Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2114/20 (A. M.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Zamjena nekretnina
- Nekretnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Hipoteka
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2114/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2114/20, rješavajući apelaciju Atife Mujezinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Atife Mujezinović podnesena protiv Rješenja Službe za katastar, urbanizam i imovinsko-pravne poslove Općine Tešanj broj 06-26-3-617/20-8 od 14. aprila 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Atife Mujezinović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011512 19 Gž od 26. februara 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-Dn-l 5-006 355 454 od 20. novembra 2019.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Atifa Mujezinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Adis Mehinović advokat iz Tešnja, podnijela je 23. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Službe za katastar, urbanizam i imovinsko-pravne poslove Općine Tešanj (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-26-3-617/20-8 od 14. aprila 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011512 19 Gž od 26. februara 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 039-0-Dn-l 5-006 355 454 od 20. novembra 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 20. novembra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine, uspostavljen je određeni zemljišnoknjižni uložak katastarska općina Jelah. Osim toga, dozvoljeno je preuzimanje podataka katastra u A list navedenog zemljišnoknjižnog uloška, nekretnine pobliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja, uknjižba prava vlasništva u B listu na nekretnini A lista navedenoj u tački 1. dispozitiva prvostepenog rješenja, u korist ,,USORA“ Industrija građevinskog materijala d.o.o. Jelah s obimom prava 1/1. Također, odlučeno je da na predmetnoj nekretnini nema tereta ni ograničenja, te je zatvoren određeni drugi zemljišnoknjižni uložak katastarska općina SP Tešanj, u odnosu na navedenu nekretninu, u skladu sa članom 73. stav 1. tač. 2. i 4. i članom 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud, Zemljišno-knjižni ured, u okviru projekta harmonizacije kroz usaglašavanja podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige, a u skladu sa člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak uspostave zemljišnoknjižnih uložaka za katastarske općine Tešanj I, Tešanj II i Jelah, te da su apelantica i njene sestre, kao i USORA d.d. Jelah-Tešanj prijavili pravo vlasništva na nekretnini bliže opisanoj u dispozitivu prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 20. juna 2016. godine prekinuo predmetni postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška, te apelanticu i njene sestre uputio da u ostavljenom roku pokrenu parnični postupak radi rješavanja pravnog odnosa i prethodnog pitanja. Kantonalni sud je naveo da je pravosnažnom presudom Općinskog suda u Zenici broj 39 0 P 044556 16 P od 22. oktobra 2018. godine odbijen tužbeni zahtjev apelantice i njenih sestara kojim su tražile da se utvrdi da su po osnovu dosjelosti stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini što su tuženi (,,Usora“ IGM d.d. Jelah i Razvojna banka FBiH) dužni priznati i trpiti da se u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici upišu apelantica i njene sestre na jednake dijelove, kao i da se utvrdi da je ništav ugovor o hipoteci od 29. septembra 2014.godine u dijelu koji se odnosi na predmetnu nekretninu, te da se naloži brisanje hipoteke na predmetnoj nekretnini. Kantonalni sud je naveo da je 18. oktobra 2019. godine ,,USORA“ d.o.o. Jelah- Tešanj dostavila prvostepenom sudu zahtjev za nastavak postupka uspostave zemljišnoknjižnog uloška. Kantonalni sud je naveo da je „USORA“ IGM d.o.o. Jelah- Tešanj vlasnik predmetne nekretnine jer je kao vlasnik upisana osnovom ugovora o zamjeni nekretnina od 7. decembra 1967 godine, a to što su apelantica i njene sestre upisane kao (su)posjednici ne može dovesti do drugačijeg zaključka u odnosu na zaključak do kojeg je došao prvostepeni sud, jer je navedeni ugovor jači pravni osnov u odnosu na Avio premjer.
4. Rješenjem Službe od 14. aprila 2020. godine u katastarskom operatu koje se vodi kod ovog organa mijenjano je upisano stanje i to: a) stanje prije promjene gdje su na predmetnoj nekretnini upisao kao suposjednici apelantica i njene sestre sa omjerom prava od po 1/5, te b) stanje poslije promjene gdje je kao posjednik predmetnoj nekretnini upisan USORA D.O.O. JELAH sa omjerom prava 1/1.
5. U obrazloženju ovog rješenja Služba je navela da su promjene navedene u dispozitivu ovog rješenja utvrđene su i provedene u katastarskom operatu na osnovu zahtjeva za provođenje rješenja zemljišnoknjižnog ureda, Općinskog suda od 20. novembra 2019. godine i rješenja Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine. Općina je navela da se pravosnažno rješenje nadležnog zemljišno-knjižnog ureda smatra vrlo pouzdanim dokazom o statusu nekretnine i predstavlja jasnu indikaciju korisnika i osnovom za upis stvarnog vlasnika. U pravnoj pouci je navedeno da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Sarajevu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Apelantica, prema stanju spisa, nije izjavila žalbu protiv navedenog rješenja.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da „predmetnu parcelu koristi zajedno sa svojim prednicima preko 40 godina, da niti jedan dokaz nije proveden na okolnost nesavjesnosti apelantice, te ističe da se radi o čistom oduzimanju imovine koje je izvršila država u korist trećeg lica. Također, apelantica navodi da je rješenjem Općine Tešanj od 14. aprila 2020. godine, u nezakonitom i nepravilnom postupku, formalno upisano pravno lice koje i nije kao takvo označeno u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tešnju pod brojem 39 0 P 044556 16 P u kojem je pasivno legitimisana stranka ,,Usora“ Industrija građevinskog materijala d.d. Jelah, dok je u pobijanom rješenju kao posjednik upisano pravno lice kao društvo sa ograničenom odgovornošću.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)Neiscrpljivanje (u odnosu na rješenje Službe od 14. aprila 2020. godine)
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da, u skladu s članom 227. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 48/99), u propisanom roku podnese žalbu protiv rješenja Službe od 14. aprila 2020. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. b)Dopustivost prima facie (u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 26.
februara 2020. godine i rješenje Općinskog suda od 20. novembra 2019. godine)
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević