Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1995/20 ("KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1995/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. srpnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1995/20, rješavajući apelaciju koju je podnio "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029077 20 Uvp od 15. travnja 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029077 18 U od 22.

siječnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Advokatsko društvo "Eterović" d.o.o. Sarajevo, podnio je 15. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 029077 20 Uvp od 15. travnja 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 029077 18 U od 22. siječnja 2020. godine.

2. Rješenjem tuženice (Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine) – Regionalni centar Sarajevo od 22. veljače 2017. godine odbijen je kao neutemeljen zahtjev apelanta, kao poreznoga obveznika, za povrat akciza u iznosu od 57.600,00 KM sadržane u ukupno izvezenih 576.000 litara bezalkoholnih pića.

3. Rješenjem tuženice – Regionalni centar Sarajevo od 5. travnja 2017. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 22. veljače 2017. godine kao neutemeljen.

4. Rješenjem tuženice od 14. svibnja 2018. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 5. travnja 2017. godine kao neutemeljen.

5. Presudom Suda BiH od 22. siječnja 2020. godine tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženice od 14. svibnja 2018. godine je odbijena.

6. Presudom Suda BiH od 15. travnja 2020. godine odbijen je zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 22. siječnja 2020. godine

7. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da iz stanja spisa proistječe da je apelant podnio zahtjev za povrat akcize u iznosu od 57.600,00 KM sadržane u 576.000 litara bezalkoholnoga pića koje je trajno izveo u razdoblju od siječnja do prosinca 2016. godine, a koje je proizvode nesporno nabavio od proizvođača „Sarajevska pivara“ d.d. Sarajevo. Sud BiH naveo je da je proizvođač apelantu prilikom kupovine navedenoga proizvoda ispostavio fakturu i izvršio obračun propisane akcize, primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o akcizama, te da je iznos akcize proizvođač u propisanome roku platio na jedinstveni račun tuženice. Sud BiH naveo je da povrat na akcizu može ostvariti samo pravno lice koje je akcizu i platilo, kako je to propisano odredbom čl. 31. st. 3. Zakona o akcizama, te da je to u predmetnome slučaju „Sarajevska pivara“ d.d. Sarajevo. Sud BiH istakao je da je podzakonskim aktima propisana procedura prema kojoj se porezni obveznik registrira za plaćanje akcize podnošenjem posebnoga obrasca i prijave tuženici, pa kako u spisu ne postoji dokazi da se apelant uopće registrirao za plaćanje akcize, niti ju je platio, to dodatno ide u prilog pravilnosti odluke da apelant nema pravo na povrat akcize u konkretnomu slučaju.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, kada je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za povrat akciza na temelju Zakona o akcizama.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Suda BiH, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da su pobijane odluke utemeljena na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o akcizama. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena pobijana odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1995/20 ("KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio