Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2213/20 (E. K.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2213/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2213/20, rješavajući apelaciju Edite Kadrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edite Kadrić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 068948 20 Gvlž od 20. marta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Edita Kadrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trauna (Austrija), koju zastupa Adela Duraković advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 068948 20 Gvlž od 20. marta 2020. godine.

2. Rješenjem zbog propuštanja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 068948 17 P od 11. aprila 2018.godine, koje je postalo pravosnažno 17. maja 2018.godine, utvrđeno je da je apelantica smetala tužitelja (F.J.) u zadnjem mirnom posjedu parcela (parcele i način smetanja bliže označeni u dispozitivu ovog rješenja), te je naloženo apelantici da preduzme radnje bliže opisane u dispozitivu ovog rješenja, da dovede sve u ispravno prvobitno stanje i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja, te da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 355,80 KM.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 068948 19 Gvl od 6. decembra 2019.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 20. marta 2020. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvi pokušaj lične dostave apelantici, putem pošte, rješenja zbog propuštanja od 11. aprila 2018.godine bio 14. aprila 2018.godine, da je 17. aprila 2018.godine ostavljena obavijest za podizanje pismena, te da je navedeno pismeno vraćeno prvostepenom sudu sa napomenom: „obaviješten-nije podigao pošiljku”. Kantonalni sud je naveo da je apelantici, imajući u vidu sadržaj člana 346. Zakona o parničnom postupku, rješenje zbog propuštanja od 11. aprila 2018.godine dostavljeno 2. maja 2018. godine, pa se prema odredbi člana 257. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku subjektivni rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka zbog razloga za ponavljanje postupka predviđenog u članu 255. tački 2. citiranog zakona računa od tog dana. S obzirom da je apelantica prijedlog za ponavljanje postupka podnijela 7. juna 2019.godine, dakle nakon proteka roka od 30 dana, Kantonalni sud je naveo da je pravilno odbačen kao neblagovremen apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je naveo da apelantica ustrajava na tvrdnji da su joj tužba i rješenje zbog propuštanja trebali biti dostavljeni na način propisan članom 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku, te naglasio da kao pravilne prihvata razloge koje je prvostepeni sud naveo u tom pogledu u obrazloženju svog rješenja (u prvostepenom rješenju je navedeno da su neosnovani apelantičini navodi da su joj tužba i rješenje zbog propuštanja trebali biti dostavljeni na način propisan članom 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku, zato što dostavljač nije utvrdio da apelantica ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta).

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantičinom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2213/20 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio