Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/20 (I. M.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
- Bračna stečevina
- Uknjižba
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2166/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2166/20, rješavajući apelaciju Issabelle Mujagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Issabella Mujagić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 010564 16 Uvp od 13. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Issabella Mujagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Emira Imširević advokat iz Bihaća, podnijela je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 010564 16 Uvp od 13. februara 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, uvažen je apelantičin zahtjev za uknjižbu pravosnažne presude Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-P-07- 001966 od 14. juna 2010. godine u dijelu koji se odnosi na nekretninu, bliže označenu u izreci prvostepenog rješenja, i to tako da će se izvršiti brisanje A.R. sa dijelom ½ uz istovremeni upis A.R. sa dijelom ¼ i apelantice sa dijelom ¼, te odlučeno je da će nadležni organ uprave izvršiti provođenje promjena u katastarskom operatu u korist A.R. sa dijelom ¼ i apelantice sa dijelom od ¼ . Osim toga, odbijen je apelantičin zahtjev za uknjižbu navedene presude u dijelu koji se odnosi na nekretninu, bliže označenu u izreci prvostepenog rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).
3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, pored ostalog, naveo da se S.R., osnovom ugovora o prijenosu nekretnina koji je zaključio sa A.R 21. septembra 2007. godine, upisao na predmetnoj nekretnini sa dijelom 1/1. Vrhovni sud je naveo da je pravosnažnom presudom Općinskog suda u Bihaću od 14. juna 2010. godine utvrđeno da bračnu stečevinu apelantice i A.R. sa dijelom od po ½ čini i predmetna nekretnina, dok je stavom 5. iste presude odbijen dio apelantičinog tužbenog zahtjeva da se utvrdi da je ništav navedeni ugovor o prijenosu nekretnina, kao i zahtjev da se uspostavi zemljišnoknjižno i katastarsko stanje kako je bilo prije provođenja navedenog ugovora. Vrhovni sud je naveo da je rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove Grada Bihaća od 21. januara 2015. godine odbijen apelantičin zahtjev za uknjižbu presude Općinskog suda u Bihaću od 14. juna 2010. godine u dijelu koji se odnosi na predmetnu nekretninu, jer je upisana na S.R., a ne na A.R. Pri tome, Vrhovni sud je ukazao da prema članu 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta promjene korisnika u katastarskom operatu se provode na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kao i na osnovu ugovora ovjerenog kod suda, dok je stavom 4. istog člana propisano da dok se ne provedu promjene u katastarskom operatu, uzima se kao tačno stanje koje proizlazi iz katastarskog operata. Vrhovni sud je naveo da nisu bili ispunjeni uslovi za provođenje promjena u katastarskom operatu na osnovu navedene presude, jer na predmetnoj nekretnini nije upisan A.R., a navedeni ugovor o prijenosu nekretnina je ostao na pravnoj snazi, zbog čega je pravilno rješenjem tuženog (Federalne uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove) od 10. septembra 2015. godine odbijena apelantičina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja, jer je u tom dijelu presuda neizvršiva. Osnovom navedenog, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda u Bihaću od 20. juna 2016. godine kojom je odbijena apelantičina tužba protiv rješenja tuženog od 10. septembra 2015. godine. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da „ ima pravni osnov da se upiše kao vlasnik odnosno suposjednik predmetne nekretnine, jer je ista njena bračna stečevina, te da upravni organ pa ni sud nisu postupili po pravosnažnoj odluci Općinskog suda u Bihaću od 14. juna 2010.godine kojom je naloženo uredu za katastar Općine Bihać da upiše sa suposjedničkim dijelom apelanticu kao suposjednika navedenih nekretnina“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević