Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1366/19 (M.K.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1366/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-1366/19, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 024431 15 U od 16.

januara 2019. godine i Rješenja Komisije za rješavanje o pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo broj 02-7494/15 od 29. juna 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K. podnesena protiv Obavijesti Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo broj 02- 6728/15 od 29. aprila 2015. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Hadžića, koju zastupa Alma Katović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 024431 15 U od 16. januara 2019. godine, Rješenja Komisije za rješavanje o pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 02-7494/15 od 29. juna 2015. godine i Obavijesti Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zavod zdravstvenog osiguranja) broj 02-6728/15 od 29. aprila 2015. godine.

Osporena obavijest

2. Zavod zdravstvenog osiguranja je 29. aprila 2015. godine donio obavijest broj 02-6728/15 od 29. aprila 2015. godine. Iz navedene obavijesti proizilazi da Zavod zdravstvenog osiguranja nije u mogućnosti udovoljiti apelantkinjinom zahtjevu za refundaciju novčanih sredstava utrošenih na ime ginekoloških usluga kod PZU Bahceci health services BH. U obavijesti je ukazano na odredbe člana 37. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te na činjenicu da Zavod zdravstvenog osiguranja nema zaključen ugovor sa PZU Bahceci health services BH, iz čega proizilazi da sve troškove zdravstvenih usluga obavljenih u navedenoj zdravstvenoj ustanovi snosi primalac usluga lično. Osporeni upravni postupak i upravni spor

3. Rješenjem direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja broj 02-7494/15 od 13. maja 2015. godine odbijen je apelantkinjin zahtjev kojim je tražila da joj se refundiraju novčana sredstva lično plaćena za pružene medicinske usluge kod PZU Bahceci health services BH u određenom novčanom iznosu.

4. Rješenjem drugostepenog organa broj 02-7494/15 od 29. juna 2015. godine odbijena je, kao neosnovana apelantkinjina žalba podnesena protiv rješenja Zavoda zdravstvenog osiguranja od 13. maja 2015. godine.

5. Apelantkinja je protiv rješenja drugostepenog organa podnijela tužbu koja je presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 024431 15 U od 16. januara 2019. godine odbijena.

6. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je apelantkinja osporila rješenje drugostepenog organa i predložila da se usvoji njen zahtjev za refundaciju troškova vještačke oplodnje iz drugog pokušaja. Kantonalni sud je naveo da je u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima ispitao zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva i razloga tužbe. Dalje je naveo da se apelantkinja 28. aprila 2015. godine obratila Zavodu zdravstvenog osiguranja sa zahtjevom za refundaciju sredstava koja je platila za medicinske usluge rađene u PZU Bahceci health services BH i kupovinu lijekova, te da je uz zahtjev priložila medicinsku dokumentaciju (otpusno pismo, računi o plaćenim medicinskim uslugama, računi za kupovinu lijekova). Kantonalni sud je ukazao na odredbe člana 37. Zakona o zdravstvenom osiguranju kojima je propisano da se zdravstvena zaštita pruža osiguranicima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja ima zaključen ugovor o pružanju zdravstvene zaštite. Takođe je ukazao da prema članu 40. istog zakona ustanovama sa kojima kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja nije zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite, može se na teret fonda kantonalnog zavoda osiguranja isplatiti samo troškovi medicinske pomoći pružene osiguranim licima u hitnim slučajevima i drugi troškovi u vezi sa pružanjem te pomoći, a isto je propisano i članom 3. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Kantonalni sud je naveo da je članom X Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava propisano koje zdravstvene usluge nisu pokrivene osnovnim paketom zdravstvenih prava i prema podtačkama 13. i 14. ovog člana to su vještačka oplodnja nakon 37 godina starosti žene i nakon drugog pokušaja. S obzirom na navedene zakonske i podzakonske odredbe, Kantonalni sud je ukazao da su rješenje drugostepenog organa i rješenje Zavoda zdravstvenog osiguranja donesena na pravilan i zakonit način, na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilne primjene odredaba procesnog i materijalnog prava. Imajući u vidu jasne odredbe čl. 37. i 40. Zakona o zdravstvenom osiguranju i člana 3. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, te činjenice da Zavod zdravstvenog osiguranja nema zaključen ugovor o pružanju zdravstvene zaštite sa privatnom zdravstvenom ustanovom PZU Bahceci health services BH u kojoj je apelantkinji pružena zdravstvena usluga koju je platila ličnim sredstvima i čiju refundaciju traži, očigledno je da nema zakonskog osnova da se izvrši refundacija tih sredstava.

Apelacioni navodi

7. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i član II/1. (Ljudska prava) i član II/2. (Međunarodni standardi) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Apelantkinja je navela da je izvršila drugi pokušaj vještačke oplodnje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Dalje je ukazala da Zavod zdravstvenog osiguranja nikada nije zaključio ugovor niti sa jednom ugovornom ustanovom (privatnom) koja bi mogla osiguranicima pružiti uslugu pokušaja vještačke oplodnje, niti tu vrstu usluge osiguranici mogu ostvariti u javnim zdravstvenim ustanovama. Takođe je navela da je u trenutku vještačke oplodnje imala manje od 37 godina starosti, iz čega proizilazi da u okviru osnovnog paketa zdravstvenog osiguranja ima pravo na dva pokušaja vještačke oplodnje na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja. Apelantkinja je navela da je u drugim kantonima (Zeničko-dobojski kanton i Tuzlanski kanton) osiguranicima omogućeno u okviru osnovnog paketa zdravstvenog osiguranja uživanje prava na dva pokušaja vještačke oplodnje do 37 godine života na teret sredstava zdravstvenog osiguranja. Relevantni propisi

9. Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 100/14 – OUS i 36/18)

10. U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 37. stav 1.

Zdravstvena zaštita iz člana 34. ovog zakona pruža se osiguranim licima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je kantonalni zavod osiguranja zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite.

Član 40.

Zdravstvenim ustanovama sa kojima kantonalni zavod osiguranja nije zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite, mogu se na teret fonda kantonalnog zavoda osiguranja isplatiti samo troškovi medicinske pomoći pružene osiguranim licima u hitnim slučajevima i drugi troškovi u vezi sa pružanjem te pomoći.

11. Pravilnik o načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja („Službene novine Federacije BiH“, broj 31/02) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Zdravstvenim ustanovama sa kojima nije zaključen ugovor u smislu člana 2. stav 1. ovog pravilnika, mogu se na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja isplatiti samo troškovi medicinske pomoći pružene osiguranim licima u hitnim slučajevima uključujući i hitni prevoz.

12. Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava („Službene novine Federacije BiH“, broj 21/09) u relevantnom dijelu glasi:

ZDRAVSTVENE USLUGE KOJE NISU POKRIVENE OSNOVNIM PAKETOM ZDRAVSTVENIH

PRAVA

X.

Osnovnim paketom zdravstvenih prava ne obezbjeđuju se slijedeće zdravstvene usluge, i to kako slijedi:

[…] 13. vještačka oplodnja nakon 37. godine starosti žene;

14. vještačka oplodnja nakon drugog pokušaja;

[…]

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Član 18. stav (3) tačka a) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na osporenu Obavijest

16. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja osporila Obavijest Zavoda zdravstvenog osiguranja broj 02-6728/15 od 29. aprila 2015. godine.

17. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

18. Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nemaju svojstvo odluke smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U odnosu na osporeni upravni postupak i upravni spor (prima facie)

20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja se apelantkinja pozvala, odnose, u suštini, na način na koji je u konkretnom predmetu utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene procesnog i materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

22. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge za odlučenje, pozivajući se na relevantne odredbe materijalnog prava, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, odnosno da je postupao po apelaciji kojom je osporena odluka Kantonalnog suda donesena u upravnom sporu, u kojem je odbijen zahtjev za refundiranje novčanih sredstava lično uplaćenih za pružanje zdravstvene usluge (vantjelesna oplodnja) kod PZU Bahceci health services BH, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2062/17 od 11. oktobra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelntkinja pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno da nema ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantkinjini navodi neosnovani.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević