Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2073/20 (R. V.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2073/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2073/20, rješavajući apelaciju Reufa Veletanlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Reufa Veletanlića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 038335 20 Rev od 10. marta 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Reuf Veletanlić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Osman Hadžić i Amela Hadžić Terzić iz Bihaća, podnio je 23. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 038335 20 Rev od 10. marta 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 038335 17 P od 13. maja 2019. godine, obavezan je tuženi JP „Elektroprivreda BiH“ Sarajevo, podružnica „Elektrodistribucija Bihać“ da apelantu radi naknade štete na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, na ime naknade materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, te na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 29.325,76 KM. Takođe je dužan da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 4.907,37 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 038335 19 Rsž od 26. decembra 2019. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete. Stavom 2. izreke žalba tuženog je uvažena u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznose nematerijalne štete i u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu tako što je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom odbijen. Stavom 3. izreke žalba tuženog je također uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu štete u vidu razlike između penzije koju je primao i plaće koju bi ostvarivao do momenta donošenja presude. U dijelu odluke o naknadi troškova parničnog postupka predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 038335 20 Rev od 10. marta 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U konkretnom predmetu tužbeni zahtjev se odnosi na novčano potraživanje, odnosno na naknadu štete, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, o čemu su nižestepeni sudovi i odlučili djelomično udovoljivši zahtjevu. Imajući u vidu da visina tužbenog zahtjeva, koju apelant revizijom osporava, iznosi 6.500,00 KM, proizilazi da imovinski cenzus od 30.000,00 KM, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 038335 19 Rsž od 26. decembra 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 038335 20 Rev od 10. marta 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 038335 19 Rsž od 26. decembra 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 29. januara 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 038335 19 Rsž od 26. decembra 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 038335 19 Rsž od 26. decembra 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2073/20 (R. V.) | Sudska praksa | Aktio