Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5879/18 (D. R., A. R. i R. R.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Revizija
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5879/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-5879/18, rješavajući apelaciju Dražena Rajića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dražen Rajić, Aleksandar Rajić i Rajko Rajić protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 P 102005 18 Rev od 25. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dražen Rajić, Aleksandar Rajić i Rajko Rajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zvornika, koje zastupa Senija Poropat advokatica iz Vogošće, podnijeli su, 24. oktobra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja revizionog postupka koji je vođen pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 65 0 P 102005 18 Rev i dužine trajanja izvršnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 I 700257 18 I. Apelacija je registrirana pod brojem AP-5879/18.

2. Apelanti su 21. januara 2019. godine podnijeli i apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 102005 18 Rev od 25. decembra 2018. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP- 268/19.

3. Obzirom na to da su isti apelanti dostavili Ustavnom sudu dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav

1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-5879/18 i AP-268/19 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5879/18.

4. Apelanti su 22.decembra 1998. godine podnijeli tužbu protiv tuženih Rajić Gorana i Adisa Hasanovića kojom su tražili da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor preciziran u tužbi te da se uspostavi vlasničko-pravno stanje kakvo je bilo prije zaključivanja spornog ugovora a precizirano u tužbi.

5. Općinski sud je donio presudu broj P-1703/98 od 11. oktobra 2006. godine kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanata. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-000195 od 7. jula 2008. godine i predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu.

6. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio presudu broj 65 0 P 102005 od 23. oktobra 2011. godine koja je rješenjem Kantonalnog suda isti broj od 23. septembra 2013. godine ponovno ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu.

7. Općinski sud je, nakon toga, u ponovnom postupku zatražio od apelanata da urede tužbu a kako apelanti to nisu učinili Općinski sud je rješenjem od 13. januara 2014. godine tužbu odbacio. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem isti broj od 20. maja 2015. godine žalbu uvažio, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

8. Općinski sud je, nakon toga, donio presudu od 27. februara 2015. godine koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 9. septembra 2015. godine.

9. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio presudu broj 65 0 P 10200598 13 P 3 od 11. oktobra 2017.godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata i utvrdio da je kupoprodajni ugovor preciziran u presudi ništav u odnosu na apelanta Rajka Rajića te je naloženo zk uredu sa uspostavi vlasničko-pravno stanje kakvo je bilo prije zaključenja spornog ugovora a preciziranu u presudi. Protiv navedene presude apelanti su izjavili žalbu koja je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 102005 18 Gž 4 od 19. februara 2018. godine uvažena i preinačena je presuda Općinskog suda broj 65 0 P 10200598 13 P 3 od 11. oktobra 2017.godine na način da je da se utvrđuje da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 5. maja 1998. godine u Vogošći, ovjeren kod Općinskog suda I u Sarajevo OV I br. 2352/98 od 5. maja 1998. godine, te isti ne proizvodi pravno dejstvo, nalaže se Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da u zemljišnim knjigama uspostavi vlasničko stanje kako je bilo prije zaključenja i provođenja tog ugovora u zemljišnoj knjizi po rješenju Dn 1016/99 od 9. aprila 1999. godine tj. izbriše pravo vlasništva u korist kupca Adisa Hasanovića na nekretninama - zemljištu i upiše pravo dotadašnjih suvlasnika Budimira Rajića, Spasoja Rajića, Danila Rajića, Obrena Rajića, Rajka Rajić i Ratomirke Brklja rođ. Rajić sa jednakim dijelovima na zemljištu - nekretinama preciziranim u presudi, te se nalaže tuženim da predaju označeno zemljište u suposjed apelanata i ostalih tužitelja i da im solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 22,690,79 KM, dok se žalba prvotuženog i žalba drugotuženog odbijaju kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđuje u stavu IV izreke.

10. Apelanti su 26. marta 2018. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Kantonalnog suda osporavajući samo odluku o troškovima postupka obzirom da je ostatak presude bio u njihovu korist. Vrhovni sud je donio presudu broj 65 0 P 102005 18 Rev od 25. decembra 2018. godine kojom je, između ostalog, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa za izjavljivanje revizije iz člana 237. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U obrazloženju presude Vrhovni sud je, u odnosu na reviziju apelanata, istakao da prema odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. S tim u vezi je navedeno da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena samo na troškove parničnog postupka u kojem slučaju je revizija dozvoljena uz kumulativno ispunjenje dva uvjeta: da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o troškovima postupka prelazi imovinski cenzus, kao uvjet dozvoljenosti revizije prema članu 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju nije ispunjen drugi kumulativni uvjet jer vrijednost troškova postupka, koje apelanti traže iznosi 11.020,08 KM. Kako ta vrijednost ne prelazi iznos od 30.000,00 KM revizija apelanata izjavljena vezano za troškove postupka po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Vrhovni sud je naveo da nije, ni izuzetno, dopustio reviziju apelanata primjenom odredbe člana 237. stav 3. ZPP jer nije ocijenio da bi odlučivanje o istoj bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

11. Apelanti su, osim toga, 16. aprila 2018. godine podnijeli prijedlog Općinskom sudu za izvršenje navedene presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 102005 18 Gž 4 od 19. februara 2018. godine.

12. Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 I 700257 18 I od 16. septembra 2019. godine kojim je predmetni postupak obustavljen jer apelanti nisu postupili po zaključcima tog suda od 21. maja 2018. godine, 5. novembra 2018. godine i 2. jula 2019. godine kojima je naloženo apelantima da urede prijedlog za izvršenje, na način da ga usklade sa izvršnom presudom.

13. Apelanti smatraju da su im osporenom presudom Vrhovnog suda i zbog dužine trajanja revizionog i izvršnog postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava. Navode da su revizioni postupak koji su pokrenuli 26. marta 2018. godine i izvršni postupak koji su pokrenuli 16. aprila 2018. godine trajali neosnovano dugo i da redovni sudovi nisu poduzimali nikakve radnje u tim postupcima. Također navode da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe ZPP vezane za visinu imovinskog cenzusa za podnošenje revizije obzirom da su izmjene odredbi člana 237. tog zakona kojima je visina cenzusa sa 10.000,00 KM podignuta na 30.000,00 KM stupile na snagu 1. januara 2016. godine ali je propisano da će se u predmetima u kojima je već donesena prvostepena presuda primjenjivati odredbe zakona koji je prije važio u vrijeme donošenja prvostepene presude a što se u konkretnom slučaju desilo 11.oktobra 2006. godine. Navode da je u njihovom predmetu i Evropski sud donio presudu kojom je utvrdio kršenje prava zbog dužine trajanja postupka od 20 godina i da je tek nakon toga zatražena ispravka odluke o troškovima postupka zbog očigledne greške prilikom utvrđivanja visine troškova postupka. Zbog navedenog apelanti traže da im Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

14. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15 od 23. decembra 2015. godine, stupio na snagu 1. januara 2016. godine) relevantne odredbe glase:

Član 106.

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

Član 107.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi i na dužinu trajanja revizionog i izvršnog postupka. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

19. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje zašto je revizija apelanata nedopuštena. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da je prvostepena presuda u konkretnom predmetu presuda Općinskog suda broj 65 0 P 10200598 13 P 3 koja je donesena 11. oktobra 2017.godine i kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata, a ne kako to apelanti tvrde presuda Općinskog suda broj P-1703/98 od 11. oktobra 2006. godine. Ovo stoga jer je navedena presuda iz 2006. godine, kao i sve ostale odluke Općinskog suda koje su precizirane u prethodnim tačkama ove odluke, i koje su ranije donošene u ovom predmetu, ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak prvostepenom sudu te su ukidanjem i prestale da egzistiraju u pravnom prometu, tako da se na konkretan slučaj i nisu mogle primijeniti odredbe ZPP koje su važile prije 2016. godine i kojima je bio propisan niži iznos cenzusa za izjavljivanje revizije.

20. Ustavni sud, također, zapaža i da je revizioni postupak, suprotno navodima apelanta, koji je pokrenut 26. marta 2018. godine okončan za svega devet mjeseci presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 102005 18 Rev od 25. decembra 2018. godine, što se ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem. Osim toga, predmetni izvršni postupak koji je pokrenut prijedlogom apelanata od 16. aprila 2018. godine je okončan rješenjem tog suda od 16. septembra 2019. godine, za jednu godinu i pet mjeseci na način da je isti obustavljen jer apelanti, ni nakon nekoliko upozorenja od strane Općinskog suda (zaključci tog suda od 21. maja 2018. godine, 5. novembra 2018. godine i 2. jula 2019. godine), nisu uskladili prijedlog za izvršenje sa izvršnom ispravom. Obzirom da je navedeni izvršni postupak trajao godinu i pet mjeseci isključivo zbog ponašanja apelanata, Ustavni sud smatra da i u slučaju tog postupka nije prekoračena granica „razumnog roka“. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koje su se apelanti pozvali, odnosno da nema ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5879/18 (D. R., A. R. i R. R.) | Sudska praksa | Aktio