Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/20 (Nezavisni univerzitet Banjaluka)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2330/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2330/20, rješavajući apelaciju Nezavisnog univerziteta Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nezavisni univerzitet Banjaluka protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 023569 18 U od 8. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nezavisni univerzitet Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023569 18 U od 8. maja 2020. godine.

2. Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljnjem tekstu. Ministarstvo) broj 07.050/612-158-3/17 od 30. septembra 2018. godine utvrđeno je da apelant ne ispunjava uslove za izvođenje drugog ciklusa studijskog programa Arhivistika i dokumentalistika-

120 ECTS.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 30. septembra 2018. godine, Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 023569 18 U od 8. maja 2020. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

4. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da se apelant obratio Ministarstvu sa zahtjevom za licenciranje studijskog programa Arhivistika i dokumentalistika-120 ECTS, drugi ciklus studija, nakon čega je ministar imenovao Komisiju za licenciranje studijskog programa (u daljnjem tekstu: Komisija). Okružni sud je naveo da je odredbama člana 20. Zakona o visokom obrazovanju propisano da, ako Komisija utvrdi da visokoškolska ustanova ne ispunjava neki od uslova iz člana 15. tog zakona, odrediće rok u kojem je osnivač dužan otkloniti utvrđene nedostatke, na koji način je u konkretnom slučaju Komisija i postupila prilikom prve posjete apelantu 12. jula 2018. godine, kada je utvrdila određene nepravilnosti i nedostatke, ostavljajući apelantu rok od dva mjeseca za otklanjanje nedostataka. Okružni sud je dalje naveo da, kako je prilikom druge posjete apelantu 13. septembra 2018. godine, a nakon proteka ostavljenog roka od dva mjeseca i nakon uvida u novi spisak nastavnog osoblja i dodatne dokumentacije, Komisija utvrdila da novi spisak nastavnog osoblja ponovo ne zadovoljava zakonom propisane kriterijume i da se suštinski situacija nije promijenila u odnosu na onu koja je utvrđena prilikom prve posjete istom, zaključeno je da apelant ne ispunjava zakonom propisane uslove za osnivanje i izvođenje drugog ciklusa predloženog studijskog programa. Okružni sud je naveo da, kako apelant u roku od dva mjeseca koji mu je ostavila Komisija nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazano, zbog čega je od strane Komisije utvrđeno da ne ispunjava uslove za osnivanje i izvođenje drugog ciklusa navedenog studijskog programa, pravilno je odlučeno kao u dispozitivu rješenja od 30. septembra 2018. godine. Okružni sud je istakao da navodi apelanta da mu do momenta podnošenja tužbe nije dostavljen nikakav zapisnik gdje je konstatovano postojanje nedostataka, gdje su navedeni nedostaci i gdje mu je ostavljen rok da ih otkloni, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog akta iz razloga što navedene odredbe nijednim svojim stavom ne upućuju na obavezu Komisije da u slučaju utvrđivanja nedostataka, odnosno kada utvrdi da nije ispunjen neki od uslova za izvođenje studijskog programa, mora u pismenoj formi naložiti i ostaviti rok za otklanjanje nedostataka. Okružni sud je u vezi s tim naveo da na zakonito postupanje Komisije ukazuje i činjenica da je prva posjeta Komisije bila 12. jula 2018. godine, a druga nakon dva mjeseca, što apelant ne osporava, te da je detaljan rad Komisije sadržan u komentaru od 14. septembra 2018. godine, u kojem je (pored ostalog) konstatovano da apelant u roku od dva mjeseca koji mu je ostavljen radi otklanjanja utvrđenih nedostataka iste nije otklonio i pored toga što je Komisiji dostavio, odnosno dao na uvid, novu dokumentaciju, a koji nedostaci su decidno pobrojani u navedenom komentaru, pa kako isti nisu otklonjeni, zaključeno je da apelant ne ispunjava uslove za izvođenje predloženog studijskog programa.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant navodi da mu u upravnom postupku, koji je prethodio upravnom sporu u kojem je donesena osporena odluka Okružnog suda, Komisija nikad nije dostavila izvještaj ili zapisnik u kojem je konstatovano postojanje nedostataka i kojim bi se apelantu ostavio rok da takve nedostatke otkloni, te da je na takve navode Okružni sud pogrešno odgovorio da navedeno postupanje Komisije ne mora biti u pismenoj formi.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/20 (Nezavisni univerzitet Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio