Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2192/20 (I. B.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Državno vlasništvo
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Aktivna legitimacija
  • Upravni postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2192/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2192/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ivo Blažević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivo Blažević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 025657 19 U od 23. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivo Blažević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 30. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 025657 19 U od 23. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.04/475-79/19 od 10. oktobra 2019. godine, u predmetu pretvaranja prava korišćenja u pravo vlasništva, poništeno je rješenje Područne jedinice Banjaluka broj 21.11/475138/ 18 od 12. avgusta 2019. godine, te je zbog nedostatka stranačke legitimacije odbačen zahtjev apelanta za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na nekretninama upisanim u z.k. ulošku broj 14726 k.o. SP Banjaluka i z.k. ulošku broj 14732 k.o. SP Banjaluka.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tužene (Republičke uprave) od 10. oktobra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 025657 19 U od 23. juna 2020. godine odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.

4. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je u toku predmetnog upravnog postupka vještak geodetske struke izvršio identifikaciju predmetnih parcela i utvrdio da se u z.k. ulošku broj 14726 radi o katastarskim česticama upisanim kao društvena svojina, a u z.k. ulošku broj 14732 o katastarskim česticama upisanim kao društvena svojina i susvojina fizičkih lica O.F., S.F. i M.F sa po 1/3 dijela. Okružni sud je naveo da je odredbom člana 324. stav (1) Zakona o stvarnim pravima propisano da se, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno, pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja kao osnovno pravo na stvarima u društvenoj odnosno državnoj svojini, koje do stupanja na snagu tog zakona nisu postale svojina drugog lica, pretvara u pravo svojine njegovog dosadašnjeg nosioca ili njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet svojine. Okružni sud je naveo da je odredbama člana 41. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je upis u zemljišne knjige dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišne knjige kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Okružni sud je dalje naveo da, cijeneći da je u konkretnom slučaju apelant tražio upis određenih prava u zemljišnoj knjizi i to pretvaranje prava korištenja „Metal“ a.d. Banjaluka u pravo svojine tog privrednog društva na naprijed navedenim parcelama na kojima postoji društvena svojina i pravo susvojine određenih fizičkih lica, ispravno se tuženi pozvao na naprijed navedenu odredbu Zakona o zemljišnim knjigama. Okružni sud je naveo da, kada se navedene odredbe Zakona o stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama dovedu u vezu, kako je to pravilno učinio tuženi organ, proizlazi da apelant nije aktivno legitimisan za podnošenje zahtjeva za pretvaranje prava korištenja u pravo vlasništva kako je tražio predmetnim zahtjevom. Okružni sud je takođe naveo da neosnovano apelant insistira na Zakonu o izvršnom postupku jer se pravo koje traži predmetnim zahtjevom ne može ostvariti prema odredbama tog zakona. Okružni sud je dalje naveo da je neosnovano pozivanje apelanta na sporazum (o načinu i rokovima isplate otpremnine) koji je 31. jula 2003. godine zaključio sa „Metal“ a.d. Banjaluka, pošto iz spisa predmeta proizlazi da se navedeni akt ne nalazi u istom, odnosno da ga apelant prvi put navodi u tužbi, ali isti uz tužbu nije dostavio.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Apelant navodi da, suprotno shvatanju upravnih organa i Okružnog suda u predmetnom postupku on „ima pravni interes da se izvrši predmetno pretvaranje, kako bi naplatio svoje potraživanje“, budući da je sa „Metal“ a.d. Banjaluka zaključio sporazum kojim se navedeno preduzeće obavezalo da će mu isplatiti određeni novčani iznos.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2192/20 (I. B.) | Sudska praksa | Aktio