Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2162/20 (A. Z.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2162/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2162/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Antonio Zelenika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Antonio Zelenika protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 016564 19 Gž od 4. marta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Antonio Zelenika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Dušanka Šoljić- Ćorić i Dragan Pudar advokati iz Mostara, podnio je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 016564 19 Gž od 4. marta 2020. godine.
2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 4. marta 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Mostaru od 25. januara 2019. godine, a kojim rješenjem je odbijen prijedlog apelanta „radi upisa zabilježbe postojanja spora“ na posebnim etažnim dijelovima nekretnina pobliže označenih izrekom prvostepene odluke.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je članom 2. tačka (4) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH propisano da je zabilježba upis određenih okolnosti i činjenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama. Kantonalni sud je takođe naveo da se u određenim slučajevima zabilježba spora dozvoljava i kod spora za utvrđenje vlasničkog prava koje nije bilo predmet zemljišnoknjižne uknjižbe, pa se u slučaju kada osoba koja tužbom traži neko pravo koje nije upisano u zemljišne knjige zabilježba spora može dozvoliti samo ako se spor odnosi na valjanost uknjižbe, povrat u prethodno knjižno stanje i utvrđivanje prava vlasništva na nepokretnosti po osnovu dosjelosti. Kantonalni sud je ukazao da je u predmetnom postupku apelant prijedlogom od 5. novembra 2018. godine tražio upis zabilježbe spora na posebnim etažnim dijelovima označenim kao u navedenom prijedlogu, a uz koji prijedlog je dostavio potvrdu o prijemu tužbe od 4. februara 2015. godine (podnesene Općinskom sudu u Mostaru). Kantonalni sud je istakao da je, u konkretnom slučaju, apelant osoba koja ne može zahtijevati zabilježbu spora budući da upravo tužbom zahtjeva da se utvrdi njegovo pravo vlasništva, a predmetni spor se ne odnosi na valjanost uknjižbe, povrat u prethodno knjižno stanje i utvrđivanje prava vlasništva na nepokretnosti po osnovu dosjelosti. Kantonalni sud je zaključio da je, imajući navedeno u vidu, prvostepeni sud nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog apelanta za upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Primjenjivost se određuje odgovorom na pitanje da li se u postupku donošenja pobijanog rješenja odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno da li je ishod postupka bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. U svezi s tim, Ustavni sud upućuje na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za upis zabilježbe spora nije postupak kojim se određuju građanska prava i obaveze, jer zabilježba spora u zemljišnim knjigama u pogledu određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uslovi za upis, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na nekretninama (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2056/15 od 22. decembra 2016. godine, AP-4671/17 od 11. septembra 2018. godine i AP-1278/20 od 6. maja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud smatra da se ova praksa može primijeniti i na predmetni slučaj, jer se u konkretnomu postupku nisu utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, niti je ishod postupka bio odlučujući za njegova građanska prava i obaveze. Iz navedenog proizlazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi na konkretan slučaj, te da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, u kojem se odlučivalo po prijedlogu za upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, a u kojem je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom takvog prijedloga nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava iz člana
13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević