Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2226/20 (H.Z.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Ostavinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2226/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2226/20, rješavajući apelaciju H. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. Z.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 O 090205 20 Gž od 14. maja 2020. godine i Dopunskog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 O 090205 O 2 od 9. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. H.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa/ Uskoplje, kojeg zastupa Selma Rustempašić Hozić, advokat iz Bugojna, podnio je 2. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 O 090205 20 Gž od 14. maja 2020. godine i Dopunskog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 O 090205 O 2 od 9. decembra 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno dopunsko rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda od 9. decembra 2019. godine kojim je utvrđeno da novopronađenu imovinu iza ostavitelja H.Z. čine određene nekretnine, pobliže navedene u izreci rješenja, te su za zakonske nasljednike proglašeni apelant i ostala lica sa dijelovima kako je to pobliže opisano u izreci rješenja.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je dana 24. septembra 2019. godine podnesen prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza umrlog H.Z. na navedenim nekretninama na kojima je ostavitelj upisan sa ¼ dijela. Kantonalni sud je naveo da je povodom ovog zahtjeva za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju ostavinski sud proveo postupak, te je oglasio trenutno žive nasljednike iza ostavitelja. Kantonalni sud je naveo da je ovakva odluka prvostepenog suda pravilna i zasnovana na odredbama Zakona o nasljeđivanju. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 251. stav 1. Zakona o nasljeđivanju propisano da, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim (dopunskim) rješenjem rasporediti na osnovu prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Kantonalni sud je naveo da, imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, te činjenicu da je ostavinski postupak iza ostavitelja H.Z. pravosnažno okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju O-41/76, to je i prema ocjeni ovog suda prvostepeni sud pravilno postupio kada je na novopronađenoj imovini iza ostavitelja oglasio njegove sadašnje zakonske nasljednike. Kantonalni sud je naveo i da u izreci Presude Osnovnog suda u Bugojnu broj 387/89 od 20. decembra 1989. godine na koju se poziva apelant (tvrdeći da je iz iste vidljivo da zakonski nasljednici M.Z. i H.Z. nemaju pravo na nasljedne dijelove jer je njihov prednik sa svojim nasljednim dijelom raspolagao za svog života i prodao ih R.Z. ), nije navedena predmetna nekretnina, pa u pogledu iste sud u parničnom postupku nije ni donio pravomoćnu odluku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant smatra da su u konkretnoj pravnoj stvari redovni sudovi dodijelili imovinu licima na koju isti nisu imali pravo, jer je prednik M.Z. i H.Z. (njihov pradjed) sve svoje nasljedne dijelove iza H.Z. prodao R.Z., pa samim time ni zakonski nasljednici iza H.Z. nemaju pravo na nasljedne dijelove.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje. Redovni sudovi su naveli da donose osporeno rješenje u skladu sa članom 251. stav 1. Zakona o nasljeđivanju, te su na novopronađenoj imovini iza ostavitelja oglašeni njegovi sadašnji zakonski nasljednici. Kantonalni sud je ukazao i da u izreci presude Osnovnog suda u Bugojnu broj 387/89 od 20. decembra 1989. godine nije navedena predmetna nekretnina, te da su neosnovani navodi apelanta da se navedena novopronađena nekretnina ima smatrati predmetom kupoprodajnog ugovora između H.Z. i R.Z. U navedenom Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2226/20 (H.Z.) | Sudska praksa | Aktio