Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2137/19 (Z. A.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2137/19

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 2137/19, rješavajući apelaciju Zinete Altumbabić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Zineta Altumbabić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 767680 19 I (stari broj 065-0-I-07-002441).

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 767680 19 I (stari broj 065-0-I-07-002441), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Zineti Altumbabić isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zineta Altumbabić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Sanela Džanić, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije „Pejdah & Džanić“ iz Tuzle, podnijela je 20. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 767680 19 I (stari broj 065-0-I-07-002441). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. maja 2019. i 9. juna 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. juna 2019. i 18. juna 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 27. jula 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Bosne i Hercegovine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj Pr- 146/99-A od 5. jula 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj Gž- 116/06 od 25. aprila 2007. godine (ustupljena ovom sudu Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2398/04 od 25. oktobra 2005. godine), kojom je utvrđeno da apelantici nije prestao radni odnos kod tužene ni na jedan od zakonom predviđenih načina, pa je tužena dužna da tužitelje (njih pet, među kojima je i apelantica) rasporedi na radna mjesta koja ispunjavaju uvjete stručne spreme. Istom presudom obavezana je tužena da apelantici isplati iznos od 29.250,38 KM na ime neisplaćenih plaća, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. februara 2004. godine, kao i da joj naknadi troškove postupka kao u izreci presude, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Općinski sud je 5. jula 2007. godine donio rješenje o izvršenju. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 18. jula 2007. godine uložio prigovor koji je Općinski sud svojim rješenjem od 26. septembra 2007. godine odbio i predmetno rješenje o izvršenju održao na snazi. Nakon pravosnažnosti Općinski sud je rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovoj banci na daljnje provođenje. Općinski sud je 18. marta 2008. godine zatražio od izvršenika da se u roku od osam dana od dana prijema dopisa izjasni da li je provedeno rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je izvršeniku naloženo da apelanticu (i ostale tražitelje izvršenja) rasporedi na radna mjesta koja odgovaraju njenoj stručnoj spremi. Taj dopis izvršenik je zaprimio 24. marta 2008. godine i do danas nije postupio u skladu s njim. Apelanticin punomoćnik (i ostalih tražitelja izvršenja) obavijestio je 2. aprila 2009. godine Općinski sud da je rješenje o izvršenju provedeno u dijelu novčanih potraživanja, ali nije provedeno u dijelu kojim je izvršenik obavezan da apelanticu i druge tražitelje izvršenja rasporedi na radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete stručne spreme.

6. Iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud 26. aprila 2018. godine od apelanticinog punomoćnika zatražio podatak da li je izmireno potraživanje koje je predmet izvršnog postupka, odnosno da li su tražitelji izvršenja naplatili sporno potraživanje. Navedeni podnesak apelanticin punomoćnik je zaprimio 3. maja 2018. godine, te je isti dan pismenim podneskom ponovo obavijestio sud da je rješenje o izvršenju djelimično provedeno, u dijelu novčanih potraživanja, ali da nije provedeno u preostalom dijelu – raspoređivanju na radno mjesto za koje apelantica ima odgovarajuću stručnu spremu.

7. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je postupajuća sutkinja pozvala punomoćnika tražitelja izvršenja, odnosno apelantice da dostavi podatke o izvršenikovom odgovornom licu radi izricanja novčane kazne u smislu člana 17. Zakona o izvršnom postupku. Nakon što je apelanticin punomoćnik podneskom dostavio ko je izvršenikovo odgovorno lice, Općinski sud je zbog nepostupanja po izvršnoj ispravi 27. juna 2019. godine donio rješenje o novčanom kažnjavanju odgovornog lica. Protiv navedenog rješenja o kažnjavanju uložen je prigovor. Općinski sud je zakazao ročište za 2. juli 2020. godine.

1. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelantica se pozvala i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na rad zagarantirano članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji se prema Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Apelantica ističe da se svojim žalbama obratila i Instituciji ombudsmena za ljudska prava – na osnovu kojih su ombudsmeni donijeli preporuku od 6. aprila 2017. godine kojom su tražili da Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, Direkcija za civilno zrakoplovstvo, riješi apelanticin radnopravni status, te da po navedenoj preporuci do podnošenja apelacije nije ništa urađeno. Ukazuje da predmetni izvršni postupak i dalje traje, te da u vrijeme podnošenja ove apelacije traje već 11 godina i 11 mjeseci. Apelantica ističe da zbog nepostupanja Općinskog suda, a posebno izvršenikovog nepostupanja, nije u mogućnosti da nađe novo zaposlenje jer nijedan poslodavac nije u mogućnosti da je zaposli bez odjave prethodnog poslodavca. Ukazuje da je zbog nepostupanja suda u trajanju od 11 godina i 11 mjeseci jedina iz izvršne isprave ostala neraspoređena, iako ne prima plaću, niti bilo kakva druga primanja po osnovu zaposlenja. Apelantica ističe da „ima neriješen radnopravni status, ne radi, a nije nezaposlena, nema pravo da se prijavi na Biro za zapošljavanje, nema pravo da se zaposli kod novog poslodavca, ugrožena su joj sva osnovna ljudska prava, pa čak i pravo na život jer nije u mogućnosti da ostvaruje ni zdravstvenu zaštitu“. Zbog svega navedenog, apelantica potražuje i naknadu štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka od gotovo 12 godina u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke. Također je navedeno da je postupajuća sutkinja referat, kao i predmetni spis preuzela u toku 2016. godine, nakon odlaska u penziju sudije. Smatra da je procesne radnje provodila u skladu sa zakonom, te da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja navedenih prava.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23– 24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

14. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na rad zagarantirano članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji se prema Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine primjenjuje u Bosni i Hercegovini.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

15. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

16. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.).

Period koji se uzima u obzir

17. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. jula 2007. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od gotovo 13 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

18. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj Pr-146/99-A od 5. jula 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-116/06 od 25. aprila 2007. godine (ustupljena ovom sudu Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2398/04 od 25. oktobra 2005. godine), da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanticu jer se tiče njenog prava iz radnog odnosa, koji je po svojoj prirodi hitan, da se radi o složenom postupku jer je izvršenik pored novčane obaveze obavezan i na činidbu, odnosno raspoređivanje apelantice na radno mjesto za koje apelantica ima odgovarajuću stručnu spremu, te da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu trajanja postupka. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku postupka ažurno preduzimao procesne radnje (donio rješenje o izvršenju, odlučio o izvršenikovom prigovoru, predmetno rješenja o izvršenju dostavio banci na provođenje, zatražio od izvršenika da se izjasni da li je provedeno rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je naloženo izvršeniku da apelanticu (i ostale tražitelje izvršenja) rasporedi na radna mjesta koja odgovaraju njenoj stručnoj spremi u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Ustavni sud zapaža da u daljnjem toku postupka Općinski sud nije postupao s adekvatnom ažurnošću i efikasnošću. Naime, apelanticin punomoćnik (i ostalih tražitelja izvršenja) obavijestio je 2. aprila 2009. godine Općinski sud da je rješenje o izvršenju provedeno u dijelu novčanih potraživanja, ali nije provedeno u dijelu kojim je izvršenik obavezan da imenovane tražitelje izvršenja rasporedi na radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete stručne spreme. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža postupnu pasivnost Općinskog suda u periodu od oko devet godina koliko mu je trebalo da preduzme sljedeću procesnu radnju, odnosno od apelanticinog punomoćnika (26. aprila 2018. godine) zatraži podatak da li je izmireno potraživanje koje je predmet izvršnog postupka, odnosno da li su tražitelji izvršenja naplatili sporno potraživanje, a po kojem zahtjevu je apelanticin punomoćnik blagovremeno postupio i ponovo obavijestio sud da je rješenje o izvršenju djelimično provedeno, u dijelu novčanih potraživanja, ali da nije provedeno u preostalom dijelu – raspoređivanju na radno mjesto za koje apelantica ima odgovarajuću stručnu spremu. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je oko godinu dana od pribavljanja potrebnih podataka Općinski sud zbog nepostupanja po izvršnoj ispravi donio rješenje o novčanom kažnjavanju izvršenikovog odgovornog lica, a protiv kojeg rješenja je uložen prigovor o kojem već godinu dana nije odlučeno, nego je radi rješavanja o prigovoru zakazano ročište. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za periode pasivnosti naveo da je u toku postupka došlo do promjene postupajućeg sudije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom da bi se opravdali periodi neaktivnosti Općinskog suda, koji nisu u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u postupku, koji traje oko 13 godina i nije okončan, a u kojem Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti je ponudio razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pitanje naknade nematerijalne štete

19. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

20. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

21. Navedenu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

22. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b)Ostali navodi

23. Također, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu, zabrana diskriminacije, kao i pravo na rad. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati.

VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da je zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak koji se tiče apelanticinih prava iz radnog odnosa i pri tome je po zakonu hitan i od velikog značaja za apelanticu traje oko 13 godina, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Općinskog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.

25. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2137/19 (Z. A.) | Sudska praksa | Aktio