Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4512/19 (H. Č.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4512/19
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP 4512/19, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 20115514 14 I - SK (stari br. 065 0 It 20415514 14 It), koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu – Parnično odjeljenje.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 20115514 14 I - SK (stari br. 065 0 It 20415514 14 It), koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu – Parnično odjeljenje zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 23. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 20415514 14 I - SK (stari br. 065 0 It 20415514 14 It), koji postupak je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi pred Općinskim sudom – Parnično odjeljenje, te zbog pogrešne i proizvoljne primjene pozitivnopravnih propisa.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 17. juna 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
2. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 1. jula 2020. godine, a tražilac izvršenja 2. jula 2020. godine.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Tražilac izvršenja je 6. novembra 2013. godine podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – izvoda svih računa od 1. januara 2013. godine do 30. juna 2013. godine, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 330,24 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova sudskog postupka na način da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih stvari koje se nalaze u stanu na adresi Hamdije Kreševljakovića 61/3.
5. Općinski sud je 7. marta 2014. godine donio Rješenje o izvršenju broj 065 0 It 20415514 14 It kojim je odredio predloženo izvršenje.
6. Apelant je 28. marta 2014. godine protiv navedenog rješenja o izvršenju podnio prigovor koji je Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 It 20415514 14 It od 27. septembra 2016. godine usvojen, pa je određeno da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, te da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja spis predmeta dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Takođe je određeno da se izvršenje određeno rješenjem od 7. marta 2014. godine odlaže do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije s tužbom.
7. Apelant je 23. avgusta 2018. godine izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 I 032286 18 Gži od 11. septembra 2019. godine odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
8. Općinski sud je 30. oktobra 2019. godine spis predmeta dostavio Parničnom odjeljenju tog suda na daljnje postupanje.
9. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka (sve do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 11. septembra 2019. godine), ističući da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka i proizvoljne primjene prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da mu se odredi i naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, te da se ukine rješenje Kantonalnog suda od 11. septembra 2019. godine, kao i prvostepeno rješenje Općinskog suda (u dijelu u kojem je konstatovano da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, da se predmet dostavi Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak, da se izvršenje odlaže do okončanja parničnog postupka, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije s tužbom), pa da se obustavi predmetni izvršni postupak u cijelosti i ukinu sve provedene radnje.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka (navedena u činjeničnom dijelu ove odluke), te je istakao da apelant nije imao pravni interes za podnošenje žalbe Kantonalnom sudu budući da je Općinski sud usvojio njegov prigovor.
12. Kantonalni sud je naveo da je u predmetnom izvršnom postupku postupao u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, da nije došlo do povrede ustavnih prava koja se navode u apelaciji i predložio je da se predmetna apelacija odbije.
13. Tražilac izvršenja je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje, ukoliko se izvršenje provodi na osnovu sudske odluke kao izvršnog naslova. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini izvršnog postupka u kojem je njegova obaveza utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant takođe osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave u kojoj se navodi da, budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
19. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi, koji se vodi pred Općinskim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
23. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije koji se odnose na pogrešnu i proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim sudom o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.) Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant u svojoj apelaciji osporava samo dužinu izvršnog postupka, odnosno period do donošenja osporenog rješenja Kantonalnog suda od 11. septembra 2019. godine. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka, Ustavni sud cijeni da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanta kao izvršenika (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4195/17 od 10. septembra 2019. godine i AP 3607/18 od 4. juna 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 7. marta 2014. godine kao dana donošenja rješenja o izvršenju, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 11. septembra 2019. godine, dakle period od oko pet godina i šest mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 330,24 KM. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.
30. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odluku o apelantovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju donio tek nakon dvije godine i šest mjeseci (kada je rješenjem od 27. septembra 2016. godine navedeni prigovor usvojio). Takođe, Ustavni sud zapaža da je protiv navedenog rješenja (od 27. septembra 2016. godine) apelant podnio žalbu 23. avgusta 2018. godine (o kojoj je Kantonalni sud odlučivao kao o blagovremeno podnesenoj), iz čega proizlazi da je Općinski sud prvostepeno rješenje dostavio apelantu tek nakon jedne godine i 10 mjeseci od dana donošenja tog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom, niti je ponudio razloge za navedene periode pasivnosti u postupanju. Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, u najvećoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio nakon jedne godine, te da je u svom odgovoru na apelaciju naveo da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, odnosno da u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, a naročito Općinski sud, značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Iako nije utvrdio odgovornost Parničnog odjeljenja Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka (apelant tražio iznos od 1.500,00 KM), Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća i da apelant u konkretnom slučaju ima poziciju izvršenika, a ne tražioca izvršenja te da je tražilac izvršenja podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 330,24 KM, što je iznos kojim apelant kao izvršenik objektivno nije morao biti previše opterećen, pa se ne može zaključiti da je nematerijalna šteta koju je apelant pretrpio značajna.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni izvršni postupak, koji je hitne prirode, u relevantnom periodu trajao oko pet godina i šest mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili razloge za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka.
37. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević