Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2294/19 (B. B.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2294/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2294/19, rješavajući apelaciju Bore Barbira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Boro Barbir zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 015161 15 P2 od 10. februara 2016.godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Boro Barbir zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020.
godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Boro Barbir (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnio je 28. maja 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 015161 15 P2 od 10. februara 2016.godine, te zbog dužine trajanja postupka koji je u međuvremnu okončan Presudom Suda BiH broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01- 34-2- 2476-1/13 od 16. decembra 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem direktora tuženog od 13. januara 2014. godine odbijanjem apelantovog prigovora, određeno da apelantu prestaje radni odnos 27. decembra 2013.godine, zbog sticanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju po osnovu navršenih 40 godina staža osiguranja.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 015161 15 P2 od 15. decembra 2015.godine, koja je potvrđena drugostepenom Presudom Suda BiH od 10. februara 2016.godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se poništi rješenje tuženog od 16. decembra 2013. godine o prestanku radnog odnosa zbog nezakonitosti, da se obaveže tuženi organ da apelantu sa 27. decembrom 2013.godine uspostavi radno-pravni status na poslovima i zadacima koje je obavljao u momentu donošenja spornog rješenja, te da apelantu na ime neisplaćenih plaća za naznačeni period i na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za obnovu postupka od 12. marta 2018. godine, direktor tuženog je donio rješenje 20. juna 2018.godine, koje je potvrđeno rješenjem direktora tuženog od 24. avgusta 2018. godine odbijanjem apelantove žalbe, kojim je odlučeno o apelantovom prijedlogu tako što je odbijen apelantov prijedlog da direktor tuženog stavi van snage rješenje direktora tuženog od 16. decembra 2013. godine i donese novo rješenje o prestanku radnog odnosa po osnovu sticanja uslova za penziju, shodno periodu brisanja osiguranja, te da apelantu za naznačeno vrijeme retroaktivno uspostavi radnopravni status, isplati neisplaćene plate i uplati sve pripadajuće doprinose.
5. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja direktora tuženog od 24. avgusta 2018. godine, Sud BiH je donio presudu broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.
6. Apelant je, nakon podnošenja predmetne apelacije, 27. aprila 2020. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine. Ustavni sud da je na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP- 1596/20 kojom je apelaciju podnesenu 27. aprila 2020.godine protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Apelacioni navodi
7. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno prava na suđenje u razumnom roku. Apelant navodi da predmetni postupak traje od 16. decembra 2013. godine, zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i e) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;
a) Protek roka (u odnosu na navode o dužini trajanja postupka koji je okončan presudom Suda BiH broj S1 3 P 015161 15 P2 od 10. februara 2016.godine
9. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan presudom Suda BiH od 10. februara 2016.godine. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je apelant 12. marta 2018. godine tuženom podnio prijedlog za obnovu postupka, pa shodno tome, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema navedene presude Suda BiH, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Suda BiH primio prije podnošenja prijedloga za obnovu postupka. Apelant je 28. maja 2019. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju, pa proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18.stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Suda BiH.
b) Ustavni sud već odlučivao (u odnosu na navode o dužini trajanja postupka koji je okončan presudom Suda BiH broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine)
10. Ustavni sud zapaža da je u ranije podnesenoj apelaciji apelant ukazao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na Presudu Suda BiH broj S1 3 U 030352 18 U od 4. marta 2020. godine, dok je predmetnoj apelaciji naveo da mu je „povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer predmetni postupak traje od 16. decembra 2013. godine“. S obzirom na to, Ustavni sud nalazi da se predmetna apelacija zasniva na tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, kao i ranije podnesena apelacija. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena o pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao je rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević