Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2288/20 (A. R.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2288/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2288/20, rješavajući apelaciju Almira Ramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Almir Ramović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 065475 20 Gž od 6. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 065475 17 P od 8. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Almir Ramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nedim Begović, advokat iz Visokog, podnio je 7. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 065475 20 Gž od 6. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 065475 17 P od 8. novembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže tuženog “Aura” osiguranje a.d. Banja Luka da mu na ime naknade štete isplati novčani iznos (na ime štete na vozilu i na ime pribavljanja zapisnika o uviđaju, sa zakonskim zateznim kamatama), kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je apelant svoj zahtjev temeljio na tvrdnji da se desila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali vozilo apelanta kojim je upravljao apelant i vozilo kojim je u momentu nezgode upravljao A.T., koje je tada bilo osigurano kod tuženog na osnovu police osiguranja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, raspravljajući da li je nastao predmetni osigurani slučaj i da li je tuženi dužan apelantu nadoknaditi štetu, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pravilno zaključio da apelant nije dokazao, u smislu odredbi člana 7. i člana 123. do 126. ZPP, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja na vozilu apelanta i radnje vozača vozila osiguranog kod tuženog, te nije pogriješio kada je odbio zahtjev apelanta kao neosnovan. Ovo pogotovo što je vještak A.K. u svom nalazu i mišljenju od 24. augusta 2018. godine našao, da su oštećenja u primarnom kontaktu potpuno nekompatibilna. Kantonalni sud je naveo da iz nalaza vještaka proizilazi da prikazana oštećenja na vozilu apelanta ne pripadaju opisanom sudarnom procesu, odnosno ista ne pripadaju navedenoj saobraćajnoj nezgodi na način kako je to opisano u zapisniku o uviđaju saobraćajne nezgode, prikazanoj na skici lica mjesta i fotodokumentaciji sa lica mjesta saobraćajne nezgode. Kantonalni sud je naveo i da je vještak na glavnoj raspravi pojasnio sve parametre na osnovu kojih je donio svoje zaključke u nalazu i mišljenju kod kojih je u cijelosti ostao, kao i da je vještak između ostalog pojasnio, da su na betonskom stubu u koji je navodno udario apelant, morali ostati jasno tragovi struganja i boje, kao i oštećenje stuba, a što u konkretnom nije bio slučaj. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno cijenio nalaz vještaka stručnim i urađenim u skladu sa pravilima struke, koji nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju primjedbama apelanta. Kantonalni sud je ukazao da navodi apelanta da je A.T. koji je vozio vozilo osigurano kod tuženog, na osnovu zapisnika o izvršenom uviđaju od 1. marta 2017.godine oglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja za izazivanje saobraćajne nezgode, ne mogu uticati na pravilnost pobijane odluke, kada se ima u vidu, da u vezi s odredbom člana 12. ZPP, parnični sud nije vezan odlukom u prekršajnom postupku (u konkretnom slučaju izdatim prekršajnim nalogom), već samo pravosnažnom krivičnom presudom kojom se optuženi oglašava krivim i to samo u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da su njegova prava povrijeđena jer su sudovi zanemarili činjenicu da je odgovornost vozača vozila koji je odgovoran za saobraćajnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo apelanta, oglašen krivim u prekršajnom postupku, te da su stoga u smislu člana 12. stav 3. ZPP morali biti vezani takvom odlukom prekršajnog suda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2288/20 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio