Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2113/20 (M. S.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2113/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2113/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mićo Simić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mićo Simić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 025210 20 Gž od 22. maja 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 025210 19 P 4 od 26. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mićo Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalinovika, kojeg zastupa Radoje Grabovčić advokat iz Foče, podnio je 22. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 025210 20 Gž od 22. maja 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 025210 19 P 4 od 26. decembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže prvotužena (M.S.) i drugotuženi (JPŠ „Šume Republike Srpske“, Šumsko gazdinstvo „Zelengora“ Kalinovik) da apelantu na ime naknade štete zbog bespravio posječenih 79,78 m2 tehničkog drveta J/S na parcelama u vlasništvu apelanta solidarno isplate određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama, te je obavezan apelant prvotuženoj i drugotuženom nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da apelant žalbom ukazuje da prvostepeni sud nije imao osnova da prihvati nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke (koji je utvrdio da se posječena stabla nalaze na parceli koja je u posjedu prvotužene i V. S., te je utvrdio granicu između parcela u posjedu apelanta i prvotužene, te granicu njihovih parcela u odnosu na parcele koje pripadaju drugotuženom, kao i vrijednost posječenih stabala). Takođe, Okružni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da na području na kome se nalaze nepokretnosti parničnih stranaka postoji samo tzv. popisni katastar koji nema ni približnu tačnost površine i nema grafičkih podataka-skice koji bi pratili podatke površina. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je jedino vještak geometar ovlašćen da izvrši identifikaciju određene nepokretnosti što podrazumijeva i utvrđivanje i pokazivanje granice između parcela, te da u nedostatku novog premjera i nepostojanja zemljišne knjige popisni katastar predstavlja jedinu javnu evidenciju nepokretnosti na području na kome se nalaze nepokretnosti parničnih stranaka. Okružni sud je naveo da nije bilo nikakvog zakonskog osnova da prvostepeni sud ne prihvati nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke. Okružni sud je takođe naveo da je za identifikaciju nepokretnosti, pa tako i utvrđenje na kojoj su se nepokretnosti nalazili panjevi preostali nakon sječe stabala, ovlašćen isključivo vještak geometar i ta se činjenica ne može utvrđivati na osnovu drugih dokaza, pa ni iskaza svjedoka. Okružni sud je dalje naveo da stoga ni drugotužena ne može odgovarati za štetu kod činjenice da je izdala odobrenje za sječu supružniku prvotužene na parceli koja je u sporno vrijeme bila u njegovom posjedu, odnosno na parceli koja je sad (nakon provođenja ostavinskog postupka) u posjedu prvotužene i V. S. sa po ½ dijela.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, te prava na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje. Apelant ističe da je na području na kojem je izvršena sječa na snazi „popisni katastar koji nema ni približnu tačnost površine i nema grafičkih podataka koji bi prikazivali oblik i veličinu svake pojedinačne parcele, pa se ne može govoriti o tačnosti popisnog katastra, već samo o tačnosti upisanih podataka o vlasništvu“. Apelant navodi da sud nije prihvatio iskaze svjedoka koji su potvrdili navode apelanta (a koji navodi su se odnosili na identifikaciju nepokretnosti i utvrđenje na kojoj su se nepokretnosti nalazili panjevi preostali nakon sječe stabala), nego je odluku donio samo na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je Okružni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2113/20 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio