Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7240/18 (A. G.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-7240/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 7240/18, rješavajući apelaciju Amira Ganića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Amir Ganić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 658493 17 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 658493 17 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Amiru Ganiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amir Ganić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adnan Novo, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 658493 17 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i „Energopetrola“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 5. maja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Izvršenik je 21. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 1. juna 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud je na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja od 11. jula 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 658493 17 I od 20. oktobra 2017. godine kojim je na osnovu izvršne isprave – pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 17. decembra 2014. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 29. maja 2017. godine, odredio izvršenje radi vraćanja zaposlenika, tj. apelanta na rad i prinudne naplate potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima.
6. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 658493 17 I od 22. novembra 2017. godine naloženo je izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema tog zaključka dostavi dokaz da je donio odluku o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom i da mu je uspostavljen radnopravni status od 13. januara 2014. godine, a u suprotnom će biti kažnjen novčanom kaznom u skladu s odredbom člana 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
7. Iz apelantovih navoda proizlazi da je izvršenik ostale novčane obaveze određene Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 658493 17 I od 20. oktobra 2017. godine izvršio 30. novembra 2017. godine.
8. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 658493 17 I od 5. aprila 2018. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema tog zaključka obavijesti sud da li je odustao od prijedloga za izvršenje u dijelu koji se odnosi na uspostavu radnopravnog statusa, odnosno da li je nagodbom s izvršenikom riješen njegov radnopravni status.
9. Općinski sud je dopisom broj 65 0 I 658493 17 I od 20. juna 2018. godine obavijestio apelanta da je potrebno da sudu dostavi dokaz da kod izvršenika postoji radno mjesto za apelanta u skladu s izvršnom ispravom ili drugo radno mjesto za odgovarajuće poslove za apelanta s obzirom na to da je izvršenik dopisom od 31. maja 2018. godine obavijestio sud o nemogućnosti provođenja izvršenja u dijelu koji se odnosi na uspostavu apelantovog radnopravnog statusa, te je kao dokaz za svoje navode dostavio dopis upućen apelantu s ponuđenim drugim radnim mjestom i apelantov odgovor od 27. novembra 2017. godine. Također, navedeno je da će se u protivnom smatrati da je apelant odustao do prijedloga za izvršenje u dijelu koji se odnosi na uspostavu radnopravnog statusa i izvršni postupak će se obustaviti.
10. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 658493 17 I od 30. augusta 2018. godine naloženo je izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema tog zaključka dostavi dokaz da je donio odluku o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom i da mu je uspostavljen radnopravni status od 13. januara 2014. godine, a u suprotnom će biti kažnjen novčanom kaznom u skladu s odredbom člana 17. ZIP-a. Također, Općinski sud je obavijestio izvršenika da je apelant podneskom od 11. jula 2018. godine ostao pri prijedlogu, te dostavio dokaz da postoje odgovarajuća radna mjesta kod izvršenika za koja apelant ispunjava uvjete.
11. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 658493 17 I od 1. oktobra 2018. godine konstatirano je da je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 20. oktobra 2017. godine provedeno u dijelu u kojem je ono određeno radi vraćanja apelanta na rad i namirenja njegovog novčanog potraživanja, čime je izvršni postupak okončan.
12. U obrazloženju zaključka Općinski sud je istakao da je uvidom u izvršenikov podnesak od 12. septembra 2018. godine i prilog uz taj podnesak, odluku od 11. septembra 2018. godine kojom se apelant raspoređuje na radno mjesto prodavača E11 u Upravljanju maloprodajom utvrdio da je izvršenik donio odluku o vraćanju apelanta na rad shodno predmetnom rješenju o izvršenju, dok je uvidom u podnesak UniCredit banke od 8. decembra 2017. godine utvrdio da je dug izmiren shodno predmetnom rješenju o izvršenju, pa je Općinski sud primjenom odredbe člana 11. stav 3. ZIP-a donio zaključak kao u izreci.
13. Apelant je 17. oktobra 2018. godine u izvršnom predmetu podnio Općinskom sudu prijedlog za nastavak postupka.
14. Općinski sud je donio Zaključak broj 65 0 I 658493 17 I od 1. februara 2019. godine kojim je zaključak od 1. oktobra 2018. godine stavljen van snage u dijelu kojim je konstatirano da je provedeno izvršenje radi vraćanja apelanta na rad, te je konstatirano da izvršenje određeno rješenjem od 20. oktobra 2017. godine nije provedeno u dijelu kojim je određeno radi vraćanja apelanta na rad. Općinski sud je u obrazloženju zaključka naveo da je podneskom od 17. oktobra 2018. godine apelant obavijestio taj sud da izvršenje nije provedeno u dijelu kojim je određeno njegovo vraćanje na rad. Nadalje, ukazano je da je uvidom u spis utvrđeno da su apelantovi navodi tačni i da izvršenje nije provedeno u cijelosti na način kako je određeno, pa je Općinski sud primjenom odredbe člana 11. stav 3. ZIP-a donio zaključak kao u izreci.
15. Općinski sud je donio Zaključak broj 65 0 I 658493 17 I od 1. februara 2019. godine kojim je ponovo naloženo izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema tog zaključka dostavi dokaz da je donio odluku o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom i da mu je uspostavljen radnopravni status od 13. januara 2014. godine, a u suprotnom će biti kažnjen novčanom kaznom u skladu sa odredbom člana 17. ZIP-a.
16. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, detaljno naveo tok izvršnog postupka, ističući da je, u suštini, zbog nerješavanja predmeta u razumnom roku oštećen, pri čemu je ukazao da je 17. oktobra 2018. godine u izvršnom predmetu podnio Općinskom sudu prijedlog za nastavak postupka, na koji sud do dana podnošenja apelacije nije odgovorio, iako se radi o postupku u vezi s apelantovim radnopravnim statusom, te traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog neizvršavanja odluke u razumnom roku. Također, apelant ukazuje da je Općinski sud donio zaključak od 1. oktobra 2018. godine kojim je konstatirano da je izvršenje provedeno, a protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, kojom odlukom su povrijeđena apelantova navedena prava.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud je, između ostalog, naveo da apelantov navod da sud nije odgovorio na njegov prijedlog od 17. oktobra 2018. godine nije tačan s obzirom na to da je 1. februara 2019. godine donesen zaključak kojim je zaključak od 1. oktobra 2018. godine stavljen van snage u dijelu kojim je konstatirano da je provedeno izvršenje radi vraćanja apelanta na rad, te je konstatirano da izvršenje određeno rješenjem od 20. oktobra 2017. godine nije provedeno u dijelu kojim je određeno radi vraćanja apelanta na rad. Isto tako, navedeno je da je drugim zaključkom od 1. februara 2019. godine ponovo naloženo izvršeniku da dostavi dokaz o donošenju odluke o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom i o uspostavi njegovog radnopravnog statusa. Također, Općinski sud je naveo da u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje u razumnom roku nije došlo do povrede tog prava u toku postupka pred tim sudom, kao i da su odluke donesene u skladu sa zakonom i predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana. Najzad, u vezi s apelantovim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete, Općinski sud je istakao da apelantu u toku postupka nije nanesena šteta i predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan jer je, suprotno navodima apelacije, taj sud postupao blagovremeno u okviru objektivnih mogućnosti i hitno u skladu sa zakonom.
19. Izvršenik je djelimično opisao hronološki tok postupka i naveo da je predmetni izvršni postupak još uvijek u toku. Također, izvršenik je detaljno obrazložio zbog čega smatra da je predmetno rješenje o izvršenju provedeno u cijelosti, pa je predložio da se apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16, 55/18 – rješenje USBiH) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
21. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da Općinski sud u izvršnom postupku povodom njegovog prijedloga za nastavak postupka nije odgovorio do dana podnošenja apelacije iako se radi o postupku u vezi s njegovim radnopravnim statusom, iz čega proizlazi da mu je zbog nepostupanja Općinskog suda povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
29. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 11. jula 2017. godine kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko tri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
32. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.
33. Analizirajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 11. jula 2017. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, da je nakon toga Općinski sud preduzeo niz procesnih radnji (između ostalog, doneseno rješenje o izvršenju, zaključci kojima je naloženo izvršeniku da dostavi dokaz da je donio odluku o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom i da mu je uspostavljen radnopravni status, zaključak kojim je apelantu naloženo da obavijesti sud da li je odustao od prijedloga za izvršenje u dijelu koji se odnosi na uspostavu radnopravnog statusa, zaključak kojim je konstatirano da je izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju provedeno u dijelu u kojem je određeno radi vraćanja apelanta na rad), odnosno da je u prvoj fazi postupka Općinski sud procesne radnje uglavnom preduzimao u razumnim rokovima. Međutim, Ustavni sud nalazi da iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 1. juna 2020. godine slijedi da je posljednja radnja koju je taj sud preduzeo bila donošenje zaključka od 1. februara 2019. godine kojim je ponovo naloženo izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema tog zaključka dostavi dokaz da je donio odluku o vraćanju apelanta na radno mjesto u skladu s izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer redovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka (od donošenja zaključka 1. februara 2019. godine do odgovora na apelaciju protekao period od oko jedne godine i pet mjeseci u kojem Općinski sud nije preduzimao nikakve radnje), te je potpuno neizvjesno kada će izvršni postupak biti okončan, a koji je od velikog značaja za apelanta koji nastoji da ostvari prava iz radnog odnosa u postupku koji je po zakonu hitan i pri tome nije složen, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
34. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
39. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je po zakonu hitan i od velikog značaja za apelanta, traje u relevantnom periodu oko tri godine i potpuno je neizvjesno kada će biti okončan, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost redovnog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević