Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2229/20 (J. Z.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2229/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2229/20, rješavajući apelaciju Joze Zadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jozo Zadrić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 020680 20 Gži od 10. juna 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jozo Zadrić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 020680 20 Gži od 10. juna 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jozo Zadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Kebo & Guzin iz Mostara, podnio je 2. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 020680 20 Gži od 10. juna 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Rs 020680 19 I od 3. decembra 2019. godine odlučeno je da se prigovor apelanta na rješenje o izvršenju broj 56 0 P 020680 19 I od 3. juna 2019.godine odbija u cijelosti i rješenje o izvršenju održava na snazi. Odbijen je zahtjev apelanta za isplatu naknade troškova za sastav prigovora u novčanom iznosu. Odbijen je zahtjev tražitelja izvršenja (TIP „Dekorativa“ d.d. Prozor/Rama) za isplatu naknade troškova za sastav odgovora na prigovor u novčanom iznosu.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je tražitelj izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave - presude Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 P 020680 17 P od 13. aprila 2018. godine, koja je potvrđena presudom ovog suda 56 0 P 020680 18 Gž 2 od 22. januara 2019. godine. U navedenom prijedlogu tražitelj izvršenja je tražio da sud na temelju izvršnih isprava donese rješenje o izvršenju i obaveže apelanta da u roku od 8 dana od prijema rješenja na navedenim nekretninama prestane sa svakom proizvodnjom ribe svih vrsta i uzrasta, te se kani svakog opterećenja vode svim otpadnim materijalima i omogući nesmetan protok čiste vode, kao i da odredi izvršenje u korist tražitelja izvršenja radi isplate troškova parničnog postupka u novčanom iznosu sa zateznim kamatama i isplatom troškova izvršnog postupka, zabilježbom rješenja u zemljišnim knjigama, procjenom predmetne nekretnine apelanta, te prodajom na javnoj dražbi ovih nekretnina do namirenja tražitelja izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je zaključkom od 13. maja 2019. godine prvostepeni sud pozvao tražitelja izvršenja da uskladi prijedlog sa izvršnom ispravom i dostavi posjedovni list za nekretnine koje su predmetom izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je tražitelj izvršenja dostavio sudu podnesak od 23. maja 2019. godine, kojim ga obavještava da su nekretnine koje su predmet izvršenja upisane na apelanta u PL 98 KO Blace k.č. 12/14 i 12/15 spojene u jednu k.č. 12/14 na kojoj se uplanjuje ribnjak i u prilogu dostavlja skicu izmjere Općine Prozor- Rama od 29. septembra 2011. godine sa prijavnim listom broj 03/2 -32-5/2011, iz kojeg su vidljivi navedeni podaci. Kantonalni sud je naveo da je uređenim prijedlogom za izvršenje od 23. maja 2019. godine tražitelj izvršenja tražio da sud donese rješenje kojim će dozvoliti izvršenje i obavezati apelanta da u roku od 8 dana od prijema rješenja na nekretninama upisanim u KO Prozor blok broj 18, KO Dugeblok broj 1 i KO Blace -blok broj 7 sa oznakama 12/14 i 12/15 upisanim u posjedovni list broj 98 KO Blace vlasništvo apelanta broj parcele 12/14 naziv parcele KRUPIĆ, prestane sa svakom proizvodnjom ribe svih vrsta i uzrasta, te se kani svakog opterećenja vode svim otpadnim materijalima i omogući nesmetan protok čiste vode,..... a u ostalom dijelu prijedlog je identičan sadržaju prijedloga od 15. marta 2019. godine. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 3. juna 2019. godine dozvolio predloženo izvršenje po prijedlogu koji je dostavljen sudu dana 23. maja 2019. godine i odredio troškove izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru apelanta na rješenje o izvršenju, na osnovu člana 49. stav 2. Zakona prigovor pravilno odbio kao neosnovan, navodeći da je rješenje o izvršenju dozvoljeno na osnovu izvršne isprave, koju izvršni sud nije ovlašten ispitivati, već je dužan izvršenje provesti u okviru sadržaja izvršne isprave koja je podobna za izvršenje u smislu člana 27. Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je naveo i da je neosnovan navod apelanta da izvršna isprava nije bila podobna za izvršenje, pa da sud na temelju iste nije mogao dozvoliti izvršenje, te da je tražitelj izvršenja samoinicijativno dodao oznake nekretnina koje su predmetom izvršenja. Kantonalni sud je ukazao da, prema članu 27. Zakona o izvršnom postupku, izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, predmet izvršenja bio dovoljno određen katastarskim brojem nekretnine, oznakama katastarskih općina i blokova, te skicom vještaka geodetske struke od 4. januara 2011. godine koja čini sastavni dio presude. Kantonalni sud je naveo i da tražitelj izvršenja nije samoinicijativno dostavio posjedovni list za nekretnine k.č. 12/14 i 12/15 iz PL 98 KO Blace, već je posjedovni list dostavio po zaključku suda od 13. maja 2019. godine kojim zaključkom je pozvan da uredi prijedlog na način da uskladi prijedlog sa izvršnom ispravom, što je po pozivu suda i uradio.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelanti se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini smatra da je u predmetnom postupku došlo do pogrešne primjene prava. Apelant navodi da se rješenje o izvršenju ne podudara s izvršnom ispravom, jer je u prijedlogu za izvršenje tražitelj izvršenja samoinicijativno dodao oznake nekretnina sa kojih se apelantu zabranjuje ispuštati štete imisije, da je izreka izvršne isprave nejasna te je samim tim i neprovodiva. Apelant navodi da se od 2011. godine do 2018. godine značajno promijenilo zemljišno knjižno stanje, te da nema pasivnu legitimaciju jer više nije upisan kao posjednik/vlasnik na nekretninama na koje glasi Presuda Općinskog suda u Konjicu od 13. aprila 2018. godine, niti se apelant kao fizičko lice bavi poslovima proizvodnje i prerade ribe, već to čini samostalni obrt.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o žalbi apelanta podnesenoj u izvršnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o njegovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u parničnom postupku u kojem su donesene Presuda Općinskog suda Konjic broj 56 0 P 020680 17 P od 13. aprila 2018. godine i Presuda Kantonalnog suda broj 56 0 P 020680 18 Gž 2 od 22. januara 2019. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine a)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose, u suštini, na način na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba Zakona o izvršnom postupku u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, odnosno da je miješanje u pravo apelanta na imovinu bilo proizvoljno. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njegovog prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević