Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2231/20 („UNIS-fabrika cijevi“ A.D. Derventa)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stečaj
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2231/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2231/20, rješavajući apelaciju „UNIS-fabrika cijevi“ A.D. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „UNIS-fabrika cijevi“ A.D. Derventa protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 St 028101 20 Rev od 28. maja 2020.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „UNIS-fabrika cijevi“ A.D. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja, podnio je 4. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 60 0 St 028101 20 Rev od 28. maja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, otvoren je stečajni postupak nad apelantom (stečajnim dužnikom) sa danom 17. decembar 2019. godine. Rješenje o otvaranju stečajnog postupka sud objavljuje na oglasnoj tabli suda, u „Službenom glasniku Republike Srpske“ i na internet stranici APIF-a. Za stečajnog upravnika imenuje se L.Đ. iz Šamca. Pozvani su povjerioci da u roku od 30 dana, od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku Republike Srpske“ prijave svoja potraživanja stečajnom sudu dostavom prijave i priloga u dva primjerka, te prilože dokaz o uplaćenoj sudskoj taksi na prijavu potraživanja u visini od 1% od vrijednosti potraživanja, s tim da taksa ne može biti manja od 50,00 KM, niti veća od 10.000,00 KM i to na navedeni žiro račun Budžeta RS. Pozvani su povjerioci da u roku od 30 dana, od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku Republike Srpske“, stečajnog upravnika obavijeste koja prava osiguranja potražuju na predmetima imovine stečajnog dužnika. Potrebno je da navedu predmet na kome se potražuje pravo osiguranja, vrstu i razlog nastanka prava osiguranja kao i osigurano potraživanje. Pozvana su lica koja imaju obaveze prema stečajnom dužniku da ih bez odgađanja izvrše. Otvaranje stečajnog postupka ima se upisati u sudski registar Okružnog privrednog suda u Doboju, tako da se uz naziv stečajnog dužnika izvrši upis oznake „u stečaju“, te upis imena i prezimena stečajnog upravnika, kao lica ovlaštenog za zastupanje stečajnog dužnika. Skupština povjerilaca (ispitno ročište) na kojem će se ispitati prijavljena potraživanja zakazana je za navedeni dan i vrijeme u zgradi Okružnog privrednog suda Doboj. Skupština povjerilaca (izvještajno ročište) na kojem će se na osnovu izvještaja stečajnog upravnika odlučiti o daljem toku stečajnog postupka održaće se isti dan i na istom mjestu nakon ispitnog ročišta.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema izvještaju privremenog stečajnog upravnika, koji je imenovan nakon donošenja rješenja suda o pokretanju prethodnog stečajnog postupka za utvrđivanje uslova za otvaranje stečajnog postupka, te koji je bio dužan da utvrdi da li postoje razlozi i uslovi za otvaranje i vođenje stečajnog postupka, postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka zbog trajne platežne nesposobnosti – nesolventnosti stečajnog dužnika. Vrhovni sud je naveo da ostvareni poslovni prihodi apelanta pokrivaju oko 28% ostvarenih poslovnih rashoda, te je ukupno poslovanje krajnje neracionalno sa posljedicom trajne platežne nesposobnosti preduzeća. Vrhovni sud je naveo da je apelantu blokiran račun, da ne može da izmiruje dospjele obaveze, niti će to moći ubuduće. Također, Vrhovni sud je naveo da je apelant prestao sa radom 2018. godine i da nema uslova za ponovno otpočinjanje proizvodnje zbog nedostatka obrtnih sredstava, kao i da je sva imovina apelanta pod teretom pa nema slobodne imovine za unovčenje radi namirenja troškova stečajnog postupka i dugova stečajne mase. Vrhovni sud je naveo da iz navedenog proizilazi da je utvrđeno postojanje stečajnog razlogaplatežne nesposobnosti dužnika (član 5. stav 1. Zakona o stečaju), da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen po isteku 60 dana od nastupanja platežne nesposobnosti (član 56. stav 2. tačka 3. Zakona o stečaju), pa kako su zainteresovana lica predujmila sredstva za pokriće troškova stečajnog postupka, to su nižestepena rješenja o otvaranju stečajnog postupka pravilna i zakonita. Vrhovni sud je naveo i da je rješenjem suda od 28. aprila 2017. godine potvrđen Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja apelanta. Prema odredbi člana 43. stav 5. Zakona o stečaju, potraživanja povjerilaca koji nisu saglasni sa predloženim Planom, moraju se namiriti u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti rješenja kojim se prihvata Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika. Vrhovni sud je naveo da prema izjašnjenju privremenog stečajnog upravnika apelant nije postupao po navedenom planu, niti je nastavio obavljati djelatnost. Uslijed navedenog, te kod toga da je do dana otvaranja stečajnog postupka istekao rok propisan odredbom člana 43. stav 5. Zakona o stečaju, ispunjen je drugi zakonski razlog za otvaranje stečajnog postupkanepostupanje po usvojenom planu reorganizacije (član 5. stav 7. u vezi sa članom 46. stav 4. Zakona o stečaju). Vrhovni sud je ukazao da zbog toga, činjenica da formalnopravno u smislu odredbe člana 40. Zakona o stečaju nije doneseno rješenje o obustavljanju postupka restrukturiranja (koji postupak očigledno nije ispunio svoju svrhu), nije od uticaja na pravilnost i zakonitost rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad apelantom.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Vrhovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant navodi da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalni propis kada je kao pravilne prihvatio stavove nižestepenih sudova, naročito u dijelu koji se tiče razloga da se predstečajni postupak vodi uporedo sa postupkom restrukturiranja, što po mišljenju Vrhovnog suda nije od bilo kakvog uticaja za dalje postupanje tj. otvaranje stečajnog postupka nad apelantom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Vrhovni sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba Zakona o stečaju u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2231/20 („UNIS-fabrika cijevi“ A.D… | Sudska praksa | Aktio