Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2135/20 (J. Č.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2135/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2135/20, rješavajući apelaciju Jadranke Čahtarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jadranka Čahtarević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 Rs 033241 20 Rsži od 16. marta 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 Rs 033241 18 I 2 od 20.

decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jadranka Čahtarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zavidovića, koju zastupa Rajko Stokić advokat iz Doboja, podnijela je 23. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 Rs 033241 20 Rsži od 16. marta 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 0 Rs 033241 18 I 2 od 20. decembra 2019. godine.

2. Apelantica je 13. juna 2016. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (IP “KRIVAJA” d.o.o. Zavidovići - u stečaju), na osnovu izvršnih isprava – presude Općinskog suda od 4. aprila 2013. godine, presude Kantonalnog suda od 11. septembra 2013. godine, presude Općinskog suda od 4. septembra 2015. godine i presude Kantonalnog suda od 25. aprila 2016. godine, radi uspostavljanja radno pravnog statusa apelantice i naplate glavnog duga na ime naknade plaća i naknade troškova parničnog i izvršnog postupka sa sporednim potraživanjima, na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskom računu kod banke.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 19. januara 2018. godine odredio predloženo izvršenje.

4. Općinski sud je rješenjem broj 42 0 Rs 033241 18 I 2 od 20. decembra 2019.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 16. marta 2020. godine, usvojio prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju od 19. januara 2018. godine, obustavio izvršenje određeno navedenim rješenjem o izvršenju i ukinuo provedene izvršne radnje.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je izvršenik postupio po presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda u dijelu vraćanja apelantice na rad na način da je apelantici uspostavio radno pravni status. Kantonalni sud je naveo da je izvršna isprava u dijelu vraćanja apelantice na rad provedena, pa su neosnovani apelantičini navodi u tom dijelu. Kantonalni sud je naveo da je neosnovana apelantičina žalba i u odnosu na novčani dio apelantičinog potraživanja. Kantonalni sud je naveo da je na imovini izvršenika Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj 43 0 St 040825 10 St od 11. jula 2011. godine otvoren stečajni postupak, te da je stečajni upravnik izvršenika Općinskom sudu u Zenici prijavio nedovoljnost stečajne mase (podnesak od 4. aprila 2014. godine), koja je objavljena oglasom od 22. aprila 2014. godine („Službene novine FBiH“ broj 34/14), u skladu sa članom 133. stav 2. Zakona o stečajnom postupku. Kantonalni sud je naveo da ovakva prijava znači da stečajna masa neće biti dovoljna za preostale postojeće dospjele obaveze, o čemu je obavještena i banka kod koje je otvoren transakcijski račun izvršenika. Kantonalni sud je naveo da navedena objava, primjenom člana 133. Zakona o stečajnom postupku, ima za posljedicu nemogućnost provođenja izvršenja za sve obaveze nastale do prijave nedovoljnosti stečajne mase (nedopuštenost u smislu člana 134. stav 1. tačka 3. i člana 135. Zakona o stečajnom postupku). Kantonalni sud je naveo da je obaveza izvršenika utvrđena izvršnom ispravom nastala prije prijave nedovoljnosti stečajne mase, kao i ostale obaveze proistekle iz izvršne isprave, koje je stečajni upravnik priznao i dalje postupao u skladu sa čl. 42., 133. i 134. Zakona o stečajnom postupku, te naglasio da je po pitanju utvrđenja potraživanja iz izvršne isprave i nakon što je oglašena nedovoljnost stečajne mase ispoštovana sva zakonom propisana procedura.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu člana 8. Evropske konvencije, prava na život, prava na slobodan rad i slobodan izbor zaposlenja iz člana 23. Opće deklaracije o pravima čovjeka, čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i te Aneksa I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. tačka 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te povredu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, niza konvencija Međunarodne organizacije rada, te Evropske socijalne povelja. Apelantica navodi da potraživanja plaća i doprinosa na osnovu rada uposlenika predstavljaju troškove stečajnog postupka, koje mora da obezbijedi stečajni upravnik, a koji se utvrđuju i rezervišu prioritetno prije utvrđivanja stečajne mase i diobe. Također, apelantica navodi da je „sud u presudi naložio da je tuženi vrati na poslove “rukovaoca podužnog spajača” ili na druge poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, što do danas nije izvršeno, niti je apelantici isplaćena naknada plaće.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2135/20 (J. Č.) | Sudska praksa | Aktio