Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1943/20 (E. L.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1943/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-1943/20, rješavajući apelaciju Edina Lasića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edin Lasić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 047698 20 Kž od 20. ožujka 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 047698 19 K od 4. veljače 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Lasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Damir Alagić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 10. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 047698 20 Kž od 20. ožujka 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 047698 19 K od 4. veljače 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 336. stavak 3. u vezi s člankom 332. stavak 3. i 1. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ), te mu je uz primjenu članka 50. točka b), članka 51. stavak 1. točka e) te članka 62. KZ, izrečena uvjetna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude apelant ne učini novo kazneno djelo. Također, apelant je obavezan na plaćanje troškova kaznenog postupka dok je oštećeni s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnični postupak.

3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi prigovori u pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka na iz članka 312. stavak 1. točka i) Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), kojim se ukazuje na nezakonitost dokaza na kojim se zasniva prvostupanjska presuda. Prvenstveno, Kantonalni sud je naveo da sud pobijanu presudu nije zasnovao na iskazu apelanta iz istrage, niti taj iskaz korišten na glavnom pretresu. Nakon toga je naveo da nije osnovan ni prizivni prigovor u pogledu Zapisnika o uviđaju i Nalaza i mišljenja vještaka prometne struke A.K.. Naime, Kantonalni sud je istakao da policijski službenici (koji su sačinili Zapisnik) nisu sankcionirani sa obavljanje uviđaja i pisanja Zapisnika o uviđaju, nego im je lakša povreda službene dužnosti utvrđena u pogledu sačinjavanja zapisnika o ispitivanju apelanta kao osumnjičenog (na kojem se, ne zasniva prvostupanjska presuda). Pri tome su izvedeni i drugi dokazi (fotodokumentacija i skica lica mjesta) na osnovu kojih je vještak sačinio nalaz i mišljenje. Zatim, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor kojim se ističe da vještak prometne struke nije sačinio nalaz i mišljenje na osnovu pisane naredbe tužiteljstva, te da je u nalazu i mišljenju naveo da je nalaz sačinjen na osnovu zahtjeva tužiteljstva. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je vještak prometne struke po pisanoj naredbi tužiteljstva, sačinio svoj nalaz i mišljenje, a što proizlazi kako iz samog nalaza i mišljenja, tako i iz izjave vještaka na glavnom pretresu. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je neosnovan prigovor da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U pogledu toga, istakao je da prvostupanjski sud nije prihvatio zaključke vještaka prometne struke M.M., dok je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke A.K.. Kantonalni sud je naveo da iz prihvaćenog nalaza proizlazi da je do prometne nesreće došlo zbog poduzimanja radnje skretanja ulijevo od strane apelanta, prije nego se uvjerio da tu radnju može izvesti sigurno po ostale sudionike u prometu, te je imao tehničke mogućnosti da blagovremeno uoči motociklistu koji mu dolazi u susret i da ne poduzima radnju skretanja ulijevo, dok ne propusti motociklistu. Konačno, naveo je da je utvrđen i doprinos motocikliste tj. oštećenog nastanku saobraćajne nezgode, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelant odgovara u granicama svoje krivnje.

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je odluka donesena na osnovu nezakonitog koji je pribavljen povredom ljudskih prava dokaza Zapisnika o uviđaju, koji je sačinjen od strane policijskog službenika koji je disciplinski sankcioniran za lakšu povredu dužnosti. Dalje je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke nezakonit, iz razloga što je zasnovan na Zapisniku o uviđaju. Zatim je naveo u spisu nema neredbe tužiteljstva (u skladu s člankom 110. st.

1. ZKP) kojom se naređuje vještačenje, a iz nalaza proizlazi da je sačinjen na temelju zahtjeva tužiteljstva.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u prizivu protiv prvostupanjske presude, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o prizivu, te, između ostalog, jasno i detaljno objasnio razloge zašto smatra da Zapisnik o uviđaju i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke A.K. nisu nezakoniti dokazi. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1943/20 (E. L.) | Sudska praksa | Aktio