Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/18 (M. H.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2343/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2343/18, rješavajući apelaciju Mesuda Hamzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mesud Hamzić zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 054301 18 I 3 (stari broj 46 0 Rs 054301 16 I), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mesud Hamzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Alma Jusufbegović advokat iz Bugojna, podnio je 16. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršenog postupka u predmetu Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 Rs 054301 18 I 3 (stari broj 46 0 Rs 054301 16 I).

2. Apelant je 21. decembra 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 46 0 Rs 054301 14 Rs od 22. februara 2016. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 Rs 054301 16 Rsž od 10. novembra 2016. godine, protiv izvršenika Osnovna muzička škola Bugojno, radi naplate potraživanja na ime naknade za manje isplaćene otpremnine, naknade za manje isplaćene plaće, naknade za prekovremeni rad, naknade za topli obrok, naknade na ime teške bolesti i regres za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 13.697,26 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, predlažući provođenje zapljenom novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika otvorenog kod PBS banke, te prijenosom zaplijenjenih sredstava u korist računa punomoćnika apelanta po punomoći od 14. decembra 2016. godine. Općinski sud je 12. januara 2017. godine donio rješenje o izvršenju.

3. Na rješenje o izvršenju izvršenik je u zakonskom roku uložio prigovor navodeći da je temeljem člana 95. Zakona o osnovnoj školi prava i obaveze izvršenika preuzeo Srednjobosanski kanton (u daljnjem tekstu: SBK) kao osnivač, te da je izvršenik upisan i vodi se na spisku verificiranih Osnovnih škola SBK, upisanih u Registar Osnovnih škola SBK za školsku 2001/2005 na str. 55, pod rednim brojem 55-R, te imajući u vidu da je SBK osnivač izvršenika i istog financira iz sredstava budžeta, te odgovara za njegova prava i obveze, izvršenik je predložio da Općinski sud odredi izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu osnivača izvršenika tj. sredstvima budžeta SBK.

4. Navedeni prigovor Općinski sud je rješenjem broj 46 0 Rs 054301 16 I od 7. juna 2017. godine odbio kao neutemeljen i rješenje o izvršenju u cijelosti ostavio na snazi.

5. Na rješenje od 7. juna 2017. godine izvršenik je blagovremeno uložio žalbu 22. juna 2017. godine. Postupajući po žalbi izvršenika Kantonalni sud je rješenjem broj 46 0 Rs 054301 17 Rsži od 30. avgusta 2017. godine ukinuo rješenje Općinskog suda broj 46 0 Rs 054301 16 1 od 7. juna 2017. godine i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da apelant nije dostavio dokaz da je potraživanje iz izvršne isprave prenio na svog punomoćnika u smislu člana 30 stav 1. Zakona o izvršnom postupku, te da je prvostepeni sud postupao po neurednom prijedlogu za izvršenje.

6. Po prijemu odluke Kantonalnog suda prvestepeni sud je otvorio novu fazu u postupku i zaključkom broj 46 0 Rs 054301 17 I 2 od 12. septembra 2017. godine pozvao punomoćnika apelanta da uredi prvobitni prijedlog za izvršenje na način da prijedlog za izvršenje uskladi sa izrekom izvršne isprave, i to u dijelu tačnog označavanja računa apelanta na koji će biti uplaćena sredstva po osnovu glavnog duga, kamata i troškova postupka.

7. Apelant je, putem punomoćnika, podnio 19. septembra 2017. godine Općinskom sudu uređeni prijedlog za dozvolu izvršenja pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa njegovog bankovnog računa otvorenog kod PBS Banke, te prijenosom zaplijenjenih sredstava u korist računa apelanta.

8. Općinski sud je 13. oktobra 2017. godine donio rješenje o izvršenju broj 46 0 Rs 054301 17 I 2. Na rješenje o izvršenju izvršenik je u zakonskom roku uložio prigovor navodeći da je temeljem člana 95. Zakona o osnovnoj školi prava i obaveze izvršenika preuzeo SBK kao osnivač, te da je izvršenik upisan i vodi se na spisku verificiranih Osnovnih škola SBK, upisanih u Registar Osnovnih škola SBK za školsku 2001/2005 na str. 55, pod rednim br. 55-R. Imajući u vidu da je SBK osnivač izvršenika i istog financira iz sredstava budžeta, te odgovara za njegova prava i obveze, izvršenik je predložio da sud odredi izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu osnivača izvršenika tj. budžeta SBK.

9. Navedeni prigovor Općinski sud je rješenjem broj 46 0 Rs 054301 17 12 od 11. januara 2018. godine odbio kao neutemeljen i rješenje o izvršenju je u cijelosti ostavio na snazi. Na rješenje od 11. januara 2018. godine izvršenik je blagovremeno uložio žalbu.

10. Postupajući po žalbi izvršenika Kantonalni sud je rješenjem broj 46 0 Rs 054301 1 Rsži 2 od 28. februara 2018. godine ukinuo rješenje od 11. januara 2018. godine i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju je između ostalog navedeno da je izvršenik javna ustanova čiji je osnivač SBK i u skladu sa članom 1. i 2. Zakona o osnovoj školi SBK ima svojstvo pravnog lica, te da se u skladu sa članom 39. Zakona o ustanovama kao budžetski korisnik, finansira iz budžeta SBK. Nadalje je navedeno da se cjelokupno finansijsko poslovanje i isplata sredstava se obavlja u skladu sa Zakonom o trezoru u Federaciji BiH, Zakonom o izvršenju budžeta SBK za 2016. godinu, te da se izvršenik Osnovna Muzička škola Bugojno, finansira iz Trezora SBK, uključujući i isplate obaveza po pravomoćnim presudama. Osim toga je navedeno da je prema sistemu trezorskog poslovanja ustanovljenog Zakonom o trezoru Federacije Bosne i Hercegovine izvršeniku je, kao i svim ostalim budžetskih korisnika Srednjobosanskog kantona, prelaskom na trezorsko poslovanje zatvoren račun i kao budžetski korisnik posluje samo preko jedinstvenog računa trezora, odnosno posebnog razdjeljka (pozicije) namijenjenog za finansiranje budžetskih korisnika, uključujući i izmirenje obaveza po pravomoćnim sudskim odlukama. Takođe je navedeno da je o ovom pitanju pravno stajalište zauzeo je i Ustavni sud u više svojih odluka, te da se iz navedenih razloga izvršenje u ovoj pravnoj stvari provodi sa posebne pozicije-razdjela budžeta SBK predviđenog za te namjene, a ne sa računa izvršenika, iz kojih razloga Kantonalni sud zaključuje da je u tom dijelu prijedlog za izvršenje neuredan u smislu člana 334. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

11. U ponovnom postupku prvostepeni sud je prema uputama Kantonalnog suda otvorio novu fazu postupka i donio Zaključak broj 46 0 Rs 054301 18 I 3 od 30. maja 2018. godine, kojim je pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje podnesen Općinskom sudu 19. septembra 2017. godine, na način da u prijedlogu za izvršenje tačno naznači razdjel (poziciju) iz proračuna SBK, sa kojeg će se apelantu isplatiti tražena sredstva utvrđena izvršnom ispravom/pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 46 0 Rs 054301 14 Rs od 22. februara 2016. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj 46 0 Rs 054301 16 Rsž od 10. novembra 2016. godine i da dostavi račun apelanta na koji će sredstva iz izvršne isprave biti prenesena.

12. Punomoćnik apelanta je 6. septembra 2019. godine Općinskom sudu dostavio uređeni prijedlog za izvršenje kako je to od njega traženo Zaključkom od 30. maja 2018. godine, na način da je u prijedlogu za izvršenje tačno naznačio razdjel (poziciju) iz budžeta SBK, te je Općinski sud 29. oktobra 2019. godine donio rješenje o izvršenju broj 46 0 Rs 054301 18 I 3, koje je dostavio punomoćniku apelanta 6. novembra 2019. godine, a izvršeniku 28. novembra 2019. godine. Navedeno rješenje o izvršenju je pravosnažno sa 9. decembrom 2019. godine. Općinski sud je 13. januara 2020. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio Union Banki dd Sarajevo kod koje se vodi račun SBK.

Apelacioni navodi

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se takođe pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te, između ostalog, ukazao da je drugostepeni sud dva puta ukidao rješenja o izvršenju, te predmet vraćao na ponovni postupak. Apelant traži i naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za povredu naprijed navedenih ustavnih prava.

Odgovori na apelaciju

14. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da s obzirom na opisanu hronologiju postupanja u predmetu, smatra da se može zaključiti kako je prvostepeni sud, kontinuirano poduzimao radnje u ovom postupku i postupao po uputama drugostepenog suda i podnescima apelanta.

15. U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđena navedena ustavna prava zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007.godine, stav 26).

19. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

20. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant odnosno punomoćnik apelanta u značajnijoj mjeri svojim postupcima uticao na dužinu i tok predmetnog postupka imajući u vidu činjenicu da je podnio neuredan prijedlog zbog čega se predmetni postupak po žalbama izvršenika nalazio dva puta na odlučivanju pred drugostepenim sudom iz razloga što apelantov prijedlog za izvršenje nije bio usklađen sa izrekom izvršne isprave, i to u dijelu tačnog označavanja računa apelanta na koji će biti uplaćena sredstva po osnovu glavnog duga, kamata i troškova postupka odnosno da u prijedlogu za izvršenje nije bio naznačen tačan razdjel (pozicija) iz budžeta SBK, sa kojeg će se apelantu isplatiti tražena sredstva utvrđena izvršnom ispravom/pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 46 0 Rs 054301 14 Rs od 22. februara 2016. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj 46 0 Rs 054301 16 Rsž od 10. novembra 2016. godine, što je rezultiralo time da je Kantonalni sud svojim rješenjima ukidao prvostepena rješenje Općinskog suda od 7. juna 2017 i 11. januara 2018. godine i predmet vraćao na ponovni postupak. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje u predmetnom postupku (u dva navrata odlučivao o apelantovnim prijedlozima za izvršenje, te u dva navrata odlučivao o prigovoru izvršenika), a sve u skladu sa procesnim zakonom, bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po apelantovom (trećem) uređenom prijedlogu za izvršenje donio rješenja o izvršenju od 29. oktobra 2019. godine koje je po pravomoćnosti dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje, posmatrajući postupak u cjelini, da je postupak na dvije instance trajao nešto duže od uobičajenog, ali je i sam apelant u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Općinski i Kantonalni sud su svoje odluke donosili bez nepotrebnog odugovlačenja, te je na kraju, predmetni postupak dovršen u vremenskom periodu od oko četiri mjeseca od podnošenja uređenog prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provođenje banci. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne iobavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/18 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio