Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6758/18 (I. i S. V.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 12. EK i član II/3.j) Ustava BiH (Pravo na sklapanje braka)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Brak
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Ništavost
  • Član 12. EK – pravo na sklapanje braka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6758/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-6758/18, rješavajući apelaciju Ivane Vukojević i Stefana Vukojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivane Vukojević i Stefana Vukojevića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 263913 18 Gž od 27. septembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivana Vukojević i Stefan Vukojević (u daljnjem tekstu: apelanti), trenutno nastanjeni u Francuskoj, koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 19. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 263913 18 Gž od 27. septembra 2018. godine. Apelanti su, zastupani po Bojanu Stojanoviću, advokatu iz Banja Luke, podnijeli 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv iste presude Okružnog suda, koja je registrovana pod istim brojem.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 263913 17 P od 30. marta 2018. godine usvojen je tužbeni zahtjev JU „Centar za socijalni rad“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužilac) i apelanata kao umješača na strani tužioca, te je poništen brak koji je Viktor Vukojević (otac apelanata) zaključio sa Božanom Vukojević (u daljnjem tekstu: tužena) (sve preciznije navedeno u izreci presude).

3. Prvostepeni sud je obrazložio da je na temelju provedenih dokaza, te njihovom ocjenom u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdio da su u momentu zaključenja braka 6. augusta 2013. godine između Viktora Vukojevića i tužene postojale smetnje za zaključenje tog braka propisane odredbom član 33. stav 1. Porodičnog zakona (u daljnjem tekstu: PZ), s obzirom da su u momentu zaključenja braka bili u srodstvu ujaka i sestričine. Nadalje, Osnovni sud je utvrdio da su umrli Viktor Vukojević i Nada Vukojević (majka tužene) brat i sestra, odnosno da je Viktor Vukojević ujak tužene, koja je njemu sestrična. Pri tome, Osnovni sud je istaknuo da na naprijed navedenu činjenicu ne utiče činjenica da su umrli Viktor Vukojević i Nada Maksimović, brat i sestra po majci i da imaju različite očeve, jer to i dalje ne utiče na stepen srodstva između umrlog Viktora Vukojevića i tužene, s obzirom da su u momentu zaključenja braka oni bili ujak i sestričina, te da zakon ne pravi izuzetak. Nadalje, Osnovni sud je na osnovu uvida u matičnu knjigu vjenčanih od 14. jula 2017. godine utvrdio da su Viktor Vukojević i tužena zaključili brak 6. augusta 2013. godine, te da u rubrici naknadni upisi i zabilježbe stoji navedeno da je brak prestao smrću supružnika Viktora Vukojevića 7. marta 2016. godine. Osim toga, Osnovni sud je na osnovu iskaza saslušanih svjedoka, kao i materijalnih dokaza utvrdio da je Viktor Vukojević promijenio ime i da se ranije zvao Slobodan Vukojević. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja Osnovni sud je primjenom odredba čl. 33, 44. i 49. PZ zaključio da je postojala zakonska smetnja za zaključenje braka (brak zaključen između ujaka i sestričine), jer je Viktor Vukojević ujak tužene i da su isti u vrijeme zaključenja braka 6. augusta 2013. godine znali za srodstvo, zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Odlučujući o žalbi tužene Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 263913 18 Gž od 27. septembra 2018. godine kojom je žalbu uvažio, presudu Osnovnog suda od 30. marta 2018. godine preinačio na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca i apelanata kao umješača na strani tužioca.

5. Okružni sud je ispitujući žalbene prigovore u svjetlu prvostepene presude utvrdio da je žalba tužene osnovana. Pri tome, Okružni sud je istaknuo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je Viktor Vukojević ranije Slobodan, umro 7. marta 2016. godine, te da je predmetni brak koji je zaključen 6. augusta 2013. godine prestao njegovom smrću, a što sve proizilazi i iz materijalnih dokaza izvoda iz matične knjige vjenčanih, te izvoda iz matične knjige rođenih na ime Viktora Vukojevića. U tom smislu, Okružni sud je pojasnio da se u konkretnoj pravnoj stvari traži pravna zaštita da se poništi predmetni brak zbog krvnog srodstva između bračnih partnera na osnovu odredbe člana 33. PZ, dok je odredbom člana 45. PZ propisano da će se brak poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog zaključenja postojala neka od bračnih smetnji navedenih u članu 29. do 36. PZ. Nadalje, odredbom člana 44. stav 3. PZ, propisano je da brak prestaje poništenjem i razvodom kad presuda o poništenju, odnosno razvodu braka postane pravosnažna, što znači da brak prestaje samo za budućnost (ex nunc). Sve do pravosnažnosti presude brak je postojao i proizvodio posljedice na bračne drugove, djecu i treća lica za razliku od tzv. nepostojećeg ili ništavog braka propisanog u odredbama čl. 14. i 15. PZ za koji brak se smatra da nije ni nastao i da je ništav od početka (ex tunc) pa presuda suda ima deklaratoran karakter, a djeca rođena u takvom braku su vanbračna. Međutim, Okružni sud je istaknuo da je tužena žalbom osnovano ukazala da su odredbom člana 44. stav 1. PZ, propisani razlozi za prestanak braka, tj. da brak prestaje smrću bračnog supružnika, proglašenjem nestalog bračnog supružnika umrlim, poništenjem i razvodom braka. Naime, smrću jednog bračnog druga, po sili zakona prestaje brak i o tome nije potrebna odluka suda ili nekog drugog organa. Kako je u konkretnoj pravnoj stvari brak prestao prije podnošenja tužbe činjenicom smrti jednog od bračnih partnera, konkretno Viktora Vukojevića 7. marta 2016. godine, a kako se tužbom u predmetnoj pravnoj stvari koja je podnesena 18. jula 2017. godine traži poništenje braka koji je već prestao pravno postojati, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava i to naročito odredbu člana 44. stav 1. PZ, kada je donio pobijanu odluku.

6. Protiv presude Okružnog suda od 27. septembra 2018. godine apelanti su izjavili reviziju koja je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 263913 19 Rev od 18. septembra 2019. godine odbačena kao nedozvoljena.

Apelacioni navodi

7. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u suštini, smatraju da je u osporenoj odluci pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističu da nigdje u odredbi člana 44. stav 3. PZ ne stoji da se presuda za poništenje ne može donijeti nakon smrti jednog od supružnika zato što je brak „prestao smrću“.

Relevantni propisi

8. Porodični zakon („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 33.

(1) Brak ne mogu zaključiti među sobom: krvni srodnici u pravoj liniji, brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratić, tetka i sestrić i djeca braće i sestara, kao ni djeca braće i sestara po ocu ili majci.

(2) Odredba iz prethodnog stava primjenjuje se i na odnose potpunog usvojenja.

III - PRESTANAK BRAKA

Član 44.

(1)Brak prestaje smrću bračnog supružnika, proglašenjem nestalog bračnog supružnika umrlim, poništenjem i razvodom braka.

(2)Ako je bračni supružnik proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je po pravnosnažnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti.

(3)Brak prestaje poništenjem i razvodom kad presuda suda o poništenju, odnosno razvodu braka postane pravnosnažna.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio osporenu odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe PZ-a zaključio da se u konkretnom slučaju tužbom od 18. jula 2017. godine traži poništenje braka koji je već prestao pravno postojati, budući da je sporni brak prestao prije podnošenja tužbe smrću jednog od bračnih partnera, konkretno Viktora Vukojevića 7. marta 2016. godine. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je već ranije u predmetu broj AP- 3257/18 razmatrao slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3257/18 od 23. oktobra 2018. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tom predmetu u presudi osporenoj apelacijom Okružni sud je, između ostalog, istakao [da je sporni] brak [...], u smislu člana 44 stav (1) Porodičnog zakona je prestao smrću bračnog supružnika. Kako je zaključeni brak prestao smrću prije podnošenja tužbe (tužba podnesena 23. aprila 2014. godine), prema odredbama Porodičnog zakona nije moguće podnijeti tužbu za poništenje braka, jer je isti već prestao da postoji smrću jednog bračnog supružnika. Raspravljajući navode apelacije u tom premetu, Ustavni sud je zaključio da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjenično stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6758/18 (I. i S. V.) | Sudska praksa | Aktio