Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-520/19 (H. Č.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-520/19

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 520/19, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 740487 18 kom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 65 0 Mal 740487 18 kom, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku u predmetu koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 740487 18 kom zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 4. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Mal 740487 18 kom, te pogrešne i proizvoljne primjene pozitivnopravnih propisa.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zatraženo je 10. i 11. juna 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 17. juna 2020. godine, a tražitelj izvršenja 26. juna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tražitelj izvršenja je 11. marta 2004. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 109,70 KM.

6. Općinski sud je 16. juna 2005. godine donio Rješenje o izvršenju broj Iv – 6227/05 kojim je odredio predloženo izvršenje.

7. Apelant je 25. avgusta 2005. godine protiv navedenog rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 Iv 00681735 05 Iv od 25. maja 2011. godine usvojen.

8. Apelant je 12. jula 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 25. maja 2011. godine, koju je Kantonalni sud usvojio Rješenjem broj 09 0 I 017495 13 Gž od 25. aprila 2013. godine, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku, nakon što mu je 27. maja 2013. godine dostavljeno navedeno rješenje Kantonalnog suda, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 00681735 05 I – SK od 11. jula 2018. godine kojim je usvojio apelantov prigovor od 25. avgusta 2005. godine, pa je odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, te da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Takođe je utvrđeno da se izvršenje određeno rješenjem od 16. juna 2005. godine odlaže do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije s tužbom.

10. Protiv navedenog prvostepenog rješenja apelant je 23. avgusta 2018. godine podnio žalbu, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 I 032117 18 Gži od 16. novembra 2018. godine odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

11. Predmetni spis je 4. decembra 2018. godine dostavljen na postupanje Parničnom odjeljenju Općinskog suda, te se vodi pod brojem 65 0 Mal 740487 18 kom.

12. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka (sve do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 16. novembra 2018. godine), ističući da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka (u periodu od 14 godina i osam mjeseci) i proizvoljne primjene prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da mu se odredi i naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.200,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, te da se ukine rješenje Kantonalnog suda od 16. novembra 2018. godine, kao i prvostepeno rješenje Općinskog suda (u dijelu u kojem je konstatovano da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, da se predmet dostavi Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak, da se izvršenje odlaže do okončanja parničnog postupka, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije s tužbom), pa da se obustavi predmetni izvršni postupak u cijelosti i ukinu sve provedene radnje.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka (kako je navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke), te je istakao da apelant nije imao pravni interes za podnošenje žalbe Kantonalnom sudu budući da je Općinski sud usvojio njegov prigovor.

15. Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je u predmetnom izvršnom postupku postupao u skladu s pravilima procesnog zakona, te da nijedan apelacioni navod nije osnovan.

16. Tražitelj izvršenja je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16), a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje, ukoliko se izvršenje provodi na osnovu sudske odluke kao izvršnog naslova. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini izvršnog postupka u kojem je njegova obaveza utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant takođe osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnositelja aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

22. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi koji se vodi pred Općinskim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

25. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije koji se odnose na pogrešnu i proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim sudom o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant u svojoj apelaciji osporava samo dužinu izvršnog postupka, odnosno sve do donošenja osporenog rješenja Kantonalnog suda od 6. decembra 2018. godine, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati samo period od kada je podnesen prijedlog za izvršenje do donošenja navedene osporene odluke Kantonalnog suda. Ustavni sud zapaža da je tražitelj izvršenja 11. marta 2004. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, pa je relevantan period do donošenja osporene odluke Kantonalnog suda od 6. decembra 2018. godine koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka period od 14 godina i oko devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 109,70 KM. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

32. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

33. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u prvoj fazi izvršnog postupka donio rješenje o izvršenju nakon jedne godine i tri mjeseca (računajući od podnošenja prijedlog za izvršenje), da je donio rješenje kojim je usvojio apelantov prigovor nakon pet godina i devet mjeseci (računajući od dana podnošenja prigovora), te da mu je u ponovnom postupku, nakon što je Kantonalni sud ukinuo njegovo prvostepeno rješenje, trebalo pet godina i oko jednog mjeseca da donese novu odluku o apelantovom prigovoru (računajući od dana kada mu je predmetni spis dostavljen). Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je u prvoj fazi postupka nakon jedne godine i oko devet mjeseci taj sud donio odluku o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja (računajući od dana kada je apelant podnio žalbu), dok je u ponovnom postupku donio rješenje kojim je odbio apelantovu žalbu nakon tri mjeseca (računajući od dana kada je apelant podnio žalbu). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža je da, iako je Kantonalni sud donosio odluke u razumnom roku, postupak pred Općinskim sudom trajao duži period. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju uopće nije naveo zašto mu je u predmetnom izvršnom postupku trebalo više od po pet godina (u obje faze postupka) da odluči o apelantovom prigovoru, odnosno uopće nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom (osim što je naveo hronologiju postupka). Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, u najvećoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, imajući u vidu da je predmetni izvršni postupak pred tim sudom trajao preko 12 godina, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za što Općinski sud nije dao nikakvo opravdanje.

34. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Iako nije utvrdio odgovornost Parničnog odjeljenja Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U vezi sa zahtjevom za naknadu na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka (apelant tražio iznos od 4.200,00 KM), Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća i da apelant u konkretnom slučaju ima poziciju izvršenika, a ne tražitelja izvršenja, te da je tražitelj izvršenja podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 109,70 KM, što je iznos kojim apelant kao izvršenik objektivno nije morao biti previše opterećen, pa se ne može zaključiti da je nematerijalna šteta koju je apelant pretrpio značajna.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni izvršni postupak u relevantnom periodu trajao 14 godina i oko devet mjeseci (i još uvijek nije okončan), iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, čijoj je dužini postupka najviše doprinio Općinski sud koji za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka nije dao objektivno prihvatljive razloge.

39. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-520/19 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio