Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5435/18 (Đ.P.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5435/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-5435/18, rješavajući apelaciju Đ. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đ.P. podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 O 013591 14 I2 u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đ.P. podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 O 013591 14 I2, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ. P. iz Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetničko društvo Tvrtković d.o.o. iz Mostar, podnio je 25. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 O 013591 14 I2.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 013591 10 I od 19. aprila 2010. godine donesenim po prijedlogu tražiteljice izvršenja H.A., a na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda precizirani broj od 23. oktobra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) precizirani broj od 29. aprila 2008. godine doneseno je Rješenje o izvršenju kojim je određeno izvršenje prodajom nekretnine u vlasništvu apelanta (izvršenika) radi namirenja potraživanja tražiteljice izvršenja u iznosu od 5.080,00 KM.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0P013591 10 I od 11. novembra 2010. godine odbijen je prigovor apelanta protiv rješenje o izvršenju od 19. aprila 2010. godine kao neosnovan, a u kojem je apelant istakao da nikad nije zaprimio lično bilo kakvu sudsku odluku niti poziv, te da je rješenje o izvršenju primila treća osoba što se može utvrditi upoređivanjem potpisa na povratnici i punomoći odnosno kopiji lične karte, da je od strane roditelja obaviješten da je protiv njega pokrenut postupak izvršenja budući da se apelant ne nalazi na adresi Ortiješ b.b. Mostar koju je pogrešno označila tražiteljica izvršenja.

4. Nakon donošenja rješenja od 11. novembra 2010. godine o odbijanju apelantovog prigovora protiv rješenja o izvršenju dostava pismena za apelanta vršena je putem oglasne ploče suda. U nastavku postupka sud je na trećem ročištu za prodaju nekretnina tražiteljici izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču-kupcu prodao nekretninu u vlasništvu apelanta (kuća i dvorište) za prodajnu cijenu od 6.000,00 KM.

5. Rješenjem Općinskog broj 58 0 P 013591 10 I od 7. decembra 2012. godine sud je dosudio navedenu nekretninu tražiteljici izvršenja kao kupcu i odredio njenu predaju tražiteljici izvršenja H.A.

6. Općinski sud je 19. marta 2013. godine donio je rješenje kojim je na osnovu rješenja o dosudi tog suda od 7. decembra 2012. godine dopustio uknjižbu prava vlasništva /1 dijela na predmetnoj nekretnini u korist tražiteljice izvršenja H.A.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 24. aprila 2013. godine usvojen je apelantov prijedlog od 14. marta 2013. godine za povrat u prijašnje stanje i dopuštena žalba protiv rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 11. novembra 2010. godine i broj 58 0 P 013591 10 I od 7. decembra 2012. godine.

8. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 013591 13 Gž od 27. decembra 2013. godine uvažena je apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 11. novembra 2010. godine i broj 58 0 P 013591 10 I od 7. decembra 2012. godine, pobijana rješenja su ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje.

9. Rješenjem broj 58 0 V 178250 16 V od 5. decembra 2016. godine Općinski sud je usvojio apelantov prijedlog za sudski depozit na ime izmirenja potraživanja tražiteljice izvršenja H.A. i primio u sudski depozit u korist H.A. novčani iznos od 10.800,00 KM, te pozvao H.A. da deponovani iznos podigne u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja ili da se u istom roku izjasni da ga ne prima.

10. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da Općinski sud, nakon što mu je Kantonalni sud vratio predmet na ponovno suđenje, u ponovljenom postupku nije donio novo rješenje. Iz odgovora takođe proizlazi da tražiteljica izvršenja H.A. u ostavljenom roku nije preuzela novac koji je položen u sudski depozit i da je apelant pozvan da preuzme novac položen u sudski depozit. Takođe, Zemljišno knjižni ured Općinskog sud je rješenjem od 2. juna 2020. godine tražiteljici izvršenja naložio da dostavi pravosnažno rješenje o dosudi od 7. decembra 2012. godine, u suprotnom njen zahtjev za uknjižbu će biti odbačen.

11. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, ni nakon osam godina i pet mjeseci, odnosno od 19. aprila 2010. godine predmet nije riješen, tj. nije doneseno rješenje o obustavi izvršenja, kao ni uspostava stanja u zemljišnoknjižnom uredu kako je to bilo prije pokretanja izvršnog postupka, iako je potraživanje tražiteljice izvršenja u potpunosti izmireno, te je time nastala šteta za apelanta jer tražiteljica izvršenja i dalje vrši nezakonite radove na nekretninama koje su u vlasništvu apelanta.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena ;

Dopustivost ratione materiae

13. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

14. U konkretnom slučaju, izvršni postupak se vodi po prijedlogu tražiteljice izvršenja protiv apelanta kao izvršenika na osnovu pravosnažne sudske odluke. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 013591 13 Gž od 27. decembra 2013. godine uvažena je apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 11. novembra 2010. godine kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju i Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 7. decembra 2012. godine o dosudi, oba navedena rješenja su ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom tj presudama Općinskog i Kantonalnog suda na osnovu kojih jetražiteljica izvršenja pokrenula predmetni izvršni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da je apelacija u dijelu u kojem apelant ukazuje na krešenje prava na doneošenje odluke u razumnom roku kao jednom od standarda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Preuranjenost

16. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 013591 13 Gž od 27. decembra 2013. godine uvažena je apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda o broj 58 0 P 013591 10 I od 11. novembra 2010. godine kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju i Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 013591 10 I od 7. decembra 2012. godine o dosudi, oba navedena rješenja su ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje i taj postupak je još uvijek u toku. Iz navedenog slijedi da je apelacija u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju preuranjena.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5435/18 (Đ.P.) | Sudska praksa | Aktio