Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2111/20 („SOKO IPV“ d.d. Čitluk)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upis u sudski registar
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2111/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2111/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „SOKO IPV“ d.d. Čitluk, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „SOKO IPV“ d.d. Čitluk protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 07 0 Dn 016554 19 Gž od 4. ožujka 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda u Čitluku broj 055-0-DN-19-000 047 od 15. travnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „SOKO IPV“ d.d. Čitluk (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured Barbarić i Bevanda iz Širokoga Brijega, podnio je 22. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 016554 19 Gž od 4. ožujka 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda u Čitluku (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 055-0-DN-19- 000 047 od 15. travnja 2019. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je zahtjev apelanta za upis građevine, na k.č. 1316/14 i 1317, upisane u z.k. uložak 567 k.o. SP Čitluk, na temelju notarski ovjerene preslike rješenja Općine Čitluk od 2. rujna 1985. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da iz stanja spisa proistječe da je rešenjem Općinskoga suda od 26. veljače 2019. godine, prilikom provjere zahtjeva za upis naloženo apelantu da otkloni nedostatke u spisu, sukladno čl. 40. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, ostavljajući mu pri tomu rok od 15 dana, uz pouku o pravnim posljedicama ne otklanjanja nedostataka, koji su propisani istim člankom. Kantonalni je sud istakao da je apelant navedeno rješenje zaprimio 28. veljače 2019. godine i u ostavljenome roku nije otklonio nedostatke, koji su se ogledali u tomu da nekretnine naznačene u rješenju Općine Čitluk od 2. rujna 1985. godine nisu označene prema podacima iz zemljišne knjige. Kantonalni je sud istakao da je Općinski sud, temeljem čl. 61. st. 2. Zakona o građenju HNK, ispravno zaključio da sastavni dio dokumentacije potrebne za upis objekta u zemljišnu knjigu čini uporabna dozvola za objekt čiji se upis traži. Kantonalni je sud istakao da je apelant priložio uporabnu dozvolu Općine Čitluk od 2. rujna 1985. godine, kojom se utvrđuje da su izvedeni radovi na izgradnji objekta na zemljištu označenome kao k.č. 5409, 5411 i 5412 k.o. Čitluk, izvedeni sukladno predmetnoj dokumentaciji, na temelju koje je izdano odobrenje za gradnju, dok se upis odnosi na k.č. 1317 i k.č. 1316/14 k.o. Čitluk po starome premjeru, koje po navodima apelanta odgovaraju k.č. 5389 i k.č. 5390 po novome premjeru. Kantonalni je sud istakao da s obzirom da su parcele na kojima je izgrađen objekt, na koje se navedena dozvola odnosi, označene samo po katastarskome premjeru, koje su prema navodima apelanta promijenjene, pravilnom primjenom čl. 40. st. 1. u svezi s čl. 10. Zakona o zemljišnim knjigama, Općinski je sud naložio ispravku i dopunu zahtjeva kako bi isprava nužna za traženi upis odgovarala stanju u zemljišnoj knjizi. Kantonalni je sud istakao budući da apelant nije otklonio navedene nedostatke, osporeno rješenje Općinskoga suda utemeljeno je na čl. 43. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, osobito odredbe Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o građenju HNK.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud i Općinski sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda i Općinskoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da su osporene odluke utemeljena na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o građenju HNK i Zakona o zemljišnim knjigama. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2111/20 („SOKO IPV“ d.d. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio