Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4372/18 (S. B. i drugi)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4372/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-4372/18, rješavajući apelaciju Sabit Badnjara i drugih na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Sabit Badnjar, Hilmija Kulašin, Asif Avdić, Hedija Makić, Senad Menzilović, Velid Čaušević, Mujo Poturović, Emina Makić, Emir Okanović, Husein Mehić, Remzo Mehmedović, Šalim Mujić, Ismet Mujić, Ćerima Menzilović, Eniz Brakmić, Sead Mandžuka, Remiz Mujić, Sehrija Avdić, Ismet Prijić, Hasan Softic i Suvad Alajbegović zbog nemogućnosti realizacije potraživanja dosuđenih pravosnažnim i izvršnim Presudama Kantonalnog suda u Zenici br.
004-0-GŽ-06-000 564 od 7. novembra 2006 i 004-0-GŽ-06-000 563 od 3 novembra 2006. godine, Presudama Općinskog suda u Zavidovićima br. P.683/05 od 28. aprila 2006., P.693/05 od 28. aprila 2006., P.680/05 od 16. februara 2007., P.679/05 od 6. aprila 2007., 042-0-P-06-000 571 od 25. juna 2007.godine, te zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima br. 042-0-1-07-000517 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000519 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000516 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000518 od 28. septembra 2007., 042-0-I-08-000472 od 21. jula 2008., 42 0 I 001201 08 I od 3. marta 2010. i 42 0 I 001192 08 I od 3. marta 2010.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabit Badnjar, Hilmija Kulašin, Asif Avdić, Hedija Makić, Senad Menzilović, Velid Čaušević, Mujo Poturović, Emina Makić, Emir Okanović, Husein Mehić, Remzo Mehmedović, Šalim Mujić, Ismet Mujić, Ćerima Menzilović, Eniz Brakmić, Sead Mandžuka, Remiz Mujić, Sehrija Avdić, Ismet Prijić, Hasan Softic i Suvad Alajbegović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Žepča, podnijeli su 31. jula 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nemogućnosti realizacije potraživanja dosuđenih pravosnažnom i izvršnom Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kaantonalni sud) br. 004-0-GŽ-06-000 564 od 7. novembra 2006 i 004-0-GŽ-06-000 563 od 3 novembra 2006.godine, Presudama Općinskog suda u Zavidovićima br. P.683/05 od 28. aprila 2006., P.693/05 od 28. aprila 2006., P.680/05 od 16. februara 2007., P.679/05 od 6. aprila 2007., 042-0-P-06-000 571 od 25. juna 2007.godine, te zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima br. 042-0-1-07-000517 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000519 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000516 od 28. septembra 2007., 042-0-1-07-000518 od 28. septembra 2007., 042-0-I-08-000472 od 21. jula 2008., 42 0 I 001201 08 I od 3. marta 2010. i 42 0 I 001192 08 I od 3. marta 2010. godine.
Činjenično stanje
2. Apelanti su bili uposlenici u privrednom društvu IP ,,Krivaja“ d.o.o. Zavidovići. Navedenim presudama Kantonalnog suda i Općinskog suda u Zavidovićima utvrđeno je njihovo pravo na otpremninu u određenim novčanim iznosima, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. Na osnovu pravosnažnih i izvršnih presuda (detaljno navedenih u dispozitivu i uvodu odluke) apelanti su putem punomoćnika podnijeli prijedloge za izvršenje, a Općinski sud u Zavidovićima je u periodu od 25. juna 2007. do 3. marta 2010. godine usvojio navedene prijedloge i donio rješenja o izvršenju navedena u dispozitivu i uvodnom dijelu odluke.
3. Nad izvršenikovom imovinom („IP Krivaja“ d.o.o. Zavidovići) je Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj 43 0 St 040825 10 St od 11. jula 2011. godine otvoren stečajni postupak. Apelanti su svoja potraživanja 22. avgusta 2011. godine prijavili u stečajnom postupku.
4. Općinski sud u Zavidovićima je pokrenute izvršne postupke prekinuo Rješenjima br. 42 0 P 014879 07 I od 19. januara 2012., 42 0 P 014882 07 I od 19. januara 2012., 42 0 P 014878 07 I od 19. januara 2012., 42 0 P 014880 07 I od 19. januara 2012., 42 0 I 002628 08 I od 31. maja 2012., 42 0 I 001201 08 I od 26. oktobra 2011., te 42 0 I 001192 08 I od 26. oktobra 2011. godine.
5. Iz stanja spisa proizilazi da apelanti svoja potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim sudskim presudama nisu u cjelosti realizovali.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenih pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, tj. zbog neprovođenja navedenih rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj je uz Evropsku konvenciju. Apelanti ukazuju da su na osnovu navedenih sudskih odluka pokrenuli izvršne postupke, koji su prekinuti zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad imovinom stečajnog dužnika (izvršenika), a stečajni postupak je još uvijek u toku. Apelanti ističu da je u konkretnom slučaju većinski vlasnik stečajnog dužnika („IP Krivaja“ d.o.o. Zavidovići) Vlada F BiH, te smatraju da je upravo Vlada F BiH odgovorna za dugovanja stečajnog dužnika, uključujući dugove po presudama u korist apelanata, koje bi trebalo pripisati državi, odnosno Vladi F BiH, što znači i naplatiti od države, odnosno Vlade FBiH. Apelanti su ukazali da je činjenična i pravna situacija iz predmetne apelacije identična onoj iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-351/16 od 11. maja 2018. godine, te predlažu da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i imovinu zbog neizvršenja pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Apelanti predlažu da se odluka dostavi Vladi FBiH kako bi preduzela odgovarajuće mjere da apelanti, kao imaoci sudskih odluka na teret budžeta Vlade FBiH u razumnom roku naplate svoja potraživanja dosuđena tim odlukama, te da im Ustavni sud zbog povrede navedenih prava dodijeli naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM.
Odgovor na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Zavidovićima je naveo tok predmetnih postupka, navedenih u činjeničnom dijelu odluke.
8. U odgovoru na apelaciju Vlada F BiH je ukazala da je preduzimala mjere i aktivnosti kao organ javne vlasti, a ne vlasnik udjela u privrednim društvima, kako bi zaštitila prava zaposlenika IP „Krivaja" d.o.o. Zavidovići, te je donijela niz odluka o dodjeli finansijskih sredstava za penzioniranje radnika stečajnog dužnika, medu kojima su i radnici IP "Krivaja" d.o.o. Zavidovići u stečaju. Vlada F BiH je ukazala da je iz sredstava realizovanih prodajom drugih preduzeća u procesu privatizacije omogućila rješavanje radno-pravnog statusa zaposlenika IP "Krivaja" d.o.o. Zavidovići uplatom doprinosa i omogućavanjem odlaska u penziju radnika. Činjenica da je Vlada F BiH navedenim mjerama preuzela na sebe obavezu da zaštiti ugrožene zaposlenike u društvima koja imaju poteškoće, i pomogne im u „uvezivanju“ staža radi odlaska u penziju, ne znaci da se smatra odgovornom i za izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda. Presude na čije izvršenje se žale apelanti donesene su protiv privrednog društva IP “Krivaja” d.o.o. Zavidovići, kao samostalnog privrednog subjekta, a ne protiv Vlade F BiH. S tim u vezi, Vlada F BiH se pozvala na odluku Evropskog suda u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te je ukazala da apelanti protiv Vlade F BiH nisu podnosili posebne tužbe u cilju dokazivanja da je Vlada F BiH odgovorna da im isplati određene novčane iznose iz radnog odnosa koji su dosuđeni njima kao zaposlenicima IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići.
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Zenici je naveo da je stečajni postupak, koji je otvoren nad imovinom stečajnog dužnika u toku. Da je u postupku prijavljeno preko 3.000,00 stečajnih dužnika, a ukupan iznos prijavljenih i priznatih potraživanja je 122.583.019 KM. Istaknuto je da je od otvaranja stečajnog postupka vođeno 235 sporova, od kojih veliki dio još nije pravosnažno okončan. Naveo je da u stečajnom postupku još nije završena prodaja cjelokupne imovine, iako je veći dio podat, a sljedeća prodaja je zakazana za 15. jun 2020. godine. Naveo je da a veliki dio imovine nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, te da postoji i imovina koja je naknado pronađena i koja treba da postane dio stečajne mase, a nalazi se i u BiH i van njene teritorije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Ustani sud zapaža da se suština apelacionih navoda u konkretnom slučaju odnosi na nemogućnost reazlizacije pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka na teret „IP Krivaja“ d.o.o. Zavidovići u stečaju, za šta u odlučujućoj mjeri apelanti smatraju odgovornu Vladu F BiH, kao većinskog vlasnika izvršenika tj. stečajnog dužnika, te smatraju da bi dugove po presudama u korist apelanata trebalo pripisati Vladi F BiH, što znači i naplatiti od države, odnosno Vlade FBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se apelanti u predmetnoj apelaciji pozivaju na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj 351/16 od 25. maja 2018. godine. Navedenom odlukom apelantima (detaljno navedenim u odluci), utvrđena je povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno neprovođenja rješenja o izvršenju (detaljno navedenih u odluci) te zbog dužine trajanja stečajnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici u predmetu broj 43 0 St 040825 10 St. Nadalje, naloženo je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantima isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
13. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud, nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realizacije potraživanja iz radnog odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnom apelacijom, zauzeo stanovište: „U predmetnom slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo u pogledu ovih poduzeća. U tom smislu, aplikanti između ostalog navode da su vlasti o kojima je riječ zloupotrijebile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi tačku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnog vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnog lijeka koji nije očito uzaludan nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, u pogledu argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o dužini postupka (vidi tačke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni sud se nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovog slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti u skladu sa članom 35. stavovi 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, aplikacija broj 14738/16). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i činjenicu da apelanti nisu pokrenuli postupak „podizanja korporativnog vela“, odnosno nisu, na osnovu odredaba člana 54. Zakona o parničnom postupku, podnijeli deklaratornu tužbu u parničnom postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima kako bi Vlada Federacije BiH, kao većinski vlasnik izvršenika bila odgovorna za izmirenje predmetnih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnom slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1467/17 od 11. juna 2019. godine, te AP-7448/18 od 25. juna 2019. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), gdje je dosljedno podržao navedenu praksu Evropskog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnom slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu, te je iz tog razloga predmetna apelacija nedopustiva.
14. U odnosu na zahtjev apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu
74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelantima ne pripada pravo na kompenzaciju.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević