Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/20 (H. Č.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2160/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2160/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Hajrudin Čampara, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hajrudin Čampara protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 09 0 I 035698 20 Gži od 9. ožujka 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Čampara (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 I 035698 20 Gži od 9. ožujka 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 6. listopada 2010. godine usvojen je prigovor apelanta kao ovršenika, pa se prijedlog za ovrhu tražitelja ovrhe (KJKP „Toplane-Sarajevo“) od 15. svibnja 2004. godine smatra tužbom, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja, cjelokupan spis dostaviti Parničnome odjeljenju Općinskoga suda na daljnji postupak. Također, ovrha koja je određena Rješenjem o ovrsi od 22. listopada 2004. godine je odložena do okončanja parničnoga postupka.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 9. ožujka 2020. godine odbačena je žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda od 6. listopada 2010. godine kao nedopuštena.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da, u situaciji kada je prvostupanjski sud usvojio prigovor apelanta protiv rješenja o ovrsi Općinskoga suda od 22. listopada 2004. godine i uputio ga da u parničnome postupku dokazuje da potraživanje tražitelja ovrhe prema njemu ne postoji, čime je apelant podnoseći pravni lijek u ovršnome postupku i uspio, onda nema pravnoga interesa za podnošenje priziva protiv takvoga rješenja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji, apelant se poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na javnu raspravu, kao segmente prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretni slučaj.

8. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak

1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine, AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, AP-2362/19 od 19. veljače 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je redoviti sud priziv apelanta na prvostupanjsku odluku odbacio kao nedopuštenu, tj. u kojima je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti priziva. Dakle, iz navedenoga proistječe da osporenom odlukom nije odlučivano o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/20 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio