Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2203/20 (D.M.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2203/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2203/20, rješavajući apelaciju D. M., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. M.
protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Pr 046999 20 Pžp 2 od 18. svibnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. D. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jezera, kojeg zastupa Dragan Stanišić odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 29. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 Pr 046999 20 Pžp 2 od 18. svibnja 2020. godine.
2. Osporenom odlukom Okružnog suda djelomično je uvažena žalba apelanta i preinačeno je rješenje prvostupanjskog suda tako da je apelant oglašen odgovornim (što je upravljao skupom vozila i njime izazivao prometnu nesreću na način što brzinu kretanja skupa vozila nije prilagodio karakteristikama i stanju puta, preglednosti, prometnim znakovima, stanju vozila i tereta, uslijed čega je u oštroj nepreglednoj krivini došlo do prevrtanja skupa vozila na bočnu stranu i rasipanja tereta, nastanka materijalne štete na vozilima i teretu, dok je apelant zadobio lakše tjelesne ozljede) zbog prekršaja iz članka 236. stavak 2. u vezi sa stavkom 1 . točka 7) istog članka i člankom 43. stavak l . Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOSP), pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM i određeno da se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od šest mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj, te mu je određen jedan kazneni bod.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza ovlaštenog organa, zapisnika o uviđaju prometne nesreće sa skicom lica mjesta, tahografa, prijave o ozljedi apelanta i iskazom svjedoka (G.M.) policijskog službenika, pravilno utvrdio da je apelant počinio prekršaj za koji je oglašen odgovornim. Dalje, naveo je da pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu uspjeli dovesti u sumnju navodi žalbe kojima se ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke S.J.. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka naveo je da je taj vještak utvrdio da je na fotografijama s lica mjesta prometne nesreće vidljiva nadogradnja na priključnom vozilu o kojoj nema tehničkih podataka, te da vozilo nije upućeno na vanredni tehnički pregled zbog čega nije bilo moguće utvrditi je li bilo u pretovaru. Pored toga, naveo je da je vještak zaključio da je nadogradnja mogla utjecati na smanjenje granične brzine proklizavanja i prevrtanja skupa vozila, dok na strani apelanta nije našao propuste vezane za nastanak prometne nesreće. Naime, Okružni sud je istakao da stanje vozila i izmjene na koje je ukazao vještak prometne struke nisu ekskulpirali apelanta od odgovornosti, jer je kao profesionalni vozač bio dužan upravljati skupom vozila brzinom koja mora biti prilagođena tim okolnostima, kao i vrsti i količini tereta koju je prevozio. Pri tome je naveo da apelant nije prilagodio brzinu kretanja proizlazi iz činjenice da je došlo do proklizavanja i prevrtanja skupa vozila, a kod nesporne okolnosti da nije bio ometen od strane nekog drugog sudionika u javnom prometu. Kako apelant nije bio u mogućnosti brzinu kretanja pravovremeno smanjiti da sigurno prođe kroz krivinu u njoj je došlo do prevrtanja vozila na koji način je prema mišljenju Okružnog suda apelant postupio suprotno odredbi članka 43. stavak 1. ZOSP (kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi karakteristikama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti ,atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, prometnim znakovima i drugim prometnim uvjetima, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju pod navedenim uvjetima može predvidjeti). Imajući to u vidu, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je apelant krećući se neprilagođenom brzinom izazvao prometnu nesreću, dok je pogrešno utvrdio da je bio pod utjecajem alkohola (prvostupanjski sud na zahtjev odbrane nije saslušao vještaka medicinske struke na okolnosti alkotestiranja, a nisu bili ispunjeni uvjeti da se nalaz i mišljenje vještaka prihvati bez saslušanja vještaka iz članka 285. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske koji se primjenjuje na osnovu odredbe 105. stavak 3. Zakona o Prekršajima). S obzirom da su ti navodi iz zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ostali nedokazani Okružni sud je istakao da ih je izostavio iz činjeničnog opisa djela za koje je apelant oglašen odgovornim.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević