Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-6378/18 (Republika Srpska)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Dokazni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vanparnični postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Eksproprijacija
  • Naknada
  • Propisano zakonom
  • Troškovi postupka
  • Javna vlast
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6378/18

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 6378/18, rješavajući apelaciju Republike Srpske, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Republike Srpske podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. februara 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Republika Srpska (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Bijeljini, podnijela je 7. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. februara 2018. godine.

2. Apelantkinja je uz apelaciju zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje Rješenja Vrhovnog suda broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. februara 2018. godine do okončanja postupka po apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 6378/18 od 10. januara 2019. godine odbio kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Na osnovu člana 23 st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), i predlagača C. S. (u daljnjem tekstu: predlagač), kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, zatraženo je od 3. do 9. aprila 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud, Okružni sud, Osnovni sud i predlagač dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 30. decembra 2019. godine do 6. januara 2020. godine. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sažmu na sljedeći način.

7. Pravosnažnim rješenjem o eksproprijaciji Republičke geodetske uprave, Područne jedinice Ugljevik (u daljnjem tekstu: RGU), od 1. avgusta 2008. godine eksproprisane su određene nepokretnosti predlagača označene kao k.č. br. 1413/3 i 1431/2.

8. S obzirom na to da nije postignut sporazum o naknadi za eksproprisane nepokretnosti, RGU je po službenoj dužnosti 18. februara 2009. godine pred Osnovnim sudom pokrenuo postupak određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti.

9. Tokom postupka Osnovni sud je donio rješenja br. 80 0 V 010929 09 V od 4. januara 2010. godine, 80 0 V 010929 09 V 2 od 30. decembra 2010. godine, 80 0 V 010929 09 V 3 od 10. aprila 2012. godine i 80 0 V 010929 09 V4 od 4. februara 2014. godine kojim je utvrđivao iznos naknade za eksproprisano zemljište.

10. Odlučujući o žalbama protiv navedenih rješenja, Okružni sud je rješenjima br. 80 0 V 010929 10 Gž od 28. juna 2010. godine, 80 0 V 010929 10 Gž 2 od 24. maja 2011. godine i 80 0 V 010929 10 Gž 3 od 28. decembra 2012. godine ukidao navedena rješenja i predmet vraćao na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu je Rješenjem broj 80 0 V 010929 14 Gž 4 od 13. avgusta 2014. godine naznačio da se novo ročište za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti održi pred drugim sudijom.

11. U ponovljenom postupku, Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 V 010929 14 V 5 od 9. juna 2015. godine, naloženo je apelantkinji da za nepokretnosti eksproprisane Rješenjem RGU broj 21.48/473-4-6/08 od 1. avgusta 2008. godine predlagaču isplati naknadu, i to za nepokretnost k.č. broj 1431/3 površine 1.000 m iznos od 36.500,00 KM, a za k.č. broj 1431/2 ukupne površine 1.167 m iznos od 42.595,50 KM, te za građevinske objekte izgrađene na navedenim parcelama naknade kao u izreci. U pogledu zahtjeva predlagača za naknadu troškova preseljenja, isplatu zakupnine i naknade na ime pogoršanih uslova života, vanparnični postupak je obustavljen, te je određeno da će se postupak po tim zahtjevima nastaviti u parničnom postupku, po pravosnažnosti rješenja o obustavi.

12. Osnovni sud je u obrazloženju presude iscrpno pobrojao svjedoke koje je saslušao, naveo okolnosti na koje su svjedočili te materijalne dokaze koje je proveo tokom postupka. Zatim, Osnovni sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da su rješenjem RGU od 1. avgusta 2008. godine, u svrhu izvođenja rudarskih radova na površinskom kopu Bogutovo Selo u korist Republike Srpske, a za potrebe investitora MH „Elektroprivreda RS“ Trebinje, ZP „Rudnik i Termoelektrana“ Ugljevik AD Ugljevik, potpuno eksproprisane nepokretnosti predlagača označene kao k.č. br. 1413/3 i 1431/2, te objekti koji su se nalazili na tim parcelama (detaljnije navedeni u izreci rješenja). Pred organom uprave je bio postignut djelimični sporazum o naknadi za eksproprisane voćne i ukrasne zasade, dok sporazum nije postignut u odnosu na eksproprisane nepokretnosti. Tokom vanparničnog postupka apelantkinja je 2. marta 2012. godine isplatila predlagaču nesporni dio naknade, i to za parcelu k.č. br. 1431/3 iznos od 2.500,00 KM, a za parcelu k.č. broj 1431/2 iznos od 2.917,50 KM. Dalje, Osnovni sud je istakao da je ostala sporna visina naknade za eksproprisane nepokretnosti, te je sporan karakter zemljišta koje je predmet eksproprijacije, tj. predlagač smatra da se radi o građevinskom zemljištu, dok apelantkinja smatra da se radi o poljoprivrednom zemljištu.

13. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je prema nalogu drugostepenog suda službenim putem od Opštine Ugljevik tražio da se izjasne o karakteru spornog zemljišta, tj. da li ono ima status građevinskog zemljišta, te da se nadležni opštinski organ izjasnio da sporna zemljišta predstavljaju drugu zonu individualne stambene izgradnje, pa je u skladu s Odlukom o proglašenju građevinskog zemljišta utvrdio da eksproprisane parcele imaju karakter građevinskog zemljišta. Dalje, Opštinski sud je naveo da je vještak građevinske struke D. Ž. jasno naveo da na području na kome se nalaze sporne nepokretnosti već duži niz godina zbog proširenja površinskog kopa nema prometa nepokretnosti, te je prihvatio nalaz vještaka koji je utvrdio da tržišna vrijednost 1 m parcele k.č. br. 1431/3 iznosi 39 KM, a parcele k.č. broj 1431/2 iznosi 37 KM. U vezi s tim nalazom, Osnovni sud je naveo da nije sporno da se nepokretnosti koje je vještak građevinske struke uzeo kao osnovni parametar, i to nepokretnosti prometovane između DOO „Sloboprom“ Lončari i T. P. ne nalaze u blizini nepokretnosti koje su predmet postupka, ali je prilikom određivanja pravične naknade smatrao da cijena iz tog ugovora može da bude osnov za izračunavanje pravične cijene u ovom postupku. Tokom postupka pročitan je i niz sporazuma između ranijih vlasnika i korisnika eksproprijacija zaključenih tokom 2008–2010. godine gdje je sporazumno utvrđena cijena od 2,10 – 2,50 KM/m , odnosno višestruko manje nego što je sud odredio u ovom postupku, ali ti sporazumi nisu prihvaćeni jer iz njih ne proizlazi da li se radi o građevinskom ili poljoprivrednom zemljištu. Osnovni sud je dalje naveo da je prilikom donošenja odluke imao u vidu da je naselje u kojem se nalazilo sporno zemljište u vrijeme kada je predlagač izgradio kuću bilo centar opštine Ugljevik i da je imalo svu infrastrukturu urbanog mjesta, te da je zbog proširenja privredne djelatnosti kopa dovelo do toga da to područje na kome je predlagač sagradio kuću postane neatraktivna zona. U vezi s navedenim, Osnovni sud je citirao odredbu člana 54 Zakona o eksproprijaciji, te je istakao da se vlasniku nepokretnosti treba platiti pravična naknada, a da je tržišna cijena nepokretnosti koja se na tržištu može postići samo donja granica ispod koje se naknada ne može odrediti. Osnovni sud je naveo da je prilikom određivanja pravične naknade pošao od toga da raniji vlasnik određivanjem pravične naknade ne smije doći u poziciju koja je lošija od one u kojoj je bio prije pokretanja postupka eksproprijacije, zbog čega je prihvatio nalaz vještaka građevinske struke, te je za eksproprisane parcele, polazeći od odredbe člana 54 Zakona o eksproprijaciji, utvrdio pravičnu naknadu kao u izreci rješenja.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 010929 15 Gž 5 od 10. marta 2016. godine žalbe predlagača i apelantkinje su odbijene i potvrđeno je prvostepeno rješenje u cijelu u kojem je određena naknada za građevinske objekte izgrađene na spornim parcelama (stav 1 izreke), a apelantkinjina žalba je usvojena i prvostepeno rješenje preinačeno tako što je predlagaču odbijen prijedlog da mu apelantkinja za eksproprisne parcele isplati naknadu (stav 2). Takođe, navedenim rješenjem usvojena je predlagačeva žalba i prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je obustavljen vanparnični postupak i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

15. Okružni sud je u obrazloženju u odnosu na apelantkinjine žalbene navode kojima je osporavala naknadu za eksproprisane parcele naveo da je prihvatio zaključak prvostepenog suda da sporne parcele imaju karakter građevinskog zemljišta, ali je stanovišta da je to samo formalno s obzirom na to da se nalaze u zoni eksploatacionog područja rudnika. Takođe, Okružni sud je naveo da vještak građevinske struke D. Ž. nije dao valjano obrazloženje za utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta u odnosu na predočene sporazume o postignutim naknadama za zemljište na istoj lokaciji (2,50 KM/m ), te da je vještaku jedini parametar bio promet parcele po kupoprodajnom ugovoru između DOO „Sloboprom“ i T. P. koja je na području Novog Ugljevika, zbog čega je sačinjeni nalaz nelogičan i nejasan. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da sporno zemljište nema tržišnu vrijednost s obzirom na to da na području Starog Ugljevika nema prometa, zbog čega je zaključio da je prvostepeni sud nepravilno prihvatio nalaz vještaka građevinske struke zbog čega se ne radi o pravičnoj naknadi koja je utvrđena pravilno u skladu sa zakonom. Zbog tih razloga, Okružni sud je, imajući u vidu predočene sporazume o postignutim naknadama za eksproprijaciju, utvrdio da predlagaču za eksproprisano zemljište pripada iznos od 2,50 KM/m , pa imajući u vidu da je predlagaču po toj cijeni vansudski isplaćena naknada, apelantkinjina žalba je uvažena i prvostepena odluka preinačena kao u izreci presude. Istovremeno, utvrđujući da je prvostepeni sud nepravilno obustavio vanparnični postupak u pogledu isplate troškova preseljenja, zakupnine i naknade na ime pogoršanih uslova života, Okružni sud je naveo da je žalbe stranaka u tom pogledu usvojio, prvostepenu odluku ukinuo i predmet u tom dijelu, te u dijelu odluke o troškovima postupka vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

16. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 V 010929 14 V 6 od 21. decembra 2016. godine odbijen je predlagačev zahtjev za isplatu troškova preseljenja i naknade na ime pogoršanih uslova života, dok je u dijelu zahtjeva za isplatu naknade na ime zakupnine vanparnični postupak obustavljen, te je određeno da će se nastaviti po pravilima parničnog postupka. Takođe, navedenim rješenjem apelantkinja je obavezana da predlagaču nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.350,50 KM.

17. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 010929 17 Gž 6 od 29. marta 2017. godine predlagačeva žalba je djelimično usvojena i prvostepeno rješenje preinačeno u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako što je apelantkinja obavezana da predlagaču nadoknadi troškove postupka u iznosu od 12.881,70 KM.

18. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. februara 2018. godine usvojena je predlagačeva revizija, rješenje Okružnog suda od 10. marta 2016. godine preinačeno u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu naknade za eksproprisane parcele, te je apelantkinjina žalba djelimično usvojena i prvostepeno rješenje preinačeno tako što je apelantkinja obavezana da predlagaču za eksproprisanu parcelu k.č. br. 1431/3 isplati pravičnu naknadu u iznosu od 27.500,00 KM, a za parcelu k.č. broj 1431/2 naknadu u iznosu od 32.092,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. juna 2015. godine pa do isplate. Takođe, navedenim rješenjem usvojena je predlagačeva revizija i rješenje Okružnog suda od 29. marta 2017. godine preinačeno u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je apelantkinja obavezana da predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 17.418,35 KM.

19. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prema odredbi člana 54 Zakona o eksproprijaciji pravična naknada u novcu za eksproprisanu nepokretnost ne može da bude niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, a prema odredbi člana 60 Zakona o eksproprijaciji naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta. Navedene zakonske odredbe ne propisuju na osnovu kojih elemenata će se utvrditi tržišna vrijednost eksproprisanih nepokretnosti (osim što propisuju da je ona izražena u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja, a ona je identična prometnoj vrijednosti nepokretnosti). Ukoliko na području eksproprisanih nepokretnosti nema prometa, ona se tada zasniva na podacima o prometnoj vrijednosti nepokretnosti na susjednom području ukoliko se ocijeni da takva prometna vrijednost odgovara prometnoj vrijednosti na području gdje se nalaze eksproprisane nepokretnosti. Međutim, ukoliko ni na susjednom području nema prometa, tada se za utvrđivanje tržišne cijene koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknada za eksproprisane nepokretnosti, ako su takvi sporazumi zaključivani, a sve navedeno svakako uz ocjenu svih karakteristika eksproprisane nepokretnosti (položaj zemljišta, kultura, klasa i dr.). U slučaju da ne postoje podaci o prometnoj vrijednosti nepokretnosti, a ni podaci o zaključenim sporazumima o naknadi, naknada za eksproprisane nepokretnosti će se odrediti na osnovu drugih elemenata, tj. na osnovu koristi koju može dati eksproprisana nepokretnost redovnim iskorišćavanjem ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nepokretnosti. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je istakao da je visina tržišne cijene nepokretnosti faktičko pitanje koje zavisi od niza okolnosti.

20. U vezi s okolnostima konkretnog predmeta, Vrhovni sud je naveo da su eksproprisane parcele imale karakter građevinskog zemljišta na kojem je predlagač legalno sagradio porodični stambeni objekat. Činjenica da na području Starog Ugljevika zbog posljedica aktivnosti rudnika za čije potrebe su eksproprisane nepokretnosti više nije dozvoljena gradnja ne može da bude na predlagačevu štetu, pa se ne može prihvatiti stanovište drugostepenog suda da su eksproprisane parcele samo formalno građevinsko zemljište. S obzirom na to, predlagač u revizionim navodima s pravom ističe da pravična naknada ne može da bude niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti, a tom naknadom se predlagaču imaju obezbijediti približno isti uslovi života, odnosno da predlagač dobije naknadu kojom će moći kupiti zemljište koje je po svojim karakteristikama približno eksproprisanom. Stoga, s obzirom na to da se prilikom određivanja pravične naknade mora imati u vidu tržišna cijena buduće lokacije (najbliži je Novi Ugljevik), jer na području Starog Ugljevika više nije dozvoljena gradnja, relevantna je Odluka o uslovima javne prodaje gradskog građevinskog zemljišta (koju je, između ostalog, imao u vidu vještak građevinske struke prilikom sačinjavanja nalaza) prema kojoj je početna prodajna cijena iznosila 30 KM/m . Imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, kao i podatke iz nalaza vještaka građevinske struke od 4. marta 2015. godine (koji je imao u vidu predočene ugovore o prometu zemljišta), Vrhovni sud je ocijenio da, saglasno odredbama čl. 53 i 60 Zakona o eksproprijaciji, pravična naknada za eksproprisano zemljište iznosi 30 KM/m .

Vrhovni sud je takođe istakao da uporište za određivanje pravične naknade ne mogu da budu sporazumi o postignutoj naknadi iz upravnog postupka (na koje se prevashodno pozvao drugostepeni sud) jer je iz sadržaja tih sporazuma vidljivo da je predmet sporazuma o pripadajućoj naknadi poljoprivredno, a ne građevinsko zemljište, te je zaključenju tih sporazuma prethodilo vještačenje po vještaku poljoprivredne struke. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je usvojio reviziju, osporeno rješenje preinačio te donio odluku kao u izreci.

21. U vezi s odlukom o troškovima postupka, Vrhovni sud je istakao da saglasno tarifnom broju 12 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa), predlagaču pripada paušalna nagrada u visini od 25% od određene naknade, zbog čega je odluka preinačena u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako što je predlagaču na ime troškova postupka određena naknada u iznosu od 17.418,35 KM, sve u skladu s odredbom člana 161 Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP).

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

22. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Naime, apelantkinja smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci nepravilno i nepotpuno ocijenio dokaze prilikom određivanja visine naknade za eksproprisano zemljište s obzirom na to da je poklonio vjeru nelogičnim i neobrazloženim nalazima vještaka D. Ž. i D. J. da je zemljište građevinsko i da vrijedi 30 KM/m , koje nije uporedio s nalazom i mišljenjem vještaka poljoprivredne struke M. V. i priloženim sporazumima postignutim s vlasnicima nepokretnosti na predmetnom području o cijeni od 2,50 KM/m U vezi s tim, apelantkinja tvrdi da je u konkretnom slučaju riječ o poljoprivrednom zemljištu s potpuno amortizovanim objektima, koje je smješteno u zoni izvan gradskog građevinskog zemljišta, te da je određena visina naknade očigledno nesrazmjerna tržišnoj vrijednosti nepokretnosti. Dalje, apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku jer je sudski postupak dugo trajao zbog predlagačevih nerealnih zahtjeva i odugovlačenja postupka. Pored toga, apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na imovinu zbog dosuđivanja troškova postupka, u koji iznos je uračunata paušalna nagrada u visini od 25%, iako je riječ o vanparničnom postupku koji spada u jednostavnije postupke i u kojem je sud trebalo da primijeni odredbu stava 3 Tarifnog broja 11 Advokatske tarife, tj. da je cijeneći sve okolnosti posla i koristi koje ima predlagač od ovog postupka eksproprijacije pripadajuću nagradu iz odgovarajućeg tarifnog broja trebalo da snizi za 25%.

b) Odgovor na apelaciju

24. Vrhovni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima iz obrazloženja osporene presude u kojoj su dati razlozi za odluku suda, te smatra da nisu osnovani apelantkinjini navodi o povredi prava na koja se poziva u apelaciji.

25. Okružni sud je istakao da se predmetna apelacija ne odnosi na odluku tog suda i da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju drugostepenog rješenja.

26. Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju postupka, te je istakao da u postupku pred Osnovnim sudom nisu povrijeđena prava na koja se apelantkinja poziva u apelaciji.

27. Predlagač je naveo da su apelantkinjini navodi neosnovani i netačni. U vezi s tim, predlagač je istakao da nije tačno da njegov objekat nema građevinsku dozvolu i da nije tačno da navedene nepokretnosti na kojima su izgrađeni porodično-stambeni objekti i drugi pomoćni objekti nisu gradsko građevinsko zemljište. Dalje, predlagač ističe da nisu prihvatljive ni primjedbe u pogledu cijene spornog zemljišta jer je riječ o lokaciji gdje je nekada bilo sjedište opštine koje je zbog rudarskih radova premješteno na drugu lokaciju, te da se zbog prometovanih cijena zemljišta ne može govoriti o cijeni od 2,50 KM/m . S obzirom na navedeno, predlagač je naveo da apelantkinja iznosi mišljenja koja nisu potkrijepljena materijalnim dokazima i da u postupku nije došlo do kršenja prava na koja se poziva u apelaciji.

V.Relevantni propisi

28. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09 i 91/06). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

3. Određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti Član 157.

U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud određuje visinu naknade za eksproprisanu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

Član 159.

(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

(3) Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.

(4) Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.

(5) Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.

(6) O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.

(7) Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.

Član 161.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

29. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 106/10 – odluka USRS, 110/08 i 121/10 – odluka USRS i 79/15) u relevantnom dijelu glasi:

VII – NAKNADA ZA EKSPROPRISANU NEPOKRETNOST

1. Visina naknade Član 53. stav (1) (1) Naknada za eksproprisanu nepokretnost određuje se, po pravilu, davanjem druge odgovarajuće nepokretnosti koja odgovara vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u istoj opštini ili gradu, kojom se vlasniku nepokretnosti koja se ekspropriše omogućavaju približno isti uslovi korišćenja kakve je imao koristeći tu nepokretnost.

Član 54.

(1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.

Član 60.

Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.

Član 71.

Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.

30. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 68/05) u relevantnom dijelu glasi:

Tarifni broj 11. stav 3.

U jednostavnijim poslovima, uzimajući u obzir sve okolnosti obavljenog posla i koristi koje ima klijent, pripadajuća nagrada iz odgovarajućeg tarifnog broja može se sniziti za 25%, ali ne u poslovima za koje je već po ovoj tarifi određena nagrada u visini od 50%.

Tarifni broj 12.

PAUŠALNA NAGRADA

Advokatu pripada paušalna nagrada u iznosu od 25% od iznosa nagrade određene ovom tarifom za radnju u postupku za koju su sporedne radnje obavljene za sve sporedne radnje obavljene u svim postupcima (prikupljanje informacija, preglede spisa, predaja podnesaka sudu i pošti i sl. radnje), za koje radnje mu ne pripada posebna nagrada prema ovoj tarifi.

VI.Dopustivost

31. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju apelantkinja osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. februara 2018. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Imajući u vidu da je osporeno rješenje apelantkinja primila 20. septembra 2018. godine, a da je apelacija podnesena 7. novembra 2018. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

35. Apelantkinja smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

36. S obzirom na to da je apelantkinja nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državna tijela i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelantkinjine navode u odnosu na prava iz člana II/3e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine.

1. Pravo na pravično suđenje

37. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

38. Ustavni sud u konkretnom slučaju prvenstveno zapaža da se predmetni vanparnični postupak vodio radi isplate naknade za eksproprisane nepokretnosti, dakle predmet je građanskopravne prirode, te stoga proizlazi da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv na konkretan slučaj (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2108/14 od 7. marta 2017. godine, tačka 32, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). Prema tome, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

a)U odnosu na osporenu odluku

39. Apelantkinjini navodi o povredi prava na pravično suđenje prvenstveno se zasnivaju na tvrdnjama da je Vrhovni sud u osporenoj odluci proizvoljno cijenio karakter eksproprisanih parcela i utvrdio iznos naknade.

40. U tom pogledu, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine), i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

41. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantkinja problematizuje, ispitati da li je tokom vanparničnog postupka došlo do proizvoljnog postupanja Vrhovnog suda.

42. Ustavni sud podsjeća i na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza ako se ta procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/05, Evropski sud, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).

43. Dovodeći u vezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud prilikom preinačavanja drugostepenog rješenja i obavezivanja apelantkinje da predlagaču na ime naknade za eksproprisano zemljište isplati naknadu koja je navedena u odluci Vrhovnog suda dovoljno jasno i argumentovano obrazložio osporenu odluku, dajući za svoje stavove jasno obrazloženje koje se ni u jednom segmentu ne doima proizvoljnim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud prilikom donošenja odluke dao jasno tumačenje odredaba čl. 54 i 60 Zakona o eksproprijaciji u pogledu načina određivanja tržišne cijene i pravične naknade, ukazujući na to da je pravilan zaključak prvostepenog suda da predlagač mora dobiti naknadu kojom će moći kupiti zemljište koje je po svojim karakteristikama približno eksproprisanom, nakon čega je naveo jasne razloge koji su ga opredijelili da apelantkinju obaveže da predlagaču za eksproprisano zemljište isplati naknadu u iznosu od 30 KM/m (kako je prikazano u tačkama 18 i 19 ove odluke). Pri tome, Ustavni sud nalazi da na proizvoljnost tih zaključaka ne mogu da ukažu apelantkinjini navodi kojima osporava saglasan zaključak redovnih sudova da sporno zemljište ima karakter građevinskog zemljišta, te zaključak Vrhovnog suda u pogledu parametara na osnovu kojih bi trebalo utvrditi vrijednost spornog zemljišta. Ustavni sud zapaža da se ti apelantkinjini navodi u suštini svode na način na koji su redovni sudovi utvrđivali činjenice i cijenili dokaze, što je primarni zadatak redovnih sudova, a ne Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da njegova uloga nije da činjeničnu ocjenu redovnih sudova zamijeni sopstvenom i opšte je pravilo da je na redovnim sudovima da cijene dokaze, pa bi stoga bili potrebni uvjerljivi razlozi da Ustavni sud odstupi od činjenica koje su utvrdili redovni sudovi i prihvatio Vrhovni sud, a koje Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja nije pronašao. Stoga, u obrazloženjima koje je dao Vrhovni sud, Ustavni sud nije našao elemente koji ukazuju da su ti zaključci proizvoljni u mjeri u kojoj bi Ustavni sud sopstvenim tumačenjem odredaba čl. 54 i 60 Zakona o eksproprijaciji i provedenih dokaza zamijenio te zaključke u pogledu karaktera spornog zemljišta i njegove vrijednosti. Na kraju, u vezi s apelantkinjinim tvrdnjama da joj je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer nije primijenjen stav 3 Tarifnog broja 11 Tarife jer se radi o jednostavnom postupku i da je predlagaču trebala biti snižena naknada troškova postupka od 25%, Ustavni sud iz stanja u spisu nije mogao da primijeti da je apelantkinja na to ukazivala u postupku pred redovnim sudovima zbog čega taj navod ne može da bude prvi put razmatran u postupku pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantkinjini navodi o proizvoljnosti u primjeni prava i utvrđivanju činjenica, zbog čega su neosnovani navodi o povredi prava na pravično suđenje.

44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Suđenje u razumnom roku

45. Ustavni sud dalje zapaža da je u konkretnom slučaju riječ o vanparničnom postupku pokrenutom radi određivanja naknade za eksproprisane parcele. Dakle, radi se o postupku u kojem su utvrđivane apelantkinjine obaveze u odnosu na predlagača. Međutim, s obzirom na to da je apelantkinja u pogledu tvrdnje da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u „razumnom roku“ navela da je „sudski postupak dugo trajao zbog predlagačevih nerealnih zahtjeva i odugovlačenja postupka“, te nije učinila vjerovatnim da je u bilo kojem smislu „žrtva“ kršenja prava na pravično suđenje u ovom segmentu, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

2. Pravo na imovinu

46. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da se apelantkinjini navodi o kršenju navedenog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, te okolnost da u dokumentima predočenim Ustavnom sudu nema bilo kakve naznake povrede ovog prava, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju toga prava, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Vrhovni sud usvajajući predlagačevu reviziju preinačio odluku drugostepenog vijeća i apelantkinju obavezao da predlagaču isplati određene naknade za eksproprisane nepokretnosti, pri čemu je za svoju odluku dao jasna i argumentovana obrazloženja iz kojih se ne može zaključiti da postoji proizvoljnost na koju je apelantkinja neosnovano ukazivala.

48. Ustavni sud, takođe, zaključuje da nema povrede apelantkinjinog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima koje je apelantkinja istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nema povrede njenog prava u tom pogledu.

49. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-6378/18 (Republika Srpska) | Sudska praksa | Aktio