Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/20 (I.P.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Predmeti (1)

AP-2218/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2218/20, rješavajući apelacije koje je podnio I. P., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. a) i h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine-Pre čišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio I. P.

„zbog nepostupanja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona u svezi sa zahtjevom za dostavu nalaza i mišljenja sudskoga vještaka dr. Z.C. od 24. studenoga 2016. godine“, zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio I. P.

protiv Rješenja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona broj T06 0 KTP 0018363 16 od 27. prosinca 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2218/20

1. I. P. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 2. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) „zbog nepostupanja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona u svezi sa zahtjevom za dostavu nalaza i mišljenja sudskoga vještaka dr. Z.C. od 24. studenoga 2016. godine“.

2. Podneskom od 24. studenoga 2016. godine apelant je Kantonalnome tužiteljstvu Srednjobosanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) podnio zahtjev za dostavu nalaza i mišljenja sudskoga vještaka dr. Z.C. Apelant je u podnesku naveo da je primio obavijest o obustavi istrage protiv prijavljene liječnice A.Đ., zaposlene u Domu zdravlja Jaje, te je zahtijevao da mu se dostavi pismeni nalaz i mišljenje sudskoga vještaka dr. Z.C., povodom događanja od 11. travnja 2016. godine u Domu zdravlje Jajce.

2. AP-2244/20

3. Apelant je 2. srpnja 2020. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga tužiteljstva broj T06 0 KTP 0018363 16 od 27. prosinca 2016. godine.

4. Naredbom Kantonalnoga tužiteljstva od 8. studenoga 2016. godine postupajući tužitelj je donio naredbu o obustavi istrage protiv liječnice A.Đ., zaposlene u Domu zdravlja Jajce, povodom prijave da je počinila kazneno djelo Teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi iz čl. 240. st. 4. u svezi sa čl. 229. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenoga zakona, jer iz provedenih dokaza ne proistječe da je osumnjičena počinila navedeno kazneno djelo ili neko drugo kazneno djelo.

5. Obavještenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 10. studenoga 2016. godine obaviješten je apelant o naredbi o obustavi istrage Kantonalnoga tužiteljstva od 8. studenoga 2016. godine.

6. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 27. prosinca 2016. godine pritužba apelanta protiv naredbe o obustavi istrage od 8. studenoga 2016. godine je odbijena kao neutemeljena.

7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je cijeneći navode iz pritužbe apelanta kolegij tužitelja zaključio da su isti neutemeljeni, te da su tijekom donošenja naredbe o obustavi istrage utvrđene sve bitne činjenice, koje su potkrijepljene dokazima, uključujući nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof. dr. Z.C., kojemu je ovo tužiteljstvo ustupilo cjelokupan tužiteljski predmet, sa svom relevantnom dokumentacijom. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da su vještaku postavljena pitanja na koja se treba očitovati, tj. da li je u postupku medicinskoga tretmana prema pokojnoj pacijentici (S.P.) od strane liječnice A.Đ. tijekom liječenja primijenjeno očito neprikladno sredstvo ili očito neprikladan načina liječenja, ili nisu primijenjene odgovarajuće higijenske mjere, pa da je zbog toga došlo do pogoršanja zdravstvenoga stanja pacijentice i smrtnoga ishoda. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je vještaku postavljeno i pitanje da ukoliko se ustanovi da postoje propusti u pogledu liječničkoga tretmana, da navede koji su to propusti, te da se izjasni da li poduzete radnje ili nečinjenja imaju uzročno-posljedičnu vezu sa smrću pacijentice, kao i da se izjasni što je uzrok smrti pacijentice. Kantonalni je sud istakao da je na navedena pitanja angažirani vještak sukladno čl. 109. i 110. Zakona o kaznenome postupku dao adekvatne odgovore, imajući pred sobom cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i ostalu relevantnu dokumentaciju. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je liječnica primijenila sve što je bilo u okviru njezinih subjektivnih i postojećih objektivnih mogućnosti, rukovodeći se simptomima i tegobama pacijentice, postupajući po pravilima liječničke struke i nauke, pri čemu tijekom kontakta sa pacijenticom nije mogla znati o kakvom se oboljenju radi, odnosno njegovoj prirodi i karakteru, te da je došlo do nečega što se dešava i što je stalni i neminovni rizik u medicini, odnosno onoga što je obuhvaćeno okvirom „medicinske tolerancije“. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da naknadno dostavljeni nalaz od strane Centra za vještačenje i procjenjivanje „ZENIT“ d.o.o. Banjaluka je dokument baziran na nepotpunoj dokumentaciji, pribavljen bez naredbe suda ili tužiteljstva, pa kao takav nije niti razmatran, a okolnost da je taj nalaz sačinjen od tima od dva liječnika nije od značaja da bi se samim time osporio nalaz i mišljenje vještaka kojega je angažiralo ovo tužiteljstvo.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se predmetne apelacije odnose na istog apelanta, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, je donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2218/20.

Apelacioni navodi

9. U predmetnim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a)Dopustivost u odnosu na apelaciju AP-2218/20

11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

12. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant, u biti, traži od Ustavnog suda da naloži postupanje „Kantonalnome tužiteljstvu u Travniku u svezi sa zahtjevom apelanta za dostavu nalaza i mišljenja sudskoga vještaka Z.C. od 24. studenoga 2016. godine“. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2077/05 od 17. studenoga 2005. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-3376/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

b)Dopustivost u odnosu na apelaciju AP-2244/20

13. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega.

14. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje osnovanosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-963/20 od 6. svibnja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni apelantovom pravu na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, te su stoga i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/20 (I.P.) | Sudska praksa | Aktio