Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1937/20 (ELIM d.o.o. Laktaši)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Javne nabavke
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1937/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. srpnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1937/20, rješavajući apelaciju koju je podnio ELIM d.o.o. Laktaši, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ELIM d.o.o. Laktaši protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030438 20 Uvp od 22. travnja 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030438 18 U od 21. veljače 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. ELIM d.o.o. Laktaši (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Milan Matić, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 5. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 030438 20 Uvp od 22. travnja 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 030438 18 U od 21. veljače 2020. godine.

2. Rješenjem tuženice (Bosna i Hercegovina, Ured za razmatranje žalbi) od 6. rujna 2018. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv Odluke o rezultatima okončanoga postupka javne nabavke broj 9640-1/18 od 27. srpnja 2018. godine ugovornoga organa (Zavisno preduzeće „Elektro Doboj“ a.d. Doboj), u postupku javne nabavke armirano betonskih stupova.

3. Presudom Suda BiH od 21. veljače 2020. godine tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženice od 6. rujna 2018. godine je odbijena.

4. Presudom Suda BiH od 22. travnja 2020. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH od 21. veljače 2020. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da je ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji propisao da ponuđači moraju imati uspješno iskustvo u realiziranju najmanje tri ugovora za nabavku i isporuku armirano betonskih stupova u 2016. godine, a da se u svrhu dokazivanja trebaju u ponudi dostaviti spisak izvršenih ugovora sačinjen i ovjeren od strane ponuđača, koji treba da sadrži podatke o ugovorima, njihove vrijednosti i zbirnu vrijednost svih ugovora na spisku, kao i minimalno tri potvrde o uredno izvršenim ugovorima, koje su izdali naručioci robe, a koje se odnose na minimalno tri ugovora koji su navedeni na spisku izvršenih ugovora. Sud BiH naveo je da je izabrani ponuđač dostavio dvije potvrde izdate od istoga naručitelja robe, koje su valjane i sastavljene na propisani način, da sadrže podatke o uspješnom realiziranju ukupno četiri ugovora, pri čemu je irelevantno što su u dvije potvrde objedinjeni podaci o četiri ugovora, i što naručitelj robe nije izdao pojedinačne potvrde za sva četiri ugovora. Sud BiH istakao je da je ugovorni organ u točci 10.2. tenderske dokumentacije utvrdio minimalne uvjete u pogledu ekonomske i financijske sposobnosti ponuđača i način na koji se propisani uvjeti dokazuju, između ostaloga izjavom iz čl. 47. Zakona o javnim nabavkama, koja mora biti ovjerena od strane ponuđača. Sud BiH istakao je da je navedena izjava apelanta dana u aneksu 5 ponude, i da je nepotrebno ovjerena od strane nadležnoga organa, dok su izostali obvezni potpis i pečat apelanta, zbog čega je takva izjava neprihvatljiva u smislu odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o javnim nabavkama i zahtjeva iz toč. 10.2. tenderske dokumentacije. Sud BiH istakao da je apelant u svojoj ponudi na nepravilan način popunio i nacrt okvirnoga sporazuma, na način da je u članku 1. umjesto broja obavještenja o nabavci upisao broj nabavke, dok broj Službenoga glasnika nije niti upisao. Sud BiH istakao je da je stoga pravilan zaključak da je ugovorni organ pravilno postupio kada je ponudu apelanta odbacio, iz razloga što apelant nije na propisan način ovjerio aneks 5 – izjavu o ispunjenosti uvjeta iz čl. 47. st. 4. Zakona o javnim nabavkama, kao i što nije na pravilan način popunio nacrt okvirnoga sporazuma. Sud BiH naveo je da je tuženi organ pravilno zaključio da je ponuda izabranoga ponuđača u cijelosti sačinjena sukladno zahtjevima postavljenim u tenderskoj dokumentaciji, dok je ponuda apelanta pravilno ocijenjena kao neprihvatljiva.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1937/20 (ELIM d.o.o. Laktaši) | Sudska praksa | Aktio