Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2299/20 (Z. T.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2299/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2299/20, rješavajući apelaciju Zlatka Trebinjca, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Trebinjca podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 047266 19 Rev 2 od 18. veljače 2020.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatko Trebinjac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. srpnja 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 047266 19 Rev 2 od 18. veljače 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 047266 14 P 2 od 31. kolovoza 2018. godine, (vrijednost spora iznosi 515.000,00 KM), odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je apelant kao sin umrlog H.T., zakonski nasljednik prvog nasljednog reda pa mu u određenoj zaostavštini iza te umrle osobe pripadaju određeni nasljednički dijelovi, pa su tuženi (R.G., N.G. i B.G.) dužni trpjeti da se na osnovu ove presude izvrši uknjižba prava suvlasništva i prava korištenja na istim nekretninama. Dalje je odbijen tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio pravičnu kompenzaciju, te naknadu materijalne i nematerijalne štete.
3. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 O P 047266 18 Gž 2 od 22. ožujka 2019. godine odbio apelantov priziv kao neosnovan i potvrdio prvostupanjsku presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud je Rješenjem od 18. veljače 2020. godine odbacio predmetnu reviziju.
5. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama članka 247. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP), propisano da će nedozvoljenu reviziju odbaciti revizijski sud rješenjem, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud. Dalje je naveo da u skladu s odredbama članka 247. stavak 2. ZPP, revizija nije dozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz članka 301b. ZPP. Pri tome je naveo da je odredbom članka 301b. ZPP propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je odvjetnik, a stavkom 2. tog članka je propisano da izuzetno od stavka 1. tog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. S tim u vezi, naveo je da je reviziju u ovoj pravnoj stvari podnio apelant osobno, a uz reviziju nije dostavio dokaz da ima položen pravosudni ispit. Imajući u vidu da revizija nije izjavljena putem punomoćnika iz članka 301b. ZPP, Vrhovni sud je naveo da je reviziju odbacio kao nedozvoljenu na osnovu odredbe članka 247. st. 1. i 2. ZPP. Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjere iz članka II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i povredu zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio postupiti u skladu s odredbama članka 237. stavak 1. u vezi sa člankom 301b. ZPP („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega je njegova revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio iscrpiti učinkovite pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2930/18 od 19. veljače 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom članka 247. stavak (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević