Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7705/18 (A. N.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7705/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-7705/18, rješavajući apelaciju Avde Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Avdo Nuhanović zbog dužine trajanja postupka provođenja promjena u katastarskom operatu pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Zvornik u predmetu broj 31-95-952-1059/03, koji je okončan presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 004896 17 U 2 od 21. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Avdo Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnio je 25. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka provođenja promjena u katastarskom operatu pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Zvornik u predmetu broj 31-95-952-1059/03 koji je okončan presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 004896 17 U 2 od 21. decembra 2018. godine.
2. Rješenjem Komisije za vraćanje nepokretnosti Zvornik broj 04-472-15/94 od 13. februara 1998. godine, koje je pravomoćno od 28. februara 1998. godine, vraćeno je zemljište precizno navedeno u predmetnom rješenju ranijim vlasnicima odnosno njihovim pravnim sljednicima navedenim u predmetnom rješenju, a koje je bilo oduzeto po osnovu rješenja Komisije za konfiskaciju broj I-44/49 od 15. aprila 1950. godine, od tadašnjih vlasnika zbog neizmirenih obaveza. Dalje, na osnovu naprijed navedenog pravosnažnog rješanja sačinjen je prijavni list broj 33/03 te je Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Zvornik broj 31-95-952-1059/03 od 11. novembra 2003. godine provedena promjena korisnika u katastarskom operatu k.o. Tabanci po spisku promjena 33/2003 tako što je, između ostalog, parcela koja je prije promjena bila upisana na ime apelanta kao posjednika u pl br. 376 k.o. Tabanci upisana na ime S.S. u pl. br. 642 k.o. Tabanci na način bliže označen u izreci navedenog rješenja. Navedeno rješenje apelant je zaprimio 18. avgusta 2006. godine.
3. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka kao drugostepenom organu. Drugostepeni organ je svojim rješenjem broj 03-952-451/06 od 12. septembra 2007. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepenog rješenja Područne jedinice Zvornik. Protiv navedenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, koji je presudom broj 12 0 U 000064 07 U od 25. juna 2008. godine, tužbu odbio kao neosnovanu. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, te je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio presudu broj 118-0-Uvp-08-000 267 od 6. aprila 2010. godine kojom je zahtjev uvažio, te preinačio presudu Okružnog suda od 25. juna 2008. godine tako što je tužbu uvažio i osporeni akt poništio. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka je svojim rješenjem broj 21.03/952.1-634/08 od 16. juna 2010. godine poništila rješenje Područne jedinice Zvornik broj 31-95-952-1059/03 od 11. novembra 2003. godine i predmet je vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Prvostepeni organ je, nakon provedenog postupka, donio rješenje broj 31-95-952-1059/03 od 30. januara 2013. godine kojim je, između ostalog, provedena promjena na zemljištu u katastarskom operatu po spisku promjena 33/2003 u KO Tabanci na zemljištu na način koji je bliže opisan u izreci navedenog rješenja. Odlučujući o žalbama apelanta, A.T. i R.H, Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka je donijela rješenje broj 21.03/952.1-194/13 od 2. septembra 2013. godine kojim je odbila kao neosnovane žalbe izjavljenje protiv rješenja Područne jedinice Zvornik od 30. januara 2013. godine. Navedeno rješenje od 2. septembra 2013. godine je u upravnom sporu po tužbi tužioca odnosno apelanta Okružni sud poništio presudom broj 12 0 U 004268 14 U od 18. marta 2014. godine. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka je postupajući po navedenoj presudi rješenjem broj 21.03/952.1-194/13 od 31. marta 2014. godine poništila prvostepeno rješenje od 30. januara 2013. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Nakon provedenog ponovnog postupka prvostepeni organ je donio rješenje od 8. maja 2014. godine protiv kojeg rješenja su apelant, R.H. i A.T. podnijeli žalbe. Odlučujući o žalbama Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka je donijela rješenje broj 21.03/952.1-569/14 od 3. novembra 2014. godine kojim je odbila žalbe apelanta i R.H. i A.T. izjavljene protiv rješenja Područne jedinice Zvornik od 8. maja 2014. godine. Navedeno rješenje od 3. novembra 2014. godine je u upravnom sporu po tužbi tužioca odnosno apelanta Okružni sud poništio presudom broj 12 0 U 004896 14 U od 25. februara 2015. godine. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka je postupajući po navedenoj presudi rješenjem broj 21.03/952.1-194/4 od 4. marta 2015. godine poništila prvostepeno rješenje od 8. maja 2014. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
6. Odlučujući o zahtjevu zainteresovanog lica P.T., u čiju je korist, pored ostalih, izvršen upis promjena u katastarskom operatu, Vrhovni sud je donio presudu broj 12 0 U 004896 15 Uvl od 8. juna 2017. godine kojom je zahtjev za vanredno preispitivanje uvažio, presudu Okružnog suda od 25. februara 2015. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“ broj 19/96 i 15/10) propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode na osnovu pravnosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda te ugovora o koncesiji i ugovora o dugoročnom zakupu ne kraćem od 5 godina. Dalje, na osnovu odredbe člana 59. stav 1. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta („Sužbeni glasnik RS“ broj 17/09 i 35/12) osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su, između ostalog, pravosnažna odluka drugog nadležnog organa. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je navedena promjena u katastarskom operatu izvršena na osnovu pravosnažne odluke o vraćanju nepokretnosti koju je donijela nadležna Komisija za vraćanje nepokretnosti te da je ista predstavljala pravni osnov u skladu sa navedenim odredbama čl. 20. Zakona i 59. Pravilnika za provođenje navedene promjene u katastarskom operatu. Dalje je navedeno da se Okružni sud u pobijanoj presudi nije bavio osnovima za provođenje promjene u katastarskom operatu sa aspekta citiranih odredbi Zakona i Pravilnika, a koje odredbe su relevantne za provođenje promjena u katastarskom operatu, već da se bavio ocjenom sticanja svojine na predmetnim nekretninama što nije predmet odlučivanja u predmetnom upravnom postupku. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da je insistiranje nižestepenog suda da je u pobijanoj presudi bilo potrebno utvrditi način sticanja svojine na predmetnim parcelama u protivrječnosti sa predmetom odlučivanja u ovom upravnom postupku. Za upis promjene u katastarskom operatu, organ uprave utvrđuje postojanje pravnog osnova za upis tražene promjene u skladu sa odredbom člana 20. Zakona i člana 59. Pravilnika, a ne utvrđuje osnov sticanja nepokretnosti što je u nadležnosti redovnog suda. Nadalje je navedeno budući da je rješenje Komisije za vraćanje nepokretnosti pravnosnažno, ono predstavlja pravni osnov za provođenje promjene u katasarskom operatu, a da su se činjenice i prava koja su utvrđena tim rješenjem mogli osporavati samo u postupku donošenja tog rješenja.
7. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio presudu broj 12 0 U 004896 17 U 2 od 21. decembra 2018. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je rješenjem Komisije za vraćanje nepokretnosti Zvornik broj 04- 472-15/94 od 13. februara 1998. godine koje je pravomoćno od 28. februara 1998. godine, vraćeno zemljište ranijim vlasnicima odnosno njihovim pravnim sljednicima, a koje je bilo oduzeto po osnovu rješenja Komisije za konfiskaciju broj I-44/49 od 15. aprila 1950. godine, od tadašnjih vlasnika zbog neizmirenih obaveza. Dalje, na osnovu naprijed navedenog pravosnažnog rješanja sačinjen je prijavni list broj 33/03 te je prvostepeni organ donio rješenje o provođenju promjene u katastarskom operatu, a sve na osnovu odredbe člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“ broj 19/96 i 15/10) i odredbe člana 59. stav 1. Pravilnika o održavanju premjera i katastra zemljišta („Sužbeni glasnik RS“ broj 17/09 i 35/12). Takođe je navedeno da je katastarska promjena u ovom slučaju izvršena na osnovu pravosnažne odluke o vraćanju nepokretnosti koja je donesena od strane nadležne komisije te da ista predstavlja pravni osnov u smislu citiranih odredbi Zakona i Pravilnika jer se radi o pravomoćnoj odluci. Nakon toga je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio tri odluke kojim je proglašavan nevažećim Zakon o vraćanju oduzetog zemljišta, nepokretnosti i imovine i obeštećenju („Službeni glasnik RS“broj 21/96), te da su sve odluke stupile na snagu 30. avgusta 2000. godine i da je tim odlukama utvrđeno da one ni na koji način ne utiču na sudske i administrativne odluke i akte koji su doneseni u skladu sa naprijed navedenim Zakonom. S tim u vezi je navedeno da s obzirom na ovu situaciju ni pravosnažna odluka od 28. februara 1998. godine kojom je upisana promjena vlasnika u katastarskom operatu nije mogla biti nevažeća jer se na nju ne odnosi ni jedna od naprijed navedenih odluka Visokog predstavnika pa je stoga po ocjeni Okružnog suda zakonit upis promjena vlasništva na spornim nekretninama.
8. Predmetna presuda je dostavljena apelantu 25. decembra 2018. godine i prema stanju spisa predmetni postupak je okončan.
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Apelant je, između ostalog, naveo da postupak pred pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka traje već 15 godina, te da nakon donošenja odluke Vrhovnog suda od 8. juna 2017. godine u predmetu nije postupano. Apelant ističe da se prilikom odlučivanja o povredi prava na koja ukazuje posebno cijeni postupanje organa koji već više od dvije godine ovaj predmet ne uzima u rad. Apelant traži da Ustavni sud naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Zvornik da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama sa ciljem izvršenja odluke, kao i da istu zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku obaveže da mu na ime materijalne štete isplati iznos od 5.000,00 KM.
10. U odgovoru na apelaciju Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka je dostavila predmetni spis i navela da je donošenjem odluke Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine potvrđena odluka ove uprave od 3. novembra 2014. godine kojom su odbijene žalbe apelanta i R.H. i A.T. kao neosnovane.
11. Okružni sud smatra da je odluku donio u zakonom predviđenom roku, te smatra da nisu provrijeđena prava apelanta navedena u predmetnoj apelaciji.
12. Vrhovni sud je naveo da je odluku po zahtjevu za vanredno preispitivanje zainteresovanog lica donio u roku od jedne godine i devet mjeseci, imajući u vidu da mu je predmet na rješavanje dostavljen 8. septembra 2015. godine, a da je presudu donio 8. juna 2017. godine. Navodi da je presuda u ovom predmetu donijeta 6 mjeseci i više prije podnošenja apelacije te predlaže da se ista prima facie odbaci.
13. Ustavni sud je 24. avgusta 2020. godine od Vrhovnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizilazi da apelant nije podnio zahtjev za varedno preispitivanje presude Okružnog suda broj 12 0 U 004896 17 U 2 od 21. decembra 2018. godine.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23.
17. Ustavni sud zapaža da se konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku, odnosno upravnom sporu, u kojem je apelant osporavao osnovanost upisa promjene u katastarskom operatu na ime S.S. na parceli koja je prethodno u katastarskom operatu bila upisana na ime apelanta kao posjednika, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom predmetu, imajući u vidu činjenicu da je u postupku učestvovalo više učesnika koji su u cilju zaštite svojih prava koristili raspoložive pravne lijekove po kojima su nadležni organi postupali, što je njihovo pravo, ali je bez sumnje značajno uticalo na tok i dužinu postupka. Ustavni sud ne smatra da se radi o postupku koji je od velikog značenja za apelanta imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom postupku samo odlučivalo o postojanju pravnog osnova za upis predmetne promjene u katastarskom operatu i da se u predmetnom postupku nije moglo odlučivati o osnovu sticanja predmetnih nekretina, te da je predmetni postupak okončan na način da apelant nije uspio da ospori osnovanost predmetnog upisa promjene u katastarskom operatu jer je utvrđeno da je izvršen na osnovu pravosnažne odluke nadležnog organa. Posmatrajući ponašanje sudova i nadležnih organa Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak višestruko vraćan na ponovni postupak i odlučivanje, te je zbog korištenja raspoloživih pravnih lijekova brojnih učesnika u postupku, pa tako i apelanta, njegovo trajanje značajno produženo. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, kao i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Međutim, Ustavni sud ukazuje na okolnosti konkretnog slučaja, iz kojih, prema stavu ovog suda, ne proizlazi da je u predmetnom postupku namjerno odgađano donošenje konačne odluke i odugovlačen postupak na apelantovu štetu. Iako je primjetno da je predmetni postupak trajao nešto duže, imajući u vidu njegovu složenost, kao i činjenicu da je predmetni postupak okončan donošenjem presude Okružnog suda kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta, koji po svojoj naravi nije hitne prirode, niti je od naročitog značaja za apelanta, jer se u predmetnom postupku odlučivalo o postojanju zakonskih uslova za upis promjene u katastarskom operatu, a ne o apelantovim pravima na predmetnoj nekretnini, nije povrijeđeno pravo apelanta na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U odnosu na apelantov zahtjev da Ustavni sud naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Zvornik da mu zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 5.000,00 KM, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević