21. juna 2017. godine predmet dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
8. Banka je 14. juna 2017. godine obavijestila Općinski sud da je izvršenikov žiroračun blokiran, da izvršenik nema novčanih sredstava, te da je rješenje o izvršenju proslijedila narednoj banci koja je navedena u rješenju o izvršenju od 15. marta 2017. godine. Nadalje proizlazi da je Banka 11. septembra 2017. godine postupila po rješenju o izvršenju Općinskog suda od 15. marta 2017. godine, te je na tekući račun apelantovog punomoćnika „prebacila“ određeni novčani iznos. Nadalje, Banka je 12. septembra 2017. godine „stornirala“ uplatu koju je izvršila 11. septembra 2017. godine. Na zahtjev apelantovog punomoćnika, Banka je dopisom od 21. septembra 2017. godine obavijestila apelanta o razlozima zbog kojih je „stornirala“ uplatu, tj. da je uplatu „stornirala“ jer je nadležna Porezna uprava za izvršenika izdala rješenje o ograničavanju prava raspolaganja novčanim sredstvima na određenom računu od 29. juna 2016. godine, tj. da je izvršeniku ograničeno raspolaganje novčanim sredstvima na način detaljno naveden u rješenju.
9. Nadalje proizlazi da je Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 I 631803 17 Gži od 10. juna 2020. godine djelimično uvažio izvršenikovu žalbu, i to u dijelu odluke o troškovima, dok je u ostalom dijelu rješenje o izvršenju od 15. marta 2017. godine ostavio na snazi. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, tj. zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant smatra da Banka nije mogla stornirati uplatu koju je izvršila po rješenju o izvršenju Općinskog suda od 15. marta 2017. godine. Apelant navodi da se od maja 2017. godine sa izvršenikovog „glavnog“ žiroračuna vrši isplata plaća zaposlenicima, naknada za ishranu u toku rada, vrši se isplata obaveza prema dobavljačima i sve ostale izvršenikove obaveze, a ne vrši se isplata po izvršnim i pravomoćnim rješenjima Općinskog suda kojih ima na stotine zavedenih kod Banke na redoslijedu izvršenja sa glavnog računa.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Pored navedenog, Kantonalni sud je ukazao da je postupajuća sutkinja zadužena s velikim brojem predmeta, da u referatu ima više od 900 predmeta, te da se predmeti u tom sudu rješavaju prema starosti inicijalnog akta.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
13. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1). (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, tj. zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 631803 17 I od 15. marta 2017. godine, tj. zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
24. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od 3. marta 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine kojim je predmetni postupak okončan. Dakle, period od tri godine i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
27. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od značaja jer pokušava da realizira svoja prava proistekla iz radnog odnosa, a koja su apelantu utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio 12. dan nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku donio odluku o prigovoru koji je izvršenik izjavio protiv rješenja o izvršenju, te da je blagovremeno, nakon njegove izvršnosti, rješenje o izvršenju dostavio Banci na provođenje, čime je sud proveo izvršnu radnju u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud navedene procesne radnje preduzeo u vremenskom periodu od jednog mjeseca i 23 dana nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Dakle, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da nije imao dužih perioda nepotrebne pasivnosti. Ustavni sud dalje zapaža da rješenje o izvršenju Općinskog suda od 15. marta 2017. godine nije provedeno zato što izvršenik na žiroračunima otvorenim kod određenih banaka nije imao novčanih sredstava, te zato što je rješenjem nadležne Porezne uprave (koje je donijeto prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka) ograničeno raspolaganje na izvršenikovim novčanim sredstvima, što predstavlja objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao utjecati. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja.
29. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud drugostepenu odluku donio 10. juna 2020. godine, tj. približno tri godine nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje (predmet je Kantonalnom sudu dostavljen 21. juna 2017. godine), čime je postupak pred tim sudom okončan. Navedeno odugovlačenje Kantonalni sud pravda velikim brojem predmeta u radu pred tim sudom, te obavezom postupanja prema starosti inicijalnog akta. Navedeno opravdanje ne oslobađa Kantonalni sud obaveze da svoje postupanje uskladi sa standardima prava na pravično suđenje i postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Međutim, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, prije nego što je predmet dostavljen Kantonalnom sudu, dostavio predmetno izvršenje nadležnoj banci na provođenje, čime je proveo izvršnu radnju u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, te neblagovremeno odlučivanje Kantonalnog suda o podnesenoj žalbi u konkretnom slučaju nije onemogućilo provođenje predmetnog rješenja o izvršenju, a sve u skladu s procesnim zakonom.
30. Posmatrajući postupak u cjelini, imajući u vidu činjenicu da se Općinski sud ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, te imajući u vidu da je pred tim sudom postupak dovršen bez odugovlačenja dostavljanjem rješenja o izvršenju na provođenje nadležnoj banci, čime je izvršna radnja provedena u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, pri čemu Općinski sud nije mogao da utječe na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
32. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i zabranu diskriminacije također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije iz istih razloga također neosnovani. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak na dvije instance trajao duže od tri godine, a izvršna radnja kojom se izvršenje dovršava je provedena promptno u roku od približno dva mjeseca nakon pokretanja predmetnog postupka, a sve u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima i nije imao dužih perioda neopravdane pasivnosti. Ustavni sud dalje zaključuje da su na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja utjecale objektivne okolnosti, izvršenik na određenim žiroračunima nije imao novčanih sredstava, a nadležna Porezna uprava je prije pokretanja predmetnog postupka za izvršenika izdala rješenje o ograničavanju prava raspolaganja novčanim sredstvima na određenom računu, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivne okolnosti, na koje Općinski sud nije mogao utjecati, niti je za njih odgovoran.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević