Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7642/18 (E. R.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Reformatio in peius
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7642/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP 7642/18, rješavajući apelaciju Elvira Rasimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvira Rasimovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 033678 18 Kžk od 5. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvir Rasimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 21. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 033678 18 Kžk od 5. oktobra 2018. godine. Apelant je podneskom od 31. januara 2019. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora po Rješenju Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 K 033678 18 K 3 od 10. decembra 2018. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Ustavni sud je odlukom broj AP-7642/18 od 27. februara 2019. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Presudom Općinskog suda broj 68 0 K 033678 15 K od 19. septembra 2016. godine, apelant je oglašen krivim da je na način opisan u izreci presude počinio krivično djelo Nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) pa mu je za navedeno krivično djelo izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istodobno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjere od dvije godine ne počini novo, isto ili slično krivično djelo.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 K 033678 17 Kž od 28. juna 2017. godine, kojim je žalba usvojena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
5. U ponovnom postupku, Općinski sud je donio presudu broj 68 0 K 033678 17 K 2 od 21. decembra 2017. godine kojom je odlučio identično kao i u svojoj prethodnoj presudi od 19. septembra 2016. godine.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 K 033678 18 Kž 2 od 26. juna 2018. godine, apelantova žalba je usvojena, prvostepena presuda Općinskog suda od 21. decembra 2017. godine ukinuta i određeno održavanje rasprave pred Kantonalnim sudom.
7. Nakon održane rasprave, Kantonalni sud je donio presudu broj 68 0 K 033678 18 Kžk od 5. oktobra 2018. godine, kojom je apelant oglašen krivim da je na način opisan u izreci presude počinio krivično djelo Nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, pa mu je za navedeno krivično djelo izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM koju je dužan platiti u roku od 15 dana od prijema presude. U izreci je također navedeno da će se izrečena novčana kazna u slučaju nepostupanja po nalogu suda izvršiti na način što će se za svakih započetih 100,00 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, temeljem člana 48. st. 2. i 3. KZ FBiH.
8. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je ponovio navode iz optužnice od 6. marta 2015. godine i tok rasprave pred tim sudom u kojoj su preuzeti dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom, između ostalog su pročitani iskazi svjedoka i vještaka, izvršen uvid u fotodokumentaciju PU Livno i obrazac Doma zdravlja za oštećenu A.R. Zatim je naveden sadržaj iskaza saslušanih svjedoka i oštećene koji su dovedeni u vezu s materijalnom dokumentacijom i nalazom vještaka, te je interpretiran apelantov iskaz iz kog proizilazi da nije zlostavljao oštećenu. Međutim, sud nije prihvatio apelantov iskaz jer je suprotan kako iskazu oštećene tako i svim drugim izvedenim dokazima, pa je ocijenjen kao neuvjerljiv, neobjektivan i dat s ciljem izbjegavanja krivične odgovornosti. Stoga je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena apelantova krivičnopravna jer su se u njegovim radnjama stekla obilježja krivičnog djela iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH.
9. U pogledu odmjeravanja kazne, Kantonalni sud je cijenio sve okolnosti koje utiču na vrstu i visinu kazne, pa je u pogledu olakšavajućih okolnosti imao u vidu da apelant nije ranije osuđivan i njegovo korektno držanje pred sudom a otežavajuće okolnosti nije našao. Stoga je u konačnici zaključeno da će se novčanom kaznom koja je apelantu izrečena navedenom presudom postići svrha kažnjavanja, konkretno da će izrečena novčana kazna uticati na apelanta da ubuduće ne čini krivična djela, kao i to da će imati uticaj na druge osobe da ne čine krivična djela (specijalna i generalna prevencija). U konkretnim okolnostima je ocijenjeno da je novčana kazna blaža od uvjetne osude, kojom je prvostepeni sud utvrdio kaznu zatvora, protiv koje je žalbu izjavio samo apelantov branilac, pa izrečenom novčanom kaznom nije povrijeđen zakon na apelantovu štetu.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 K 033678 18 K 3 od 10. decembra 2018. godine apelantu je kao osuđenom licu novčana kazna u iznosu od 500,00 KM koja je izrečena pravosnažnom presudom Kantonalnog suda od 5. oktobra 2018. godine zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od pet dana. U obrazloženju rješenja Općinski sud se pozvao na odredbu člana 48. stav 2. KZ FBiH kojom je propisano da ukoliko se novčana kazna ne plati u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora, a u stavu 3. iste odredbe je propisano da će se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora, računajući svakih započetih 100,00 KM kao jedan dan zatvora.
11. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. U tom pravcu ističe nedostatke u vezi sa sadržajem optužnice koja je nakon ukidanja prvostepene presude izmijenjena i dopunjena unošenjem subjektivnog elementa (umišljaja) te s tim u vezi kršenja principa reformatio in peius. Naime, apelant u tom pravcu naglašava da ne bi bilo krivičnog djela da nije dopuštena izmjena optužnice i to u postupku u kom se odlučivalo samo o njegovoj žalbi. U konačnici mu je, kako smatra, osporenom presudom Kantonalnog suda izrečena strožija kazna jer mu je umjesto ukinute uslovne osude izrečena novčana kazna koja je u postupku izvršenja zamijenjena kaznom zatvora. Smatra da presuda Kantonalnog suda nije uopšte obrazložena, kako u segmentu činjeničnog stanja i primjene prava tako ni u segmentu izrečene kazne. Ovo iz razloga što je uslovna osuda po svojoj prirodi mjera upozorenja dok novčana predstavlja kaznu. U tom prvcu su u presudi izostali kako razlozi tako i propisi iz kojih to proizilazi.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose se na navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog pravaodredaba ZKP zbog izmjene optužnice kojom je, kako apelant smatra, unošenjem subjektivnog elementa (umišljaja) stavljen u teži položaj čime je povrijeđen princip zabrane reformatio in peius. Osim toga, smatra da u osporenoj presudi nedostaje obrazloženje o odlučnim činjenicama.
15. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne ovakve apelacije konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 58/05). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
16. Apelacijom se suštinski ukazuje na princip zabrane reformatio in peius u vezi s izmjenom optužnice i nedostatku obrazloženja u tom pravcu. Ustavni sud međutim zapaža da je Kantonalni sud, nakon što je prethodno dva puta ukinuo prvostepenu presudu, održao raspravu u kojoj je pročitana optužnica od 6. marta 2015. godine kojom je apelantu stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela Nasilje u porodici na način opisan u izreci presude. Zatim je opisan prethodni tok postupka i odluke prvostepenog suda kojima je utvrđena apelantova krivičnopravna odgovornost za predmetno krivično djelo i izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora i istodobno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant ne ponovi krivično djelo u periodu od dvije godine. Navedene presude su, kako je dalje obrazloženo, ukinute od strane Kantonalnog suda i održana rasprava pred tim sudom, te preuzeti dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom. Nakon njihove analize i ocjene, Kantonalni sud je u obrazloženju naveo jasne i dovoljne razloge temeljem kojih je utvrđena apelantova krivična odgovornost i izrečena novčana kazna, uz ocjenu svih relevantnih (olakšavajućih i otežavajućih) okolnosti konkretnog slučaja. Iz navedenog proizilazi da od potvrđivanja optužnice nije mijenjana pravna kvalifikacija krivičnog djela i da, kako proizilazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, u optužnici nije bilo nikakvih izmjena na apelantovu štetu. Zbog toga, Ustavni sud smatra da nema mjesta tvrdnjama apelanta o kršenju naprijed navedenog načela, niti iz osporene presude proizlazi bilo šta što bi ukazivalo da je postojala sumnja u pogledu bilo koje činjenice koja čini obilježje predmetnog krivičnog djela ili da u tom pravcu nedostaje adekvatno obrazloženje. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelacija neosnovana.
17. Imajući u vidu da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene presude naveo jasne i dovoljne razloge o odlučnim činjenicama i da analiza provedenih dokaza u obrazloženju osporene presude ne ostavlja sumnju u zaključak suda da je apelant, na način i u vrijeme opisano u izreci presude, počinio krivično djelo za koje je oglašen odgovornim, Ustavni sud smatra da su svi navodi apelanta koje je iznio tokom postupka i koje je ponovio u apelaciji, razmotreni pred Kantonalnim sudom i u osporenoj odluci o svim ključnim pitanjima dato obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
18. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz očigledno (prima facie) neosnovani.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević