Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2172/20 (R.V.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Otkaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2172/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2172/20, rješavajući apelaciju R. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. V.
protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 075317 18 Rsž od 28. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. R. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Rs 075317 18 Rsž od 28. februara 2020. godine.
2. Osporenom Presudom Okružnog suda žalba tužene (JU „Mašinska škola“ Prijedor) je usvojena i presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 075317 16 Rs od od 17. novembra 2017. godine preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja tužene o prestanku radnog odnosa apelanta broj 632/15 od 31. jula 2015. godine i broj 71/16 od 2. februara 2016.godine i obaveže tužena da apelanta vrati na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovora njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima u roku od 8 dana od dana prijema izvršenja, te obaveže tužena da apelantu isplati novčanu naknadu na ime štete zbog izgubljene zarade - plate za period počev od 2. februara 2016.godine, kao dana nezakonitog prestanka radnog odnosa, pa do dana vraćanja na rad u mjesečnim novčanim iznosima sa zakonskim zateznim kamatama, zatim da uplati naknadu na ime doprinosa za penzijsko - invalidsko i zdravstveno osiguranje na iznos neisplaćenih plata, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu. Obavezan je apelant da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je tuženoj pravosnažnim rješenjem Republičke uprave za inspekcijski nadzor, Sektor prosvjetne inspekcije-Odjeljenje Banja Luka, Prosvjetna inspekcija od 7. septembra 2015. godine naloženo da poništi svoju odluku broj 710/15 od 28. augusta 2015.godine, što je ona i učinila na način da je potvrdila svoju odluku broj 632/15 od 31. jula 2015.godine, kojim se apelantu daje otkaz. Na ovaj način je tužena praktično odbila prigovor apelanta na to rješenje, te utvrdila novi datum sa kojim apelantu prestaje radni odnos kod tuženog. Okružni sud je naveo da slijedom navedenog, rješenje od 31. jula 2015. godine i rješenje od 2. februara 2016. godine čine jedno rješenje o otkazu ugovora o radu apelantu, a razlog otkaza sadržan u osporenim rješenjima je činjenica da apelant nema odgovarajuću stručnu spremu, ni položen stručni ispit i pored ostavljenog roka za sticanje dopunskog osposobljavanja i polaganja navedenog ispita. Okružni sud je ukazao da poslove nastavnika i stručnog saradnika ima pravo da obavlja lice koje, osim uslova utvrđenih zakonom kojim se uređuju radni odnosi, ispunjava i druge uslove shodno članu 75. stav l. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju. Okružni sud je naveo da je odredbom člana 10. Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama, koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora o radu od 3. decembra 2010.godine, određeno da u struci mašinstvo i obrada metala nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada iz stručnih predmeta mogu izvoditi nastavnici sa vrstom stručne spreme utvrđene Prilogom broj 5. U predmetnom prilogu je navedeno da praktičnu nastavu može obavljati diplomirani inženjer mašinstva, inženjer mašinstva i profesor mašinstva, te je članom 5. alineja d), tačka 1) istog Pravilnika predviđeno da koordinator praktične nastave može biti diplomirani inženjer iz struke sa položenim stručnim ispitom. Okružni sud je ukazao da je među strankama nesporno da je do kontrole inspekcije odnosno donošenja rješenja od 21. jula 2015.godine apelant vršio poslove koordinatora praktične nastave van škole. Okružni sud je naveo da je utvrdio drugačijom ocjenom izvedenih materijalnih dokaza da apelant nikada nije stekao zvanje diplomiranog inženjera mašinstva, profesora mašinstva ili inženjera mašinstva, te stoga nije ni postojala mogućnost da mu se ostavi rok za osposobljavanje odnosno sticanje potrebnog zvanja propisanog Pravilnikom, niti je isti mogao steći iskustvo polaganjem stručnog ispita za obavljane poslova „koordinator praktične nastave van škole“. Okružni sud je naveo da je iz navedenih razloga prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev apelanta. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant navodi da u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan od zakonskih uslova za davanje otkaza ugovora o radu apelantu, te da je odluka o otkazu donesena zbog vršenja inspekcijskog nadzora nenadležnog inspektora, čime su povrijeđena prava apelanta i došlo je do proizvoljne primjene materijalnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević