Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-792/19 (Zajednička advokatska kancelarija Envera Hogića, Amira V. Mešića, A. R.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-792/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-792/19, rješavajući apelaciju Zajedničke advokatske kancelarije Envera Hogića, Amira V. Mešića, Azre Rustemović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zajednička advokatska kancelarija Envera Hogića, Amira V.
Mešića, Azre Rustemović, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Ip 152366 13 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zajednička advokatska kancelarija Envera Hogića, Amira V. Mešića, Azre Rustemović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnijela je 21. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Ip 152366 13 Ip. Činjenično stanje
2. Apelant je 1. aprila 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika “Koksno Hemijski Kombinat” DD Lukavac, na osnovu notarski ovjerenog ugovora o pozajmici u iznosu od 14.000,00 KM broj OPU-IP: 427/10, a radi naplate preostalog duga u iznosu od 10.000,00 KM.
3. Općinski sud je u predmetnom izvršnom postupku donio Rješenje broj 126 0 Ip 152366 13 Ip od 26. februara 2019. godine kojim je izvršni postupak prekinuo zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom.
4. U obrazloženju navedenog rješenja ukazano je da je Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 345056 18 St od 22. februara 2019. godine nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, te da su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupile istog dana. Navedeno je da je članom 58. stav (1) Zakona o stečajnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZSP) propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, a stavom (2) istog člana je propisano da se postupci iz stava (1) ovog člana koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju. Nadalje je ukazano na član 378. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da se postupak prekida kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. U skladu sa tim je navedeno da se predmetni izvršni postupak prekida. Rješenje o prekidu postupka je postalo pravosnažno 9. marta 2019. godine.
5. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni izvršni postupak prekinut.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
Odgovor na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao da je predmetni postupak prekinut zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer predmetni izvršni postupak nije okončan, već je prekinut donošenjem Rješenja Općinskog suda broj 126 0 Ip 152366 13 Ip od 26. februara 2019. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud u konkretnom slučaju prekinuo postupak primjenjujući svoja ovlaštenja iz odredbi člana 58. st. 1. i 2. ZSP kojima je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju, a u vezi sa odredbom člana 378. stav 1. tačka 4. ZPP (koji se, shodno odredbi člana 21. stav 1. ZIP-a, primjenjuje i u izvršnom postupku) kojom je propisano da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. S obzirom na to da je, u konkretnom slučaju, Općinski sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge u pogledu svojih stavova, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu procesnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno, a u vezi sa prekidom predmetnog postupka po sili zakona zbog otvaranja stečaja nad izvršenikom/stečajnim dužnikom, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, očigledno (prima facie) neosnovani (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP 4297/10 od 9. oktobra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).
12. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu
74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević