Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2125/20 (P.S. i H.A.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Predmeti (1)

AP-2125/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-2125/20, rješavajući zahtjev P.S. i H.A. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev P.S. i H.A. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. P.S. iz Indije i H.A. iz Pakistana (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ – kancelarija u Bihaću, podnijeli su, 24. juna 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog, kako iz apelacionih navoda proizilazi, prisilnog i nezakonitog izmiještanja u šatorski kamp za hitne slučajeve „Lipa“ kod Bihaća. Apelanti su takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio „nadležnim tijelima (Operativnoj grupi, MUP USK i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove) da zaustave prisilno izmještanje i onemogućavanje daljeg boravka podnositelja zahtjeva na privatnim smještajima, i utvrde kršenje prava i sloboda propisanih Evropskom konvencijom“.

2. Apelanti se pozivaju na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, kao i člana 13. Evropske konvencije i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i 14. Evropske konvencije.

3. U vezi sa tim, navode da je Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti i nadzor nad migrantskom krizom na području Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Operativna grupa) 13. marta 2020. godine donijela zaključak kojim se zadužuje Krizni štab Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Krizni štab) da u cilju daljeg praćenja situacije i preduzimanja mjera radi sprečavanja i ranog otkrivanja bolesti izazvane Korona virusom analizira situaciju u USK, uzimajući u obzir posebno priliv migranata na područje USK, te da utvrdi mjere koje uključuju strogu kontrolu unutrašnjeg saobraćaja i cirkulaciju migrantske populacije sredstvima javnog prevoza. Dalje, ukazuju da je tim zaključkom zadužen Grad Bihać da hitno započne s pripremama nove lokacije (šatorski kamp za hitne slučajeve „Lipa“), u cilju prioritetnog smještaja migranata koji se nalaze van organizovanih prihvatnih kampova, a koji kamp je i uspostavljen 20. aprila 2020. godine. Tvrde da je su MUP USK i Kantonalna uprava za inspekcijske poslove „krenuli“ sa neselektivnim i prisilnim premještanjem tražitelja azila iz privatnog smještaja. Apelanti navode da su iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil i da su im nadležni terenski Službe za poslove sa strancima izdali potvrde o iskazanim namjerama za podnošenje zahtjeva za azil, nakon čega im je Ministarstvo sigurnosti BiH izdalo identifikacione dokumente, kartone tražitelja azila (koje potvrde i kartone su apelanti dostavili uz apelaciju), pa smatraju da su skladu sa Zakonom o azilu, kao tražitelji azila sa urednom adresom boravka, imaju pravo na nesmetano kretanje u okviru BiH. Međutim, navode da ih je 28. aprila 2020. godine Kantonalna uprava za inspekcijske poslove u saradnji sa policijskim službenicima MUP-a USK prisilno i nezakonito izmjestila, prilikom čega nisu bili informisani o svojim pravima na jeziku koji razumiju, niti im je uručena odluka na koju bi imali pravo žalbe. Takođe, ukazuju da je Operativna grupa donijela novi zaključak od 18. maja 2020. godine iz kojeg proizilazi da su apelanti onemogućeni da se vrate u raniji, ili bilo koji drugi privatni smještaj, a koje postupanje, po njihovom mišljenju direktno utiče i na sam postupak azila jer neprijavljivanje nove adrese može rezultirati obustavom tog postupka. Ukazuju da je Operativna grupa nenadležna za donošenja odluka o pitanju migracija. Apelanti smatraju da ih izmještanje u kamp „Lipa dodatno stavlja u rizik od zaraze Korona virusom jer je isti prenapučen i u njega stižu migranti kojima je neophodan smještaj, a da ne postoje dokazi da apelanti boravkom u svojim ranijim privatnim smještajima nisu poštovali mjere u cilju prevencije širenja Korona virusa.

4. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere, apelanti ponavljaju apelacione navode.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka

8. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Takođe, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

9. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere zasnivaju na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciju, o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje po apelaciji. Ustavni sud također zapaža da apelanti, osim svojih navoda koji sami po sebi ne mogu biti razlog za usvajanje privremene mjere, nisu dostavili nikakve dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru u konkretnom slučaju, naročito u okolnostima sveukupne situacije za vrijeme pandemije Korona virusa. Shodno tome, po mišljenju Ustavnog suda, apelanti u konkretnom slučaju ničim nisu dokazali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2125/20 (P.S. i H.A.) | Sudska praksa | Aktio