Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2057/20 (Telemach d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2057/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020.godine, u predmetu broj AP-2057/20, rješavajući apelaciju „Telemach“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Telemach d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031923 20 Uvp 3 od 10. aprila 2020. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031923 20 Uvl od 4. februara 2020.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Telemach d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant ) iz Sarajeva, kojeg zastupa Gračić Alen i drugi, advokati iz Sarajeva, podnio je 19. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031923 20 Uvp 3 od 10. aprila 2020. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 3 U 031923 20 Uvl od 4. februara 2020. godine.

2. Osporenom Presudom Suda BiH od 10. aprila 2020. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje Rješenja Suda BiH od 4. februara 2020. godine kojim je odbačen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 031923 19 U od 18. oktobra 2019. godine (kojim je odbačena tužba apelanta iz razloga što je podnesena od strane neovlaštenog lica). U obrazloženju osporene presude, Sud BiH je naveo da je vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno primijenilo odredbu člana 45. Zakona o upravnim sporovima BiH, kojom je propisano da će vijeće upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, odbaciti zahtjev za ponavljanje postupka ako utvrdi da ga je podnijela neovlaštena osoba ili da nije blagovremen ili da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. Sud BiH je naveo da je vijeće za upravne sporove ispitalo postojanje procesnih pretpostavki za odlučivanje o zahtjevu za ponavljanje postupka, u smislu odredbe člana 44. Zakona o upravnim sporovima BiH, te je pravilno zaključilo da isti ne postoje. Sud BiH je ukazao da se ponavljanje upravno-sudskog postupka ne može tražiti, niti se taj postupak može provesti o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, već samo o činjeničnom stanju utvrđenom izravno od strane suda u upravnom sporu. Prema tome, to će biti samo ona situacija kada je sam sud, u rješavanju upravnog spora, utvrdio činjenično stanje po pravilu na raspravi ili preko jednog člana sudskog vijeća, preko drugog suda ili preko drugog organa. Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju, rješenje vijeća za upravne sporove od 18. oktobra 2019. godine, doneseno primjenom odredbi člana 25. stav 1. tačka 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima BiH, tj. iz razloga što je tužba podnesena od strane neovlaštenog lica

- apelanta, pri čemu je pravilno zaključeno da se konačnim aktom nisu dirala njegova prava, te da nisu ispunjeni svi zakonom predviđeni uslovi za ponavljanje postupka. Sud BiH je naveo da, kako apelant kao podnosilac zahtjeva nije bio aktivno legitimisan odnosno nije bio stranka u upravno-sudskom postupku, čije se ponavljanje zahtijeva, to samim tim nije ni aktivno legitimisan za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka, zbog čega njegove navode iz zahtjeva vezane za presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 020311 11 Uvp od 6. novembra 2019. godine, apelaciono vijeće Suda BiH smatra irelevantnim, jer u smislu člana 33. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, sud rješava upravni spor na bazi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da je došlo do kršenja principa pravne sigurnosti kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da je došlo do kršenja principa pravne sigurnosti kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 031923 19 U od 18. oktobra 2019. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetnom postupku Sud BiH je rješavao o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka, pa ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2057/20 (Telemach d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio