Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2035/20 (CENTROMETAL d.o.o. Macinec i drugi)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o eksproprijaciji · čl. 70
- Zakon o parničnom postupku · čl. 84
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o eksproprijaciji
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2035/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2035/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli CENTROMETAL d.o.o. Macinec i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka
a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
CENTROMETAL d.o.o. Macinec protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 Ps 078334 19 Rev od 27. januara 2020.
godine;
Rahmanka Mržljak, Refika Rahmanović, Ramiza Kurtović I Fadila Murtić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 23 0 V 038641 20 Rev od 16. aprila 2020. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2035/20
1. CENTROMETAL d.o.o. Macinec (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Hrvatske, kojeg zastupa Emir Kovačević advokat iz Sarajeva, podnio je 17. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 078334 19 Rev od 27. januara 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ps 078334 16 Ps od 19. juna 2019. godine tužba apelanta protiv tuženog „Čavkunović-Bau“ d.o.o. Bihać, radi isplate duga, smatra se povučenom. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 17 0 Ps 078334 19 Pž od 15. oktobra 2019. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Vrhovni sud je Rješenjem broj 17 0 Ps 078334 19 Rev od 27. januara 2020. godine odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda od 15. oktobra 2019. godine kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba povučena jer punomoćnik apelanta, iako uredno obaviješten, nije pristupio na pripremno ročište zakazano za 19. jun 2019. godine, pri čemu ni tuženi (u smislu odredbi člana 84. stav (1) Zakona o parničnom postupku) nije tražio da se ročište održi. Vrhovni sud je ukazao da je punomoćnik apelanta prethodno dva puta, 10. i 23. aprila 2018. godine, tražio odgodu zakazanog pripremnog ročišta iz istog razloga (zbog zakazanog ročišta u drugom predmetu), te je prvostepeni sud, na molbu punomoćnika apelanta, ista odložio. Vrhovni sud je dalje naveo da je punomoćnik apelanta tražio odgodu ročišta koje je bilo zakazano za 19. jun 2019. godine, ali je prvostepeni sud dopisom od 3. juna 2019. godine obavijestio punomoćnika apelanta da će se zakazano pripremno ročište održati. Vrhovni sud je zaključio da je rješenje od 19. juna 2019. godine kojim se tužba smatra povučenom doneseno shodno odredbi člana 112. stav (2) Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga budući da je prvostepeni sud molbi punomoćnika apelanta već dva puta udovoljio iz istog razloga.
3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu odredbama člana 84. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno pozvan.
2. AP-2058/20
4. Rahmanka Mržljak iz Velike Kladuše, Refika Rahmanović iz Velike Kladuše, Ramiza Kurtović iz Velike Kladuše i Fadila Murtić iz Sežane, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: apelantkinje), koje zastupa Emir Imširević advokat iz Bihaća, podnijele su 17. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 V 038641 20 Rev od 16. aprila 2020. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 V 038641 17 V od 15. maja 2019. godine određena je novčana naknada u određenom novčanom iznosu za izuzete (eksproprisane) nekretnine pobliže označene izrekom prvostepenog rješenja koju je protivpredlagač (Općina Velika Kladuša) dužan isplatiti apelantkinjama sa zakonskom zateznom kao i nadoknaditi im troškove postupka u određenom novčanom iznosu. Odlučujući o žalbi protivpredlagača izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 15. maja 2019. godine, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 23 0 V 038641 19 Gž od 9. januara 2020. godine predmetnu žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i odbacio kao neblagovremen prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine od 17. avgusta 2017. godine. Odlučujući o reviziji apelantkinja izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 9. januara 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 23 0 V 038641 20 Rev od 16. aprila 2020. godine odbio predmetnu reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je članom 70. stav (3) Zakona o eksproprijaciji propisano da raniji vlasnik ima pravo da podnese zahtjev za određivanje naknade u smislu stava (1) navedenog člana u roku od godinu dana o dana stupanja na snagu tog zakona. Vrhovni sud je dalje naveo da je pravilno drugostepeni sud primijenio navedenu odredbu kada je ukinuo prvostepeno rješenje i odbacio prijedlog zaključujući da je podnesen nakon proteka roka u kojem su apelantkinje imale pravo podnijeti prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine. Vrhovni sud je ukazao da je Zakon o eksproprijaciji stupio na snagu 9. oktobra 2007. godine, a prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine u konkretnom predmetu je podnesen 17. avgusta 2017. godine. Vrhovni sud je zaključio da je pravilno drugostepeni sud primijetio da se radi o prekluzivnom roku čijim su protekom apelantkinje izgubile pravo da u posebnom postupku podnesu zahtjev za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine.
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelantkinje propustile da, u skladu sa odredbama člana 70. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine Federacije BiH“, br. 70/07, 36/10, 25/12 i 34/16), u propisanom roku podnesu zahtjev za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2035/20.
Apelacioni navodi
8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević