Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1956/20 (Općina Orašje)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1956/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-1956/20, rješavajući apelaciju Općine Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038692 17 Rev od 8. maja 2020. godine (u dijelu kojim je odbačena revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038692 16 Rsž od 17. oktobra 2016. godine), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038692 17 Rev od 8. maja 2020. godine (u dijelu kojim je odbijena revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038692 17 Rsž 2 od 18. januara 2017. godine), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Orašje (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo u Orašju, podnijela je 8. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 Rs 038692 17 Rev od 8. maja 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 038692 17 Rsž 2 od 18. januara 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038692 16 Rsž od 17. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 Rs 038692 14 Rs od 29. decembra 2015. godine obavezana je apelantkinja da tužiocima (M.M. i drugi) isplati određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, kako je to precizirano u izreci navedene presude.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 25 0 Rs 038692 14 Rs od 6. jula 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038692 16 Rsž od 17. oktobra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantkinje za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 038692 14 Rs od 29. decembra 2015. godine.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038692 17 Rsž 2 od 18. januara 2017. godine odbačena je kao neblagovremena žalba apelantkinje izjavljena protiv presude Općinskog suda od 29. decembra 2015. godine.

5. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbačena je revizija apelantkinje izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 17. oktobra 2016. godine i odbijena je revizija apelantkinje izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda 18. januara 2017. godine. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 17. oktobra 2016. godine, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 254. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Budući da rješenje drugostepenog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostepenog suda o odbijanju prijedloga za povrat u pređašnje stanje ne predstavlja rješenje kojim se postupak pravosnažno završava, Vrhovni sud je zaključio da je primjenom odredbe člana 247. u vezi sa odredbom člana 254. stav (1) ZPP reviziju tužene izjavljenu protiv rješenja drugostepenog suda trebalo odbaciti kao nedopuštenu. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda 18. januara 2017. godine, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 254. stav (3) ZPP propisano da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud utvrdio da je prijepis prvostepene presude Općinskog suda od 29. decembra 2015. godine dostavljen zakonskom zastupniku apelantkinje 16. februara 2016. godine, a da je apelantkinja izjavila žalbu 25. marta 2016. godine, iz čega proizlazi da je njena žalba podnesena neblagovremeno. Apelacioni navodi

6. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda (u dijelu u kojem je odbačena revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 17. oktobra 2016. godine)

9. U odnosu na osporene odluke redovnih sudova koje su donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Pri tome, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) prema kojoj se postupak povrata u pređašnje stanje ne tiče građanskih prava i obaveza, budući da se u tom postupku samo odlučuje o tome da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke o meritumu predmeta.

10. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantkinje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda (u dijelu u kojem je odbijena revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 18. januara 2017. godine)

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 203. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 038692 14 Rs od 29. decembra 2015. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantkinjine žalbe, već je njena žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantkinja nije u zakonom propisanom roku podnijela žalbu nadležnom sudu, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1956/20 (Općina Orašje) | Sudska praksa | Aktio